Autor: Mladenka Šarić AUTOR Mladenka Šarić



28. OžUJKA 2011. 09:14h

Škare u ruke, počelo prekrajanje Hrvatske za HDZ i partnere

Tekst

Kad se u prekrajanje izbornih jedinica uđe potpuno neočekivano, tek kratkih sedam, osam mjeseci (možda i koji mjesec manje!) prije parlamentarnih izbora, teško se oteti dojmu da se u pozadini skriva neki perfidni predumišljaj. U izmjene zakona koji reguliraju provedbu parlamentarnih izbora u pristojnim se državama, naime, ne ulazi se u izbornoj godini. No, ne govorimo o pristojnoj državi.

Govorimo o Hrvatskoj. Volimo je, to je naša mila, mala domovina, ali, ruku na srce, daleko je još ona od zrelosti i pristojnosti. U njoj još uvijek postoji sklonost manipulacijama i zakonodavnim doskočicama. U njoj još uvijek vrijedi pravilo „snađi se druže“, samo što su drugovi prije dvadeset godina postali gospoda. Ne kaže naš narod bez razloga „pomozi sebi, pa će ti i Bog pomoći''. HDZ se toga drži. Da bi pomogao sebi i svojima uhvatiše se u toj stranci škara i odlučiše prekrojiti Hrvatsku kako bi sebi i partnerima popravili izglede na izborima koji bi, sudi li se prema nagovještajima, trebali izgubiti.   

Iako HDZ uzvraća SDP-u da su se narogušili već na samu pomisao da će se mijenjati granice izbornih jedinica jer se boje izbornog poraza pa već sad traže alibi za još jedan promašaj, bit će ipak da je bliže istini da vladajuća stranka pokušava prilagoditi pravila svojim trenutačnim potrebama. HDZ ne stoji dobro i čini se da sve vodi prema porazu te stranke na izborima. Gospodarska kriza još nije prevladana. Nezaposlenost je velika. Investicija nema. Ulični prosvjedi, ma koliko bili slabo posjećeni, pridonose nagovještaju promjene vlasti.

Tome će pridonijeti i presude hrvatskim generalima u Haagu, a neće pomoći ni eventualno prolongiranje završetka pregovora s EU, kao glavnog HDZ-ova političkog projekta, za jesen. Oporba se ujedinila i zajedničkim snagama pritišće vladajuće zahtjevima da se izbori raspišu što prije. HDZ, međutim, još ne stvara saveze za izbore i nekako se čini da sve ostavljaju za pet do dvanaest. Objavom da će umjesto određivanja datuma izbora uzeti škare u ruke i prekrojiti izbornu mapu Hrvatske pokazuje da se vladajući tabor ipak priprema, i to vrlo ozbiljno,  za izborni „dan D“.

Već prve informacije govore da su krojački radovi zamišljeni tako da poprave izglede HDZ-a i HSS-a. SDSS je već zbrinut. Poznato je, pak, da HSS želi s HDZ-om sklopiti predizborni savez kako im se ne bi dogodio debakl na izborima. HDZ, s druge strane, ne bi bez prijeke potrebe sklapao nikakve aranžmane, bez obzira na kvalitetnu koalicijsku suradnju s HSS-om u ovom mandatu. Prednost daju samostalnom izlasku na izbore, jer, kažu, predizborni savez HDZ-HSS nema sinergije. Bolje je, smatraju, da izađe svatko za sebe, a savezništvo se može dogovoriti kad se vidi koliko je tko dobio na izborima.

No, budući da postizborno koaliranje ima smisla samo ako vodi prema formiranju vlasti, HDZ će očito iskoristiti poziciju vladajuće stranke i zakonodavnim potezima pokušati popraviti izborne izglede i sebi i svim svojim koalicijskim partnerimaa. SDSS je, dakle, već osiguran zakonskim intervencijama koje im i dalje jamče najmanje tri zastupnička mjesta, neovisno o tome tko im se na srpskom dijelu izborne scene može pojaviti kao konkurencija. Može se natjecati tko god hoće, ali u zakonu piše: „the winner takes it all...“. Pardon, SDSS takes it all. HSS bi, pak, bio osiguran prekrajanjem izbornih jedinica što bi im omogućilo barem da ostanu na sadašnjoj razini ili dobiju kojeg zastupnika više. Osiguran bi bio i HDZ jer bi izborne jedinice bile formirane tako da i oni dobiju kojeg zastupnika više u zonama u kojima ga inače ne bi dobili.

Kad se zna da se čitav izborni inženjering odvija na temelju popisa birača u kojemu ima neutvrđen broj mrtvih i iseljenih duša, kao i hrvatskih državljana koji zapravo ne žive u Hrvatskoj, ali dolaze na izbore, vidi se da je panika u redovima vladajućih uzela maha. Jer, da se posao hoće odraditi principijelno i pošteno, zaista u korist Hrvatske i da se stvarno hoće ujednačiti vrijednost biračkog glasa, onda bi se najprije krenulo u veliki poduhvat pročišćavanja popisa birača, te bi se tek nakon toga pristupilo iscrtavanju izbornih jedinica. Kad se, međutim, problem počne rješavati s kraja, umjesto od početka, jedini zaključak koji se može nametnuti je da autora pokreću sebični motivi i da utakmica koja će se igrati prema tim pravilima ne može biti poštena.