Smoje: Recimo NE `Družbi Adria` jer ugrožava primarne nacionalne interese!

Projekt Družba Adria je međunarodni projekt izvoza ruske nafte na svjetsko tržište putem naftovodnih sustava Družba i Adria. Rusija se sprema u potpunosti vratiti u projekt Držba Adria, međutim, ne želi ni razgovarati o novim izmjenama sporazuma, odnosno, prihvaća povratak Hrvatske samo pod uvjetima koji su prije usuglašeni te potpisani i ratificirani u zemljama uključenima u projekt.

Donosimo u cijelosti priopćenje za javnost u kojem se dopredsjednik stranke HSP-a, Tonči Smoje, oštro osvrće na mogućnost potpisivanja sporazuma s Ruskom vladom oko Družbe Adria:

DRUŽBA ADRIA NI POD KOJU CIJENU

Projekt Družba Adria je međunarodni projekt izvoza ruske nafte na svjetsko tržište putem naftovodnih sustava Družba i Adria, u duljini od 3 200 km, od Samare u Rusiji, preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske do Luke Omišalj i Terminala Omišalj na otoku Krku. Predviđane su količine od 5 milijuna tona prevezene nafte godišnje u prvoj fazi, 10 milijuna tona godišnje u drugoj fazi i 15 milijuna tona godišnje u trećoj fazi. Rusija se sprema u potpunosti vratiti u projekt Družba Adria, ali ne želi razgovarati ni o kakvim novim izmjenama sporazuma, odnosno, prihvaća povratak Hrvatske “u igru” samo pod uvjetima koji su prije usuglašeni te potpisani i ratificirani u zemljama uključenim u projekt, dapače, Rusija veže hrvatsko sudjelovanje u novom europskom plinovodnom pravcu Južni potok s konačnim razrješenjem projekta Družba Adria i takvim čvstim stavom znatno otežava poziciju hrvatske vlade u projektu Družba Adria.

Radi se o plinovodu iznimne geopolitičke važnosti, kojim Rusija pokušava neutralizirati nastojanja Europske unije da smanji ovisnost o ruskom prirodnom plinu i zbog toga ubrzava pripreme za dovršetak Južnog toka. Iako lansiran prije desetak godina, sporazum o devet milijardi eura vrijednom plinovodu potpisan je tek 2009., prije čega je projekt stalno odgađan i popraćen brojnim problemima, a ponajviše nesuglasicama među partnerima i nesigurnošću u isplativost projekta. Hrvatska sama ostvaruje dvije trećine potreba za plinom, a jedna se može dobiti iz obnovljivih izvora i/ili otvaranjem kraka plinovoda prema Mađarskoj. Krak je, u svakom slučaju, za Hrvatsku daleko nepovoljnija opcija od prolaska magistralnog plinovoda, jer će Hrvatska u tom slučaju, preuzimajući plin od Mađara ili Srba, opet biti na kraju opskrbe. Da je kojim slučajem drukčije, i da imamo magistralni vod, osim što bi računala na sigurnu opskrbu, Hrvatska bi zarađivala i na njegovom tranzitu kroz Hrvatsku i to značajne iznose, od najmanje 100 milijuna eura godišnje.

Još je 2006. godine tadašnji ministar gospodarstva Branko Vukelić predstavnicima ruske vlade poručio da Hrvatska želi modificiranu varijantu naftovoda prema kojem bi u Melnicama naftovod otišao prema Sloveniji i Italiji te se to argumentiralo činjenicom da bi hrvatskim dijelom Jadrana u tom slučaju godišnje plovilo nekoliko stotina tankera manje. Tome je prethodila i odluka Ministarstva zaštite okoliša, koje je odbacilo studiju utjecaja.

Danas u Vladi tvrde da su se promijenile energetske okolnosti te da Hrvatska mora osigurati više dobavnih pravaca energenata, a da su se stvari drastično promijenile pokazuje i to da je projekt Družbe Adrije ušao i u Energetsku strategiju Vlade.

Postoje najmanje četiri golema rizika koja sa sobom nosi projekt 'Družba Adria'. Na prvom mjestu su balastne vode, zatim ugrožavanje pitke vode u Gorskom Kotaru, oslobađanje toksičnih plinova kod pretovara i opasnost od havarije tankera i izlijevanja nafte u more, a dobit koja se najavljuje za Hrvatsku od tog projekta može se mjeriti s godišnjim prihodom nekolicine hotela na Jadranu. To su toliko zanemarive svote da je nelogično izlagati zemlju i more tolikim rizicima za tako malu cijenu, pogotovo kad se uzme u obzir da se od 2005. ništa nije promijenilo u tehnologiji da bi uopće moglo biti govora o uklanjanju tih ekoloških prepreka. Smatramo da je potrebno usmjeriti svu energiju u realizaciju projekata proaktivne zaštite Jadrana i da je neophodno da se snažno podrži taj više nego opravdani zahtjev, čija bi realizacija pomogla da se smanji opasnost od već postojećeg tankerskog prometa prema Trstu.

Jadranka Kosor Photo Pixsell

Naftni stručnjk Davorin Stern naveo je da treba naći kompromis i u razradu projekta obavezno uključiti ekološke udruge: „Kompromis između tehnologije i opravdanosti i geopolitičkih interesa morao bi se naći. 'Družba Adria' kao takva ima svoje mjesto na energetskoj karti Europe, pogotovo ako se spoji cjevovodom kroz Gorski Kotar ili drugim putem prema Trstu. Time bi se, drastično smanjio i broj tankera koji danas prolaze Jadranom, onih koji i ne dolaze do Omišlja već uzduž Jadrana plove do Trsta.“

Također, tridesetak uglednih domaćih i međunarodnih znanstvenika specijaliziranih za problematiku projekta Družba Adria podsjećaju da nakon odbacivanja Studije utjecaja na okoliš 2006. godine pa do danas ni jedan od mogućih ekoloških problema nije u potpunosti riješen, što je realna opasnost koja bi mogla dovesti do gospodarskog sloma i za nekoliko idućih desetljeća onemogućiti život uz obalu.

Nažalost još uvijek se iznose netočne tvrdnje o projektu, poput toga da je Hrvatska je od transporta ruske nafte godišnje trebala zarađivati više od 200 milijuna dolara, što je deseterostruko uvećana vrijednost, a također se iz krugova zagovornika projekta još uvijek svjesno manipulira sa hrvatskom javnosti iznošenjem neistine da je realizacija projekta Družba Adria strateški bitna za izvoz ruske nafte na zapadna tržišta jer je projekt u svojoj maksimalnoj trećoj fazi (15 milijuna tona) trebao poslužiti za izvoz samo 5 % trenutno ukupnog izvoza ruske nafte. Sve potrebe za izvozom ruske nafte na zapadna tržišta mogu se realizirati sa već postojećim instalacijama na Baltiku pa je tako apsurdna tvrdnja da bi Hrvatska realizacijom tog projekta dobila presudan geopolitički utjecaj u regiji.

Za Hrvatsku je od strateškog i nacionalnog interesa i uopće preživljavanja važno NE pristati na naftovod kako je zamišljen do luke Omišalj, ne samo iz razloga povećanog prometa tankera Jadranskim morem i balastnih voda (što je samo po sebi opasnost), već i velikog povećanja rizika od ekološke katastrofe čime bi se ugrozilo Jadransko more, a također i zalihe pitke vode, što je za Hrvatsku od životnog značaja, ma koliko nam bio interesantan projekt plinovoda Južnog toka.

U crnim varijantama ekološke katastrofe, u dijelu Hrvatske onemogućio bi se normalan život, uništila privredna djelatnost, a samom izgradnjom naftovoda najverojatnije bi došlo do pada cijena nekretnina, pada prometa u turizmu i pada vrijednosti zemljišta, jer bi izgradnjom naftovoda bilo kakva ulaganja postala rizična.

Smatramo da je od vitalnog značaja za državu Hrvatsku da u pregovorima s Ruskom vladom ne dogovori izgradnju naftovoda, što je za Rusiju više pitanje geopolitičke dominacije, s obzirom da bi, kako smo već naveli, cijeli izvoz ruske nafte preko tog naftovoda bio samo 5% od cjelokupnog izvoza ruske nafte na zapadno tržište.

Ne smijemo zaboraviti da imamo 700 kilometara obale na toplom moru i to je jedna od glavnih komparativnih prednosti Hrvatske, a pristajanjem na projekt Družbe Adria gubimo našu osnovnu komparativnu prednost.

Da zaključim, ma koliko je ponuđeni ‘kolač’ plinovoda, gospodarske suradnje i trgovinskog sporazuma primamljiv ni pod koju cijenu ne smijemo prihvatiti projekt Družbe Adria jer ugrožava primarne nacionalne interese.