Špekulacije o špekulantima

„Franz Bread je dobar kruh, s okusom izvan svake usporedbe.... Franzov kruh je dobar kruh, kruh savršena okusa i mirisa je ovdje, za sendvič i tost, okus za posebno uživanje...“, ovo su reklamne poruke koje je znalo svako dijete u mom djetinjstvu jer smo ih neprestano slušali na radiju i televiziji, a Franzovi kamioni, koje smo viđali po cijelom gradu, danju i noću, kako raznose svježi kruh i pecivo u lokalne trgovine, imali su na sebi, po strani, tu reklamu vrlo upečatljivo napisanu i oslikanu. No usprkos tomu, nikada nisam voljela Franzov kruh. Bio je bijel, spužvast i nekako bez ikakvog okusa, a ako biste zgnječili u šaci jedan komadić, u sekundi bi dobili malu, tvrdu kuglicu kojom ste mogli gađati mlađeg brata ili sestru i natjerati ih u plač.  Ali mi je zato bilo drago što mi je najbolja prijateljica bila Kris Franz, kćer krušnoga magnata, i što je voljela trampiti svoju skupu, otmjenu haljinu za moju manje otmjenu i mnogo jeftiniju. To bi mi uvijek dobro došlo, u mnogim prigodama; na primjer, kad se vratila s Havaja i donijela par ručno oslikanih haljinica s cvjetnim uzorcima, s namjerom da sa mnom napravi robnu razmjenu, usprkos prigovorima njezine majke, za haljinu koju sam dobila od drugog susjeda godinu ranije. „Ta mi se više sviđa jer ima konje na sebi,“, objasnila je Kris sasvim logično. „Moje imaju grozno, tropsko cvijeće koje izgleda kao puževi balavci.“ Ona je bila sretna i zadovoljna razmjenom, pa tako i ja. Komu je uopće bio potreban novac?

Kasnije, na faksu, imali smo godišnji događaj kojeg smo zvali Renesansni sajam, a bio je verzija mojega i Krisina trgovačkog sustava, ali mnogo većih razmjera. Održavao se na velikom polju, na otvorenom prostoru, svakog proljeća, i svatko tko je želio trgovati i trampiti se, mogao je postaviti svoj štand i započeti poslovanje. Nikada nisam znala napraviti nešto tako nadriumjetničko kao što je nakit od pletene kože ili ručno farbanu odjeću pa sam se odlučila za štand s limunadom. Mogla sam pripremati pravu, prirodnu limunadu umjesto u prahu, kakvu je većina ljudi koristila. Tako sam napravila limunadu za jednog hipija s kožnim nakitom, a on mi je zauzvrat dao narukvicu. Žena s odjećom trebala je nekoga tko bi pričuvao njezinu djecu dok je na pauzi, pa sam ih tako ja čuvala i za plaću dobila jednu majicu. Kako divan svijet! Mislila sam tada. Zašto imamo potrebu akumulirati novac koji samo komplicira nečiji život i odnose, utapa ljude u dugovima, potiče ljubomoru, nepotrebno nadmetanje i kvari duše, kad bi sve moglo biti tako ljepše i ugodnije bez njega?

Direktna razmjena dobara bez ijednog posrednika Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

U stvari, akumuliranje bogatstva smatralo se tako velikom opasnošću za društvo i ljudsku dušu, da je Platon, prije mnogih stoljeća u svom klasičnom djelu „Zakoni“, isticao kako bi trebalo donijeti dekret po kojemu nikomu ne bi bilo dopušteno imati više od četiri puta koliko iznosi prosječna količina novca ili dobara kod prosječnog građanina. U slučaju viška, iz bilo kojeg razloga, posjednik bi taj višak trebao „posvetiti gradu“; da bi se iskoristio za poboljšanje zajednice – za obrazovanje, obranu, kulturu i tako dalje. „Tako će postići dobro ime i izbjeći sve kazne.“ Ako bi netko kršio zakon, „svatko tko želi može ga prijaviti i uzeti pola od njegova viška, dok će stranka kojoj se utvrdi krivnja plaćati jednak iznos od svoje vlastite imovine.“ Druga polovica opet bi išla za gradske potrebe. S nevjerojatnom intuicijom i sposobnošću predviđanja, Platon je također pisao o tomu da se novac ne bi trebao davati u zajam s kamatama, te da „svatko tko je dobio takav zajam ima pravo odbiti ga vraćati, i kamate i glavnicu.“ Na ovaj način, neposredna kazna sustiže svakoga tko akumulira novac od bilo kakve djelatnosti koja bi mogla biti okarakterizirana kao „gruba vulgarnost“ koja „može narušiti karakter slobodnog čovjeka.“

Upravo nedostatak takvih zakona, koji bi bili još potrebniji u naše doba nego u davno  Platonovo vrijeme, stvara današnju noćnu moru: špekulante, moćne pojedince i korumpirane menadžere, a la Soros ili Madoff, koji su postali instant multi-milijarderi s iluzijom veličine i koji su bili kadri, pojedinačno i svojevoljno manipulirati stranim Vladama i resursima kroz masovno preuzimanje medija, banaka i nacionalnih izvora, omogućavajući im naplatiti ubitačno xx visoke kamate na zajmove, što je dovelo do globalnog financijskog i duhovnog bankrota. Tek u svjetlu ovoga, moguće je shvatiti a možda i popraviti, ekonomsku i monetarnu krizu, ma gdje bila – u Grčkoj, Španjolskoj ili Hrvatskoj. Mjere štednje koje predlažu hrvatska Vlada ili sindikati mogu se usporediti s propisivanjem aspirina kao lijeka za tumor na mozgu, dokle god naši radnici gube posao zbog neuravnoteženosti uvoza i izvoza i visokih kamatnih stopa, i dalje će iz svega ovoga samo bujati špekulanti. Njihova moć nije iznenađujuća, jer prema studiji Svjetskog instituta za istraživanje ekonomskog razvoja sveučilišta Ujedinjenih naroda (UNU-WIDER) u 2006.:

„jedan posto najbogatijih osoba sami su posjedovali 40 posto globalne imovine u 2000. godini, a deset posto najbogatijih odraslih osoba raspolagalo je s 85 posto ukupnih svjetskih resursa. Nasuprot tome, donja polovica odrasle populacije svijeta posjeduje jedva jedan posto globalnih dobara.“

Kako je Hamlet tako jezgrovito rekao: „Nešto je trulo u državi Danskoj.“

Ali nedavni potez tzv. BRIC zemalja (Brazil, Rusija, Indija i Kina), koji je ovdje dobio iznenađujuće malo medijske pozornosti, ima za cilj zaustaviti širenje tog zadaha. Na konferenciji održanoj nedavno u Ekaterinburgu, sudionici su najavili svoje namjere da promoviraju novi i poboljšani sustav drevnog sustava robne razmjene, kojem ne bi trebale tolike zalihe novce, i stvaranje svog novčanog sustava koji bi ih oslobodio dominacije američkog dolara.

I budući da (više statistike ovdje) BRIC zemlje čine 15 posto svjetskog gospodarstva, 40 posto globalne zalihe novca,  polovicu svjetske populacije, a financijsku krizu prebrodile su bolje nego ostatak svijeta, najava njihove inicijative uzburkala je mnoge krugove. A također će izazvati i mnogo histerije kad globalni špekulanti vide da je njihov novac i utjecaj ozbiljno ugrožen.

Stoga, dragi čitatelji, vežite svoje pojaseve!  Bit će turbulentan let!