Samo im je još Pašalić trebao!

U HDZ-ovu rašomonu nedostajao je samo Ivić Pašalić pa da galerija likova bude popunjena do zadnjeg mjesta. Kao da im nije dovoljan kandidat za šefa HDZ-a kojega je sadašnji ministar financija Slavko Linić u svojeoporbeno vrijeme zvao špijunčinom ili drugi, kojega su izvori bliski predsjednici stranke opisali kao izdajnika ili treći, kojega su opisivali kao sirovinu ili sama kandidatkinja u liku aktualne presjednice protiv koje su se svi novopridošli trkači organizirali u svojevrsni pokret otpora ili dva kandidata liječnika koji su stranačkoj i široj javnosti relativno nepoznati. Kao da im nije dovoljno prljavog rublja koje se već tjednima pere najavnoj pozornici, nego im treba još i bivši političar koji je, prije nego što je pao u zaborav, godinama bio predstavljan kao najveće zlo koje je moglo pogoditi Hrvatsku. I to puno prije nego što se govorilo o HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji. Kome, dakle, u takvom kaosu treba još i Ivić Pašalić?

Za one koji su ga zaboravili, spomenimo da je Pašalić bio doživljavan kao maestro mafijaške politike puno prije nego što se pojam mafija vezivao uz domaću politiku. Njegovo je ime bilo povezivano sa svim aferama tijekom vladavine predsjednika Franje Tuđmana. Iza svih sumnjivih privatizacija iskakao je on. Iza svih priča u kojima se baratalo tezama o opljačkanom novcu nalazilo se njegovo ime. On je bio prvi tajni ortak u političkoj povijesti moderne Hrvatske. Njemu, međutim, nikad nijedna optužba nije dokazana, iako je u vrijeme vkade premijera Ivice Račana biko pokrenuto niz istraga, pa je iz politike izašao uprljanog političkog imidža, ali je nastavio slobodno živjeti i raditi kao da je bio dobrano poškropljen svetom vodicom. U međuvremenu, mediji su javili da mu je propao posao, a on se iz politike i biznisa povukao u privatnost toliko da je dosad bio gotovo zaboravljen. S vremena na vrijeme, istina, znalo se spekulirati o njegovu mističnom utjecaju na HDZ-ova unutarnja strujanja. Te bi priče, međutim, ugasnule prije nego što bi se uspjele rasplamsati. I odjednom, usred izborne kampanje u HDZ-u uskrsava ponovno kao fatalni lik koji se budi  nakon stoljetnog sna i ponovno prijeti svojom moći, svojim sposbnostima da pokrene unutarnje konflikte i usmjeri stranačke trendove.

Kad se gleda interes pojedinih kandidata za predsjednika/cu HDZ-a, na prvi se pogled ne vidi kome bi od njih odgovaralo stvarno aktiviranje velikog maga. Kad se gleda s točke tzv. spinanja, reklo bi se da u marketinškom smislu ta priča može koristiti samo Jadranki Kosor, jer se samo nju u ovom trenutku ne povezuje s Pašalićem. Svi su ostali kandidati nekako pod sumnjom. Na sve se gleda pomalo podozrivo, jer tko zna tko od njih s vragom tikve sadi. Svaki član HDZ-a, a među njima su i oni koji će birati novog predsjednika na izbornom saboru stranke, zna da je nekad svemoćni doktor nanio puno štete HDZ-u, jer je upravo zahvaljujući njegovoj povezanosti sa mnoštvom sumnjivih slučajeva, cijela stranka još prije desetak godina prokazana kao kriminalna organizacija. Samo što je tada tako nitko nije zvao, jer u hrvatskom političkom pojmovniku takva sintagma tada nije postojala. Znaju isto tako da je od svih kandidata Jadranka Kosor odmah bila na protivničkoj strani, onoj koju je personalizirao Ivo Sanader, i koja se u tom trenutku činila kao prava. Budući, dakle, da su njezini muški kandidati pod lupom da nisu možda ušli u kakav deal s Pašalićem, ona može iskočiti kao brana od poplave zla koje bi njegovim povratkom mogla ugušiti HDZ. To, naravno, ne znači da je priču o njegovu povratku pustila ona, jer nije ona od predsjedničkih kandidata bila s njim na ručku, a i on je osobno viđen u društvu novinara nekoliko dana prije objavljivanja informacije o velikom uskrsnuću.

No, najrealnije je da priča o njegovu političkom uskrsnuću u ovom trenutku odgovara ponajprije njemu. Lako je pretpostaviti da eros za politiku u njemu nije umro i da možda upravo u predstojećim izborima vidi priliku za ponovno aktiviranje. Kad su svi protiv svih, lako se ušuljati na mala vrata sa stražnje strane. No, ako je priča o njegovu povratku u HDZ ispipavanje terena, odnosno testiranje raspoloženja stranačke i šire javnosti prema toj mogućnosti, došla od glavnog lika te spekulacije, dobro bi mu bilo da odvagne mnoštvo za i protiv. U ovom se trenutku ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi to bilo dobro za HDZ, a vidi se najmanje jedan koji bi mogao biti poguban za njega osobno. Dakle, u međuvremenu je hrvatski Ustav izmijenjen i ratno profiterstvo je postalo zločin koje na zastarijeva. Njegov ponovno javni angažman mogao bi skrenuti pozoronost na njega i nekadašnje afere koje su mu se pripisivale – od Dubrovačke banke, prodaje Večernjeg lista tajnim vlasnicima koji su bili paravan za HDZ, preko propasti Glumina banke, iznošenja novca iz Hrvatske i njegova deponiranja na tajne račune... Sve ono što je palo u zaborav, njegovim bi angažmanom u HDZ-u moglo ponovno oživjeti i postati stvar vrijedna istrage.

Pašalićev povratak u HDZ, pak, za stranku bi bio ravan samoubojstvu. Nakon afera zbog kojih se sudi Ivi Sanaderu, nakon spoznaja o crnim fondovima kojima su financirane stranačke aktivnosti, afirmacija Ivića Pašalića u HDZ-u bila bi samo dodatni dokaz javnosti da ta stranka nije zaslužila ništa osim – zabrane rada. U mnoštvu kompromitiraućih priča i detalja koji u izbornoj kampanji neminovno dolaze u javnost i ruše ionako narušeni ugled te stranke, samo im je još trebao Pašalić! Ako su suicidalni, širom će mu otvoriti vrata..