AUTOR: T.Gr
FOTO: Arhiv


TUŽNO, ALI ISTINITO

4. SIJEčNJA 2009. 14:32h

Riječanka injekcijama liječena od homoseksualizma

Tekst

Nakon što je roditeljima sa 16 godina rekla da je homoseksualka, završila je na 'liječenju' u trajanju od pet godina!

Da homofobija, neupućenost i primitivizam nemaju granica, ali i to da se svijest o homoseksualnosti nije bitno promijenila, svjedoči priča koju je mlada Riječanka ispričala Jutarnjem listu.

Naime, 21-godišnju Riječanku Anu Dragičević roditelji su sa 16 godina poslali u psihijatrijsku bolnicu u Lopaču, a kao razlog je bila navedena ovisnost o heroinu. Ana zbog petogodišnjeg boravka u bolnici nije završila školu, a jedna od posljedica koje vuče su noćne more.

Mlada je Riječanka svjedočila teroru koji ne možemo ni zamisliti, osim možda ako zamislimo logore tijekom Drugoga svjetskog rata. Horor-priča počinje nakon što je roditeljima priznala svoju seksualnu orijentaciju.

Po dolasku u bolnicu, Anu je primila Mirjana Vulin koja je tada obnašala funkciju ravnatelja. Iako Ana nikad nije bila ovisnica, bila je primorana dati lažno priznanje, no njen boravak u bolnici u trajanju od pet godina nije ukazivao na liječenje ovisnosti koje inače traje jednu do dvije godine.

Djetinjstvo u luđačkoj košulji

Najveći apsurd čitave priče je to što je Vulem djevojku liječila od homoseksualnosti, a drugi što je takva osoba bila punih 15 godina ravnateljica gore spomenute psihijatrijske bolnice. Na pitanjima tipa: koga bi izabrala za partnera, curu ili dečka, iako bi to pitanje Ani trebalo biti retoričko, morala je odgovarati: dečka, kako bi bio zabilježen "pomak u liječenju".

Anu su vezivali pojasevima, oblačili joj luđačke košulje, davali joj injekcije, tablete. Djevojka je u bolnici bila smještena zajedno sa shizofreničarima kojih se zbog njihove agresivnosti bojala.  - Davali su mi takve tablete da su mi se zjenice okretale prema gore. Kada sam na jednoj shizofreničarki vidjela kako to izgleda, užasno sam se bojala da sam prolupala – rekla je Ana.

Otpusno pismo kao ulaznica za neki drugi život

Iz Općinskog državnog odvjetništva, nakon što su čuli za Anin slučaj, tražili su smjenu ravnatelja, a na njeno je mjesto postavljen Radmir Rakun, koji je Ani prvog dana stupanja na dužnost napisao otpusno pismo. Vulinina je smjena bila zahtijevana od samog ministra Darka Milinovića.

Traumatiziranoj se Ani, iako je tražila, nije omogućilo školovanje u bolnici, pa se sada po izlasku odlučila školovati za posao frizera, kako bi se mogla sama uzdržavati. Naime, Ana živi kao podstanar, a uzdržava je rodbina koja nije bila upoznata s tim što se djevojci događalo.

Da što prije zaboravi na traume, pomaže joj Dragan Lovrović, a Ana je odlučna u želji da sada ponovno krene u neku drugu, bolju stvarnost.