Smije li pomoćnik ministra pljunuti Vladu?

'Vlada nema hrabrosti za reformu državne uprave, a poigrava se porezima na imovinu'. Autor te  izjave nije nezavisni ekonomski analitičar, nego Vladimir Ferdelji, pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture (tjednik Globus).

Dojučerašnji direktor industrijskog poduzeća, Ferdelji nije izvorni, nego tek nedavno pripojeni član Milanovićeve ekipe. Tim je neobičnije što si je uzeo slobodu javno zašpotati Vladu za koju k tome i sam radi, a da uz to nije izašao s ostavkom. Pretpostavljam da premijeru Milanoviću nije drago kad ga nekom oponirajućom kritikom ili gestom počasti IDS-ov saborski zastupnik, ali vjerojatno da puno više boli kad to učini član njegove izvršne vlasti.

Ferdelji je k tome rekao nešto što mnogi ekonomisti misle. I direktorica ekonomskog instituta Zagreb Sandra Švaljek, kaže otprilike da se Vlada previše zaplela u izmjene poreznog sustava, dok neki drugi njeni kolege praktički guraju Vladu da se time uopće ne bavi već da u prvom redu reže rashodnu stranu državnog proračuna.  Dok neki pri tom imaju na umu rezanje plaća, radikalnija 'struja' traži masovna otpuštanja u državnoj administraciji. Sugerira se dapače, da bi jedino potezi tog tipa mogli impresionirati agencije za ocjenu kreditnog rejtinga, a o njima praktički ovisi hoće li se država i po kojoj cijeni moći zaduživati.

Ferdelji je dakle preko medija povećao ionako veliki pritisak na Vladu, a konstatacijom da ona 'nema hrabrosti', naglasio je možda i neki opći dojam da se premijerova ekipa još nije iznutra uskladila. Puno je bilo 'hrabrih' izjava ministara, pa povlačenja i nejasnih objašnjenja. Da ne spominjemo samo porez na imovinu, koji je ipak gurnut u ladicu, jer slično je bilo s povećanjem PDV-a na 25 posto i uvođenjem međustopa, koje bi mogle doživjeti sličnu sudbinu kao i porez na imovinu. Najskliskija je situacija sigurno s otpuštanjima iz državnih službi, s obzirom da Milanovićeva Vlada sigurno tome nije sklona, a i s obzirom na notornu činjenicu da nijedna normalna vlada ne bi srljala u gašenje radnih mjesta (koje također košta) u vrijeme kad zemljom već baulja na stotine tisuća nezaposlenih i dok još postoji nada da se takav radikalizam može izbjeći. Zapravo, pristup je upravo obrnut: svako radno mjesto je dragocjeno...

Milanoviću ide na ruku to što i MMF i kreditne agencije danas uviđaju da ključ ne može biti samo u rezanju potrošnje, već da treba istodobno poticati gospodarski rast i jačanje konkurentnosti. Situacija je baš kao u frazi 'između čekića i nakovnja', a da bi se između ta dva zahtjeva napravila neka uspješna ravnoteža, nije dosta imati hrabrost, nego je potrebno puno znanja, timskoga rada i stanovito vrijeme.

Vlada dakle ima puno veći problem od Ferdeljijeve kritike i svojevrsno je olakšanje što će premijer već danas izaći sa smjernicama za ovogodišnji proračun s kojima bi sve trebalo postati jasnije, a dobro je i što će se prije finalne verzije proračunske politike ministar financija konzultirati i sa stručnjacima MMF-a.

No, kad pomoćnik ministra javno opali pljusku cijeloj Vladi, njegova je sreća što Milanoviću sad sigurno nije do toga da se predstavi kao netko tko ne tolerira drugačije mišljenje. I što je u pitanju vlada lijevog centra,  u kojoj je gotovo normalno da postoje različiti stavovi i snažne ličnosti kojima nisu na prvom mjestu kolektivna disciplina i služenje vertikalnoj hijerarhiji. A da će premijer, ministri, njihovi zamjenici i pomoćnici morati neke dileme međusobno razbistriti, i to je jasno.