Šoping centar na Markovom trgu

Na Markovom trgu je nažalost sve manje šanse za gospodsku završnicu još jednog HDZ-ovog mandata. Prije će biti da će taj završni čin proteći u tonu kakav je obilježio glavninu mandata. Puno skandala i oštrih riječi, a premalo svrhovitog parlamentarizma.

Prvotni dogovor s predsjednikom Sabora Lukom Bebićem da se o preostalim točkama dnevnog reda komisijski nađe kompromisno rješenje, razbijen je praktički još istog dana. Potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak iste je večeri naime objavio da HDZ nema potrebe ulaziti u kompromis. Napuklina unutar HDZ-a time je postala još vidljivija. S jedne strane Bebić sklon dogovoru, s druge Jarnjak i opet Šeks, kojima se jučer priklonila i predsjednica stranke Kosor.

HDZ-ovci ponovo tvrde da imaju dovoljno ruku u Saboru. Iz faze pokolebanosti, vratili su se u fazu samouvjerenosti. Nema popustljivosti ni sklonosti za dogovor s opozicijom. Do transformacije je došlo u kratkom roku i pod zasad misterioznim  okolnostima.   

Potpuno je naime nejasno kako će stranka osigurati čak 80 glasova, kao što se sad neformalno najavljuje, kad do jučer nije mogla skupiti ni 77 ruku. Koji bi bio interes pojedinih nezavisnih zastupnika, Čehoka na primjer, da se pojavi u Saboru i podrži vladajuće nakon svega što mu se dogodilo u Varaždinu i Remetincu, i kako bi Pupovac 'upokorio' pojedine kolege koji više nisu za popuštanja nauštrb principa?

Jednu sekvencu svega što se sad na brzinu odigrava iza zatvorenih vrata, razotkrivaju HDSSB-ovci. Sad već pravi majstori iznenadnih dramskih obrata, oni javnosti podastiru dokaze o tome kojim se alatima vladajući navodno služe.

HDSSB-u je nuđena putovnica za Glavaša, ako u Saboru pristanu glasati uz vladajući blok. Ali HDZ više nema dostatnu uvjerljivosti pred javnošću, pogotovo kad nešto demantira, pa su tom diverzijom HDSSB-ovci ostvarili  cilj. Građanima su servirane dvije poruke: prvo, HDZ trguje ili čak ucjenjuje da bi skupio dovoljno glasova i drugo, u toj se trgovini ne biraju sredstva.

Ako se išta iz ovog mandata moglo naučiti, onda je to činjenica da nisu baš sve metode dopuštene i da ipak nije važno samo doći do cilja nego i na koji način. Ili od procesuiranja Sanadera nema baš nikakve javne koristi.