Špegelj: To što se se Gotovini stavlja na teret na duši je onih kojih nema

Umirovljeni stožerni general Martin Špegelj, bivši ministar obrane, netom je u Kranjčevićevoj postrojio pripadnike ZNG-a koji su prije dvadeset godina bili na prvoj smotri, govorio je za Večernji list o odlikovanju predsjednika Josipovića, o profesionalnom ustrojstvu HV-a i našim vojnicima u mirovnim misijama kojima se divi. Najavljuje da će do kraja godine izići iz tiska njegova knjiga o Domovinskom ratu, u kojoj je opisao događaje iz tog rata koji ne smiju ostati nerazriješeni.

Predsjednik Ivo Josipović odlikovao vas je Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom za ustroj Oružanih snaga. Jeste li iznenađeni?

– Nisam znao za odlikovanje. A u mojim godinama više i ne očekujem ništa spektakularno. No kada sam doznao, bilo mi je drago jer se to poklopilo s proslavom 20. obljetnice ustroja Oružanih snaga pa ću to odlikovanje moći proslaviti sa svojim gardistima iz ZNG-a.

Tada ste, na prvoj smotri, izabrali stasite mladiće da se postroje. Jeste li i tako željeli poslati neku poruku?

– Na smotru u Kranjčevićevoj pozvali smo i neke koji nisu bili u vojsci kako bismo oblikovali postrojbe i vizualno. Bilo mi je važno da predsjednik Tuđman dodijeli zastave i da tako iziđemo iz anonimnosti i ilegale te da možemo javnije djelovati. Ali i da znamo kakav je ustroj i zapovijedanje.

Odlikovao vas je i predsjednik Tuđman, potom i predsjednik Mesić. Sigurno vam je teško reći koje vam je odlikovanje draže, ali Josipovićevo je došlo uz važnu obljetnicu?

– Već sam odlikovan visokim odlikovanjima i zahvalan sam na tome, a imam i puno odlikovanja iz Drugog svjetskog rata. Sve te počasti, za koje nisam siguran jesam li ih zasluživao, ipak su rezultat sredine u kojoj sam djelovao i mojih suradnika. Rijetko je koji junak sam zaslužio neko odličje. Uvijek je to povezano s nekim događajem, sredinom i suradnicima koji su sastavni dio toga.

Je li vam žao što nemamo nijednog junaka Domovinskog rata?

– Mislim da imamo na stotine junaka Domovinskog rata, ali oni su se iskazali u neposrednoj borbi žrtvujući svoje živote. Čini mi se da su se oni izgubili u mnoštvu i zato što je rat trajao do 1995. godine. Ne mogu imenovati nijednog, ali sam siguran da se iz mnoštva vukovarskih branitelja može istaknuti barem desetak junaka, a sve su to samozatajni dečki. Imali smo i onih koji su se istaknuli u zapovijedanju i vođenju vojske poput generala Ante Gotovine, čiji je prodor kod Livanjskog polja fantastično strategijski osmišljen i obavljen. A i Petar Stipetić je zapovijedao važnim sektorima, a čak su mu se predala dva neprijateljska korpusa. Ima još zapovjednika koji su dobili priznanja. Osobno nisam zapovijedao, ali sam vodio strategiju oružane sile iako sam bio sprečavan u tome da idem brže i otvorenije. No tome ovom prigodom ne bih govorio. Zadovoljan sam onim što smo postigli 1991. godine jer smo s tadašnjim ZNG-om, policijom i narodnom gardom samo tri mjeseca od ustrojavanja krenuli u osvajanje vojarni i skladišta i nakon mjesec dana stvorili vojsku od 60 tisuća ljudi koji su predstavljali obranu Hrvatske. Nitko nam se više nije mogao suprotstaviti. Ta je vojska Hrvatsku do kraja 1991. obranila, a onda se Hrvatska iscrpljivala do briljantnih operacija Bljeska i Oluja kojima je oslobođena Hrvatska u njezinim avnojevskim granicama.

Kako gledate na presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Haagu?

– Bio sam šokiran visinom izrečenih kazni. Ono što im se stavlja na teret nose na sebi drugi ljudi kojih više nema. Oluja je briljantno odrađena, a nakon toga je nastao metež – 20 tisuća spaljenih kuća i ubijanje nesretnih staraca. U svakom slučaju kazne su apsolutno previsoke i nadam se da će se razjasniti u drugostupanjskom postupku.

Slavimo 20. obljetnicu Oružanih snaga. Kako ocjenjujete taj period u kojem je bilo uspona i padova, pa i sukoba i razilaženja s vrhovnim zapovjednikom dr. Tuđmanom? Žalite li za nekom svojom odlukom?

– Ponosim se, gledajući unatrag, stvaranjem HV-a i onim što danas imamo. To je dug period i sve je moglo ići brže. Prešli smo različite faze, ali HV je stasao u ratu. U posljednjih desetak godina ta je vojska postala profesionalna i sada je 16 tisuća profesionalnih vojnika. Oduševljen sam što imamo najprofesionalnije vojnike od Afganistana među deset drugih misija mira, vojnike koji nas sjajno zastupaju. Naši profesionalci u Afganistanu mogu se mjeriti s najboljim američkim marincima. No taj kontinuitet profesionalizma i visokog dostojanstva treba njegovati i razvijati. Ali važno je da se osiguraju sredstva da materijalno vojska ne oskudijeva i da ima svu potrebitu opremu.

Uhićen je Ratko Mladić. Bojite li se da ni on neće dočekati presudu u Haagu poput Miloševića?

– Ne bih želio da umre, već da se u Haagu ispuše u tom svom "junaštvu" koje stoji iza njega. Trebalo bi ga osuditi i proširiti optužnicu i za Škabrnju i zaleđe Zadra i svuda kuda se kretao. Osuditi ga i zbog Srebrenice i Sarajeva, koje je nemilosrdno uništavao. Ali želim da malo prizdravi i da se svega sjeti, da se svijetu kaže da se nikad više ne ponovi ono što je on činio. Za to sam da se uhiti što prije i Goran Hadžić, ali i da se pravdi privedu generali JNA Veljko Kadijević i Blagoje Adžić. I njih dvojica stoje iza razaranja Vukovara. Mladić je s vojskom krenuo prema Zadru i presijecanju Hrvatske na dva dijela, a to je Kadijevićev i Adžićev plan. Drugo je to što oni nisu imali vojsku da sve te planove ostvare. Jer mi smo imali motiv, a Srbi su htjeli što veću Srbiju, ali da ne ratuju. Zato želim da se i njih optuži, da odgovaraju povijesti radi.