Sanadera svi preziru – i govore o njegovom povratku

Njegov eventualni comeback kroz nekoliko godina, nije posve utopijski plan, naravno ako DORH i Uskok ipak ne dođu do nečeg utuživog...  

Prošla je godina dana otkako je Ivo Sanader sišao s vlasti. Građani su većinom prezreli i njega i način na koji je otišao, a taj osjećaj prezira još ne jenjava. Mediji međutim još uvijek premeću mogućnost njegova povratka.  Najnoviji Nacional piše o tome kako Sanader namjerava osnovati svoju stranku. Ta bi stranka okupila uspješne poslovne ljude, mlade i još neafirmirane, te afirmirane političare s kojima je već radio. Sanader, koji po svoj prilici sam generira te informacije, čini se računa s tim da HDZ gubi iduće izbore, te da ni SDP pod Milanovićevim vodstvom neće dugo ostati na vlasti. Tu bi se, uz strpljivost i opsežne pripreme, u nekom srednjem roku otvorio politički prostor za njegov comeback.

Za razliku od mnogih, ne mislim da je to posve utopijski plan, naravno ukoliko 'dorh-uskokovi' pipci ne postanu sposobniji, te ipak zahvate bivšeg premijera zbog nečega što je doista utuživo, a ne tek popuštanje pritiscima za procesuiranjem visokorangiranih političara.

Svojedobno, Ivica Račan bio je, doduše zbog posve drugih razloga, ali također krajnje nepopularan političar. Na prvim višestranačkim izborima ispao je totalni gubitnik. Idućih nekoliko godina njegova je stranka jedva opstala, koliko je bila omražena zbog masovnoga odijuma prema svemu što je potjecalo iz bivšeg političkog sustava. S vremenom, stav javnosti se toliko promijenio da je taj isti Ivica Račan desetak godina kasnije uvjerljivo pobijedio na izborima. Njegova je pobjeda dapače dočekana kao spas u očima velikog broja hrvatskih građana i međunarodne javnosti.

Hoću reći, vrijeme može donijeti svakojake obrate. Kao što je i sam Sanaderov odlazak uostalom bio obrat s kojim nitko nije računao. Tko može sa sigurnošću predvidjeti kako će hrvatska politička scena izgledati za tri ili četiri godine, s obzirom na snažne globalne i lokalne ekonomske vrtloge kojima je izložena. Kako sada stvari stoje, i HDZ i SDP mogu računati na veliku lojalnost svojih birača, te uopće ne mora biti sigurno da će HDZ izgubiti iduće izbore, a za neke nove opcije, otvoreno je tek oko 7 posto ukupnog biračkog tijela. No za 2 ili 3 godine, i to se može stubokom promijeniti.

Da bi Sanader ponovo uspio, kao što je prilično nepredvidivo iz drugog ili trećeg reda HDZ-ove postave uspio izbiti u prvi plan nakon Tuđmanove smrti, morao bi se promijeniti i on sam. Sanaderovi dosadašnji afiniteti i način vladanja, teško da bi mu ponovo omogućili preuzeti čelnu poziciju stranke, bilo HDZ-a ili neke nove političke formacije. S njegovim dosadašnjim karakteristikama i načinom vladanja, on ne bi opet mogao lako voditi stranku ili čak državu, kao što je to činio prije.

Photo javno165

Kao prvo, u današnjim uvjetima nijedan premijer ne može biti uspješan ukoliko nije primarno posvećen nacionalnoj ekonomiji. Suvremeni šef vlade jednostavno mora imati konce makroekonomije u svojim rukama, što nipošto ne znači da se neće oslanjati na jake suradnike. Situacija u kojoj se premijer dominantno bavi vanjskom politikom, a ekonomske odluke donosi 'iz druge ruke' i tek kad mora, postaje potpuno nefunkcionalna. Za neku autonomnu vanjsku politiku, ulaskom u NATO i EU, prostor se uostalom značajno sužava. Hrvatska vanjska politika s vremenom će se svesti na održavanje dobrih odnosa sa susjedima i na brigu o vlastitom ekonomskom prosperitetu. Ekonomija je pak već sada u prvom planu. Tko je dobro ne razumije, tko za ekonomiju nema istinski afinitet, teško da će biti dobar premijer.

Drugo, vremena postaju toliko zahtjevna da više nitko ne može biti uspješan politički lider ako iza sebe nema dobar tim. Sanader bi u zamišljenom pobjedničkom ambijentu, morao biti okružen ne samo ljudima s kojima je prijateljski povezan, nego stručnjacima s velikim profesionalnim i moralnim integritetom. Ljudima kod kojih će nailaziti i na argumentirano protivljenje, a ne samo povlađivanje. On sam pak morao bi im dati potrebno povjerenje i autonomiju, na njih delegirati i kreativne i izvršne poslove. Ukratko, Sanader bi se od klanskog morao premetnuti u istinskog timskog igrača.

Iz sadašnje perspektive, međutim, ne vidi se ni takva transformacija političkih okolnosti koja bi ponovo otvorila prostor 'odbjeglom' premijeru, a ni transformacija samog Sanadera.