Roglić: MMF sigurno dolazi, pad BDP-a 10 posto!

Branko Roglić, uspješan poduzetnik i Mesićev neformalni savjetnik, nakon rebalansa proračuna savjetuje Vladi: "Treba dublje zaorati".

Na uobičajeno licitiranje da se nalazi među pedeset najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, Branko Roglić će se samo nasmijati. Takve su rang-liste koje se objavljuju, kaže nam, potpuno nesuvisle procjene jer treba prvo vidjeti tko je koliko dužan prema onome što ima.

Naš je sugovornik vlasnik 'Orbico grupe' koja se bavi distribucijom proizvoda kroz trgovačke lance, male dućane i kioske, kafiće i restorane.

Običnom građaninu to ime ne znači ništa, no ilustrirajmo ga ovako: svaka čokolada Milke, kutija Marlboroa, svaki Ariel, ulošci Always, Barbika ili parfem Dolce&Gabanna koji kupite u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji, Bugarskoj i Crnoj Gori, a od ove godine i u Moldaviji, do dućana je dovezlo jedno od njegovih 1250 transportnih vozila. I to je samo dio kompanija i njihovih proizvoda koje distribuira.

U zemljama u kojima Roglić ima tvrtke radi ukupno 2.390 zaposlenika, a sve je tvrtke sam stvorio, osim 'Croatia Baterija' koju je kupio 1993. godine u Zagrebu i 'Emona Obale' koju je u Ljubljani kupio 2007. Jedan je od osnivača Hrvatske udruge poslodavaca i njen treći predsjednik, član je saborskog antikorupcijskog vijeća, počasni konzul Slovenije u Hrvatskoj i neslužbeni predsjednikov savjetnik za strana ulaganja, a njegova vruća poslovna akvizicija je preuzimanje slovenskog Mercatora.

Cijeli svijet je u recesiji, no vi planirate ove godine povećati promet svojih 15 tvrtki sa 700 na 850 milijuna eura, a 2011. na milijardu eura. Otkud vam ta smjelost i optimizam?

- Moj rast je kontinuiran otkada sam osnovao prvu tvrtku u Švicarskoj 1987. godine. I danas sam u kontinuiranom rastu, u prvom redu zato što sad rastem na bugarskom tržištu i u Moldaviji, u kojoj upravo ovih dana krećem s poslom, tako da uopće nemam dilema hoću li rasti na 850 milijuna.

Širite se isključivo prema istoku?

- Padom Berlinskog zida počeo sam u Švicarskoj i Sloveniji, a onda sam se širio prema istoku. Mislim da je to bio normalan put jer trgovačke i proizvodne marže na zapadu padaju. Morate imati veću brzinu i uložiti više napora za ostvariti prihode od kojih možete ostvariti profit. A profit se vrlo često vulgarizira. Sindikati kažu kako poslodavci hoće samo profit. No profit nije kategorija da bi se poslodavac bahatio. On znači da je tvrtka zdrava, da vodi računa o održivom rastu i o budućnosti, da obnavlja tehnologiju i da se nosi s konkurencijom. Ali, ako vlasnik potroši profit na jahte i na luksuz, onda taj profit ne znači ništa, nego ruši održivi razvoj tvrtke.

Što mislite o aktualnom rebalansu proračuna i najavljenim antirecesijskim mjerama Vlade?

- U svakom slučaju pozdravljam rebalans proračuna. Mislim da je to 'jedan od' do kraja godine. Što se tiče antirecesijskih mjera, mislim da ćemo morati duboko više zahvatiti u strukturu države jer je naše gospodarstvo takvo kakvo je, ne može financirati 22 županije, a to znači 22 župana, 44 dožupana, 66 tajnica i 66 šofera. To bi eventualno mogla financirati Amerika, i to ona od prije krize.

Mislite tu i na čak 500 jedinica lokalne samouprave koje imamo?

- Da. To su većinom glumci, ili kako bi moj prijatelj iz Slovenije rekao 'maglomešalci', to znači mješači magle.

Koje biste antirecesijske mjere vi predložili?

- Da počnemo otpozadi. Državna poduzeća bih restrukturirao. To znači da bih smanjio zaposlenost za najmanje 30 posto. Kad sam pretprošle godine u Sloveniji preuzeo 'Emona Obale', koja je bila državno poduzeće, tamo sam našao pola radnika, pola činovnika. Radnički dio nije balast, ali činovnički treba restrukturirati na način da se višak činovnika otpusti s pristojnim otpremninama

tako da mogu biti odvjetnici, javni bilježnici... da ne opterećuju državni proračun.

Državna i javna poduzeća se stalno krpaju iz proračuna, umjesto da svoj profit uplaćuju u proračun i smanjuju poreznu presiju. Ako su javna poduzeća, onda stalno dižu cijene javnih usluga i tako svoje troškove prebacuju na sve nas građane koji trebamo njihove usluge. To treba hitno učiniti.

Što se tiče brodogradnje treba je prodati za jednu kunu, ali ne bilo kome. Ne nekom Rusu koji će oprati novce, nego nekome tko već ima deset ili petnaest brodogradilišta, kome je to glavni posao. Prijatelj mi je pričao da u Koreji brodogradilište koje godišnje proizvodi osam brodova ima 800 radnika, a mi u Splitu radimo 5, 6 brodova i imamo 4.000 ljudi. I onda to sponzoriramo svi mi. Pa i tekstilna radnica koja u Varaždinu radi  za 1.200 kn sponzorira radnika u brodogradilištu koji radi za dva do tri puta veću plaću od nje. To je neodrživo.

- O vama se ponekad s podsmijehom pričalo da ste škrt jer se vozite u starom BMW-u, nemate svog vozača, ured vam je skromno uređen, donedavno ste se vozili isključivo ekonomskom klasom u avionu.... Smatrate li hrvatske biznismene, političare i građane rastrošnima i kako mislite da bi se trebali ponašati?

- Ja nisam škrt, ja sam dalekovidan. Da su se svi drugi ponašali kao što sam se ja ponašao u svom životu, onda ovu krizu ne bismo niti osjetili ovako kako ćemo je osjetiti kad uskoro u punom zamahu dođe do nas. Između Splita i Zagreba voziti se biznis klasom i na tri leta jednu radničku plaću baciti kroz prozor, meni je to iznimno teško. Isti sam BMW vozio 8,5 godina. I danas mi je žao što sam ga prodao jer su mi se smijali. Sada sam počasni konzul Slovenije u Hrvatskoj pa sam morao kupiti novi auto Mercedes E-klase. Vrlo racionalno je kupljen, za 60.000 eura.

Ja nisam promijenio svoj život zato što sam se obogatio. Smatram da čovjek mora živjeti vrlo slično svojoj okolini, ja se nemam zbog čega bahatiti. Kome bih trebao dokazivati svoju veličinu? Ovoj sirotinji koja je oko mene ili mojim radnicima? Da li sam ja škrt pitajte moje radnike. Oni najbolje znaju da ih dobro plaćam.

Je li istina da ste se šokirali kad ste ušli u Emonu, gdje su vam se pohvalili da po uredskim podovima imaju laminate vrijedne 300 do 400 eura za četvorni metar?

- Istina je, imali su i zlatne prekidače, a oprema je u toaletima bila takva da joj niti jedan 'Interconti' nije ravan. Zbog takvog njihovo pristupa je 'Orbico' s 88 radnika mogao kupiti 'Emonu' s 450. Oni su imali i stilski namještaj, fotelje su bile po 2.500 eura! To su bili ljudi koji su totalno izgubili pamet, i što je najgore, u Hrvatskoj i danas imate takvih ljudi. Ma, imate ih masu! Kad dođem kod nekoga tko ima ured od 80 do 100 kvadrata s dva fikusa i tri tajnice, onda znam da će se ta tvrtka održati možda još godinu-dvije.

Jeste li bili šokirani viješću da je HDZ za premijera u ovom gospodarskom trenutku kupio automobil od 4,2 milijuna kuna?

- Jako sam iznenađen. Premijer i predsjednik sigurno trebaju imati dva najskuplja automobila u državi, ali ne od 400 tisuća eura. Dobar se auto može kupiti i za 100.000 eura, primjerice dobar Mercedes S klase ili BMW 7. To su automobili koje mogu voziti premijer i predsjednik države, međutim svi ostali, i ministri i župani, mogli bi se voziti najviše Passatom. Moji direktori voze Passate.

Doniraju li vaša poduzeća stranačke kampanje? Je li moguće u Hrvatskoj razvijati biznis bez veze s politikom?

- Mislim da sam ja potpuno nezavisan od bilo kakve politike u državi. Donirao sam kampanju predsjednika države koji nije vezan niti za jednu stranku i od toga nemam doista nikakve koristi. Ono što sam stvorio, stvorio sam sam bez ikakve pomoći stranaka ili bilo koga sa strane.

Ipak, predsjednik vam se odužio imenujući vas svojim savjetnikom za strana ulaganja. Je li tu bilo neke koristi za vas?

- U svakom slučaju to je čast da budete predsjednikov savjetnik. Konkretno u nekom biznisu ja nisam od toga imao neke koristi, ali sigurno da ima koristi za ukupni imidž kompanije. To je bitno za moj dio posla koji je vezan uz turizam: imamo dva hotela, 31 jahtu u čarteru i 14 vila za iznajmljivanje. Za druge stvari moji kupci su trgovci i tu meni politika ne može niti pomoći niti odmoći. Nastojim se nikome ne zamjeriti i ostati nezavisan. Inače, s predsjednikom se znam dugo, još od 1971. imamo slična razmišljanja, gotovo identična.

Kakvi su vaši odnosi sa Željkom Kerumom?

- Željko Kerum je vrlo sposoban i mi korektno surađujemo.

Hoćete li podržati njegovu kandidaturu za gradonačelnika Splita?

- Ne, jer mislim da ćemo izgubiti dobrog poduzetnika, a dobiti prosječnog gradonačelnika.

Jedan ste od kandidata za preuzimanje udjela u Mercatoru od Laških pivovarni. U kojoj su fazi pregovori, i koje su vaše prednosti u odnosu na konkurente, a to su moćnici – Delta iz Srbije i Konzum iz Hrvatske?

- To je još jako daleko od bilo kakvog rezultata. U svakom slučaju, prednost je to što me ljudi u Sloveniji znaju. Znaju kako je uspješno restrukturirana 'Emona Obala', gdje smo za godinu i pol sve sredili, ljudi su ostali zaposleni, a koji nisu, dobili su otpremnine prema slovenskim zakonima. Sljedeća mi je prednost što imam poduzeća za distribuciju u svim zemljama gdje i Mercator posluje - od Slovenije do Bugarske. No, sve je to još uvijek daleko da bi se moglo pričati da ću ja preuzeti Mercator.

Kakvim ocjenjujete postupanje Vlade i Sindikata?

- Sindikati se neće zaustaviti dok ne zatvore zadnje radno mjesto u Hrvatskoj. Ta borba koju oni vode je borba za poskupljenje rada. Kad smo pregovarali o Zakonu o minimalnoj plaći rekao sam im: ''Dame i gospodo, uništit ćete drvnu i tekstilnu industriju. Bolje je čovjeku imati bilo kakvu plaću, nego je uopće ne primiti''. Nakon što se izglasao taj zakon, upravo se to i dogodilo. Drvna industrija je izgubila desetak tisuća radnih mjesta za sada, i tekstilna, a bit će toga i dalje. Budu li sindikati i dalje nastojali dizati plaće onima kojima ne privređuju, dakle javnoj potrošnji, dok realno gospodarstvo grca u problemima, to ne vodi ničemu drugome do zatvaranja radnih mjesta jer u tom slučaju naša roba gubi konkurentnost na tržištu.

Pa država sebi nema danas niti za plaće podijeliti, nego se mora zadužiti. Nije problem što smo mi zaduženi 38 milijardi eura, nego je problem što se mi ne možemo prestati zaduživati. Ovako mi imamo umjesto šest županija njih 22, a umjesto 50 općina njih 500. Sve te troškove trebamo smanjiti ako želimo postati stabilna  država.

Smatrate li da će MMF biti pozvan intervenirati u Hrvatskoj?

- O čemu mi pričamo? MMF je gotova stvar. Kad država uzima kredite za platiti svoje činovnike, onda je to kraj financijske samostalnosti.

Kakve su vaše procjene BDP-a?

- Pad BDP-a u Hrvatskoj će biti 10 posto, a ne tri posto niži od predviđenog. To vam ja jamčim glavom. Mogu oni pričati priču.

Predviđanja Ekonomskog instituta su 2,5 do 3 posto.

- Ma, pustite vi Ekonomski institut, moja predviđanja su realnija. Ja sam uvijek točno prognozirao. Sve ono što bude ispod 10 posto bilo bi jako dobro.