Šeksove nove prijetnje i stare bube

Kad netko odluči medijima prijaviti izloženost prijetnjama, kao što je to učinio potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks, to može značiti da se ne pouzdaje do kraja u zaštitu nadležnih službi već da želi aktivirati i neformalne sigurnosne mehanizme. Vladimir Šeks kaže da su mu prijetili čak i s oružjem u ruci, a nakon što je već godinama kontinuirano pod zaštitom državnih tjelohranitelja, njegov je slučaj ponovo u fazi sigurnosne procjene. Neki će reći da Šeks izmišlja, da skreće na sebe pažnju, da i glavni državni odvjetnik Bajić hoda okolo bez zaštite, ali teško je zamisliti ministra unutarnjih poslova koji bi na takvu prijavu lakonski odmahnuo rukom i preuzeo odgovornost za sigurnost saborskog dužnosnika. Ranko Ostojić, kao bivši ravnatelj policije, pogotovo, pa je sasvim razumljiva njegova izjava da će prijetnje Vladimiru Šeksu biti analizirane, a njegova sigurnosna pozicija nanovo procijenjena.

Za razliku od, recimo Ivana Jarnjaka, koji je niz godina bio eksponiran kao ministar unutarnjih poslova, Šeks je uglavnom djelovao iz sjene. No znalo se za njegova područja utjecaja, od zbivanja u ratnoj Slavoniji, do kadroviranja na nacionalnoj razini u pravosuđu. Vladimir Šeks uvijek je na neki svoj način bio moćan, što se nije sviđalo Tuđmanu, ni kasnije Sanaderu, pa su obojica nastojala tu Šeksovu moć ograničiti ili barem odmaknuti dalje od sebe. Ali on nikad nije bio beznačajna politička figura, jedan od onih za koje nema tko zapeti i koji se nemaju kome zamjeriti.

Stvari su se za njega po prvi put promijenile otkako je HDZ pod vodstvom Jadranke Kosor izgubio izbore, a Šeks skupa s njom propustio registrirati nove vjetrove u stranci. Umorni od nametnutih autoriteta, HDZ-ovci su se počeli otvarati i iskrenije međusobno komunicirati. Šeks kao da nije primijetio kako tu više ne može igrati s pozicije moći jer se društvo u međuvremenu raspalo na niz nezavisnih dijelova. Kao ni Jadranka Kosor, nije zaključio da je vrijeme za povlačenje, ili bar za prelazak u drugi red, iako u prvom za njegovu generaciju više nema odgovarajućeg mjesta.

Šeksova sigurnosna pozicija stoga je svojevrsna kombinacija repova iz prošlosti i aktualne, napete atmosfere u HDZ-u, kojoj je osobno kumovao. Prvo, kad je tražio da Jadranka Kosor bude jedina kandidatkinja za predsjedničko mjesto u stranci, a onda kad je sve ostale interesente za tu poziciju skupa s njom izignorirao. Upravo na dan kad se odlučio medijima povjeriti u vezi prijetnji, Šeksa je na osebujan način 'počastio' Andrija Hebrang, otvoreno ga označivši kao suradnika Udbe. Hebrang doduše tvrdi da je ta kvalifikacija proizašla iz neautoriziranog intervjua (stranom novinaru), ali Šeks bi glatko mogao reći da se protiv njega povela hajka. Kao što je, uoči parlamentarnih izbora 2003. godine, pred televizijske kamere izašao s navodnom bubom za prisluškivanje, za koju se kasnije ispostavilo da ipak ne spada u takve specijalne alate.

I onda, kao i sada, Šeks je zbog nečega procijenio da mu je od koristi imidž žrtve. Ali vremena su se jako promijenila. Fizičku zaštitu on će vjerojatno i dalje imati o trošku poreznih obveznika, no o političkom štitu kakvog je godinama uživao, sad više ni nema s kim govoriti.