Saga o Ivici Todoriću...

Pita se Ivica Todorić zašto ga ne pozivaju državni političari na audijenciju? A zašto bi kad mu je država dala što je trebalo? I dalje daje.

U subotnjim izdanjima vodećih dnevnih novina u Hrvatskoj, Jutarnjem listu i Večernjem listu, slučajno ili ne, objavljeni su intervjui s Ivicom Todorićem, kraljem hrane i trgovine. Slučajno ili ne, oba intervjua su gotovo identična, u oba se spominju počeci carstva Agrokor, u oba se spominju uspjesi i u oba se apostrofira žalopojka Ivice Todoriće kako ga državni vrh ne želi primiti i čestitati mu na uspješno obavljenom poslu.

Umirovljenici su iskoristili 10% popusta koje im je dao Konzum Photo javno192

Koliko poticaja godišnje Agrokor dobije?

Nekako ta rečenica najviše i upadne u oči jer sve ostalo znaju svi u državi. Svi znaju tko je Ivica Todorić i koliko carstvo posjeduje, a koje gleda iz hotela Kulmerovi dvori gdje obitava njegova cijela obitelj. Cijela Radnička ulica zna koliko puta tjedno i mjesečno njegov helikoper slijeće na tu zgradu, svi znaju s kojeg kata Ciboninog nebodera Todorić gleda na Zagreb.

Ali isto tako svi znaju koliko ta ista država, odnosno državni vrh koji Todorića ne prima u audijenciju u Banske dvore ili Pantovčak, godišnje daje njegovim tvrtkama poticaja za poljoprivredu. Isto kao što svi znaju da su te iste tvrtke jedne od najvećih uvoznika hrane u državi. 

Ruku na srce, poticaje koje od države dobija koncern Agrokor strogo su čuvana tajna Ministarstva poljoprivrede no s vremena na vrijeme i iskrsne koja informacija. Posljednja je bila iz prošle godine, a to je da je Todorić dobio preko 100 milijuna kuna poticaja od države za svoje kombinate u 2007. godini, i to za PIK Belje, Vrbovec i Vinkovce. Kupio je nedavno Todorić i vukovarski VUPIK koji je također na popisu korisnika poticaja, i to od nekih 20-ak milijuna kuna godišnje.

Godišnje uveze trećinu hrane

No našao je Todorić svojevremeno opravdanje i za to. Naime, u velikoj reportaži koju je objavio Jutarnji list, a kada su sada aktualna dva glavna urednika EPH-ovih izdanja, letjela sa Todorićem u njegovom helikopteru i opisala to iznimno iskustvo, u tekstu je napisano:

'Kad se pak po­di­gne he­li­ko­pte­rom nad to svo­je ima­nje, ne že­li vi­dje­ti dvi­je stva­ri (op.a. Ivica Todorić). Ne­vi­đe­no ga ži­vi­ci­ra­ju ma­le ora­ni­ce. I, dru­go, ne mo­že po­dni­je­ti ru­pe po svo­jim usje­vi­ma. Ma­le pri­va­tne par­ce­le za Ivi­cu To­do­ri­ća dru­go su ime za ne­kon­ku­ren­tnost hr­vat­ske po­ljo­pri­vre­dne pro­i­zvo­dnje. Ru­pe ko­je vi­di sa­mo iz zra­ka, ­znak su da tu­da još ni­je prošla naj­mo­der­ni­ja me­ha­ni­za­ci­ja: ­opet, da­kle, ne­kon­ku­ren­tnost. I je­dnom i dru­gom on je odlu­čio sta­ti na ­kraj.

E sad, koja je to konkurentnost? Ona da država subvencionira velike poput Todorića kojima je ista ta država dozvolila toliki, moglo bi se reći, gotovo pa monopol na tržištu? Od povoljnih zakupa poljoprivrednih površina do trgovina pa do jeftinih radnika?

Plaćaju li Hrvati dva puta PIK-ovu šunku?

Laički gledano, možda pogrešno, ali nekako ispada da hrvatski građani Ivici Todoriću dva puta plaćaju, primjerice, tu famoznu PIK-ovu šunku kojom se šef Agrokora hvali u intervjuima. Naime, jednom je Hrvati plate kada im država uzme od bruto plaće poreze i ine namete pa to onda da kroz poticaje Todoriću, a drugi puta je građani plate kad uđu u Konzum i kupe 10 dekagrama te iste šunke. Možda razmišljanje nije ekonomski potkovano, ali ima neke logike. Možda zapravo sve države subvencioniraju svoje poduzetnike na taj način?

Photo Kristijan Tabet

Pa što je onda u toj našoj zemlji? Treba li ujedno podsjetiti i na ne tako davne devedesete kad je Todorić zapravo imao ekskluzivno pravo na ulje, šećer, brašno.. i ine proizvode kad je bila uvedena svojevrsna zabrana uvoza istih? Naime, tada je Agrokor počeo cvjetati. Početak na državnim jaslama, a tako je dalje i nastavljeno.

Da ne bi bilo zabune, nitko ne kaže da je Ivica Todorić nesposoban čovjek i poduzetnik. Štoviše, i neki drugi su imali širom otvoren put i dobijali novac od države pa nisu uspjeli. Što opet ne znači da je takvo poslovanje u redu i moralno legitimno. Jer, ako je nekome misao vodilja kapitalizam i na taj način plaća ljude, onda je vrijeme da se i država prema njemu postavi- kapitalistički. A ne socijalistički.

Todorić i mediji, opasna zona

No ima još jedna priča unutar te priče o Ivici Todoriću i Agrokoru, a ta je možda opasnija za društvo. Naime, rijetko kad se u eminentnim hrvatskim medijima može pročitati išta negativno o Agrokoru. Koliko se nekima to čini bezazleno, nije uopće. Primjerice, poznato je kako ponekad, navodno i sam Agrokor sudjeluje u pisanju intervjua s njihovim ljudima, poznato je da, ako Todorić, primjerice, zatvori 'pipu' Jutarnjem listu ili Večernjem listu ili HTV-u, naglo nestaje veliki kolač od oglasa koje Todorić redovito plasira kroz svoju agneciju Unex, a u te medije. A taj kolač je zaista velik.

Prijetio se Todorić, navodno, u nekoliko navrata time. Večernjem listu, priča se, kad nisu odobravajući pisali o preuzimanju Zagrebplakata, Jutarnjem listu kad su napisali negativan tekst o statusu Agrokora na svjetskom tržištu i objavili ga u prvom izdanju na naslovnici, odnosno o njihovom velikom zaduženju. A ima još jedna zanimljivija anegdota o cijeloj toj situaciji. Naime, svojedodno, prije nekoliko godina, okupio je na svojevrsnom novogodišnjem ručku Todorić urednike i za poklon im dao remenje. Legenda kaže da kad su pred njim otvorili poklone, vidjeli remenje marke Boss (op.a. prijevod šef) i da im je tada poručeno kako se taj remen može stisnuti, ali i raširiti. Drugim riječima, ako budete dobri, dobit ćete novce od oglasa, a ako ne, remen će se stisnuti. Ako je ova priča istinita, a ne plod mašte nekih od urednika koji su prisustvovali tom ručku, ona je iznimno zabrinjavajuća. Ali, ipak se čini kako realno pokazuje neke stvari.

Na kraju cijele te priče, možda postane jasno zašto Vlada, bivši premijer Ivo Sanader ili aktualna premijerka Jadranka Kosor, odnosno predsjednik Stipe Mesić nisu službeno, pred kamerama i novinarima, primili čelnika Agrokora Ivicu Todorića na audijenciju, rukovali se s njim i stisnuli mu ruku i rekli: Vi ste, gospodine Todoriću, iznimno uspješan gospodarstvenik i hvala Vam na tome. Hvala Vam što zapošljavate toliko ljudi koji su plaćeni iznad hrvatskog prosjeka i proizvodite toliko hrane i razvijate hrvatsku poljoprivredu, bez naše pomoći. Vi jednostavno možete biti uzor drugim hrvatskim poduzetnicima.

A opet, s druge strane, to je postao jedan zatvoreni krug koji je sada teško razbiti, jer ta ista država mu je to i dozvolila.