Srbi iz Zadra prelaze na katoličku vjeru

Prije rata na području Zadra nalazilo se ukupno 26 tisuća Srba, no tek tri tisuće njih ostalo je priklonjeno pravoslavnoj vjeroispovjesti.

U pravoslavnoj crkvi Svetog Ilije u Zadru samo katkad gori svjeća, jer je većina Srba odlučila preći na rimokatiličku vjeru. Svećenik Petrar Jovanović kazao je kako mu se samo katkad pridruži nekolicina Srba jer, kako tvrdi, od njih 26 tisuća, koliko ih je bilo prije Domovinskog rata tek tri tisuće posjećuju ovu crkvu.

Pop Jovanović kazao je za Srpske novosti kako je svega šest kuća proslavilo Jovanjdan, a četiri Nikoljdan, te tvrdi kako se u ovom kraju sve rijeđe reže kolač, a boje se ulaziti u crkvu zbog rana koje još uvijek bole. Tvrdi i kako brojni vjernici, nekad članovi pravoslavne crkve prelaze na katoličanstvo.

Objašnjava kako svi u Zadru znaju da je već 95 pravoslavaca povuklo krštenicu iz Svetog Ilije, te ju je odnijelo u rimokatoličku crkvu, a sve to zato što žele vjenčanje u takvim crkvama, ali i da majke i očeve na taj način mogu pokopati na rimokatoličkom groblju.

Traži se izjednačavanje ustaša i četnika

Malobrojni preostali pravoslavci govore kako se boje da se povijest ponavlja.

- Rodili se novi Starčevići, Pavelići, Stepinci... - tvrde i dodaju kako im nad glavama prijeti stari način koji govori kako 'trećinu Srba pobiti, trećinu raseliti, a trećinu pokrstiti'. Pop objašnjava kako je lani sahranio 20 osoba, vjenčao samo jedan par i krstio samo petero djece. Tvrdi i kako u Zadru ni jedno srpsko dijete ne ide na vjeronauk, ali i kako se već odavno ne uči ćirilica.

Dok nestaju tragovi pravoslavne crkve, kršćana je sve više, a sve se više Srba naziva pravoslavnim Hrvatima. Ivo Matavić, jedan od osnivača Udruge hrvatske pravoslavne zajednice, koja još nije ni registrirana, tvrdi kako on je pravoslavac, ali ne i Srbin.

On tvrdi kako jer njegova namjera da se ograde od Srbije, jer s njom nemaju veze, dok zbog politike te države u Hrvatskoj imaju samo probleme. On se također nada kako će se dvije crkve ujediniti. Matavić traži i izjednačavanje ustaša i četnika, a odrekao se 'tri prsta'.

Pretukli joj sina: Tko vam je kriv što ste se vratili?

Photo Filip Hofer

Njegovo ponašanje izazvalo je osudu Suzane Tošić, jedne od malobrojnih Srpkinja kojoj nije bio problem kazati kako je najgore kada se netko srami svog podrijetla, jer 'ako ne poštuješ svoje, kako ćeš tuđe'.

Rođena Zadranka srpskog podrijetla zaljubila se u 'krivo vrijeme', u Srba, a tijekom razaranja morali su se odseliti u Srbiju, no ponovno su se vratili u Hrvatsku. Suzana objašnjava kako je najvažnije da su ljudi pošteni, iskreni, te kako nije bitno koje su vjeroispovjesti, a na taj način, tvrdi odgaja i svoju djecu.

Kazala je kako joj život u Zadru nije uvijek bio bajan, jer, kaže, susjeda im je često znala psovati 'četničku mater'. Jednom su njezinog sina pretukli kada je otišao na maskenbal, nakon čega je je ona to prijavila, te su joj službenici rekli da joj nitko nije kriv što se vratila.

Kako to ne bi bilo sve, Srbi novo razočaranje trpe i od gradonačelnika koji smatra da oni 'predstavljaju opasnost po javno zdravlje', pišu Srpske novosti. Malobrojne osobe koje su ostale u Zadru osjećaju se neravnopravnima među mještanima.

Najglasniji su pak oni Srbi koji su otišli, jer se boje da bi zauvijek mogli ostati bez svojih imanja, te su uvjereni kako su hrvatske vlasti željele upravo to, da oni odu, pa da nakon toga Hrvatska sebi priskrbi napuštene kuće.

Zamjenik gradonačelnika: Treba ukloniti sve što predstavlja opasnost za zdravlje

Đoka Šuša, vlasnik zdanja od 1700 prostornih metara, koje je nekad bilo podijeljeno na dvije vile s bazenom, a koje sad zjapi prazno i urušeno, tvrdi kako su je s njegovog imanja odnseseno sve što se odnijeti moglo, počevši od pločica, kablova, štokova, dva je puta paljena, dva puta minirana.

Slično su prošli i Kovačevićevi, jer je njihov kafić 'Složna braća' odavno ruševina, unatoč tome što se u toj zgradi nalazila pekarna, restoran i drugo. Kovačićevi su na tom prostoru obitavali godinama, a danas su izbjeglice. O njihovom se slučaju raspravlja u Strasbourgu, a nakon svega što se dogodilo lokalna vlast pokušava smriti strasti.

Zamjenik gradonačelnika Zadra za Srpske novosti kazao je kako se ne namjerava ugrožavati ničije privatno vlasništvo, ali mora se, tvrdi, ukloniti sve što predstavlja opasnost za zdravlje. Dražen Gurgurić tako napominje kako ima napuštenih zdanja iz Drugog svjetskog rata, te tvrdi kako će pokušati da dobiju vlasnike i njihovu suglasnost, jer će se usuprotnom početi raščišćavati bez njihovog odobrenja.

On uvjerava Srbe kako ova čišćenja ne znače da im kuće neće biti obnovljene, jer će se, tvrdi vlasniku financirati obnova 35 prostornih metara stana, pa po još deset kvadratnih metara za člana obitelji.

Srbe do sada zastupao HDZ

Srpsko narodno vijeće pak smatra kako njihove kuće nisu poharane u ratnim progonima, već u terorističkim napadima. Objašnjavaju kako su u vrijeme kada su paljene, odnsono u vremenskom periodu od 1991. pa do 1992. godine Zadrom harale paravojne formacije koje su tjerale stanovništvo, ali i uništavale kuće i radnje.

Stoga, naglašava se kako obnova ovih kuća nije potpala pod prvi Zakon o obnovi kuća uništenih u ratu, već pod Zakon o državnom terorizmu. Srbi su zato tražili odštetu, a ne obnovu, a u međuvremenu, to je izmijenjeno, pa se obnova u Zaleđu provodi kao i u drugim mjestima diljem Hrvatske, a vlasnici su izgubili sve sporove.

Srbima u Zadru nedostaje odlučnosti da nešto pokrenu, promijene, te tvrde kako su tek prije oko mjesec dana registrirali Samostanu srpsku stranku i u Zadru, iako je to najveća drpska stranak u Hrvatskoj.

Za osnivanje iste bilo je potrebno samo 20 potpisa, no i to su jedva skupili, jer se ljudi i dalje plaše, pa tako interes Srba zastupa čovjek iz HDZ-a, s obzirom na to da Srbi nisu imali svoju listu.