Štediše Ljubljanske banke dobit će novac, ali ne za tri mjeseca

Susret u Bohinju premijerke Jadranke Kosor i njezina slovenskoga kolege Boruta Pahora završio je doslovce onako kako ga je Pahor dan prije najavio. Rekao je da će taj susret za problem Ljubljanske banke značiti onoliko koliko je Trakošćan značio za pitanje granice.

Ni tada se nije znalo kako će se pitanje granice riješiti, ali je postojala dobra volja, kakva je iskazana i u nedjelju u Bohinju, potvrdio je sugovornik koji je bio na susretu.

Zajednički interesi

Kada je istaknuto da će se rješenje znati za tri mjeseca, nije se mislilo da će već tada hrvatski štediše dobiti novac koji potražuju od bivše Ljubljanske banke, nego bi tek tada financijski stručnjaci trebali izići s prijedlogom. Predstavnici središnjih banaka Hrvatske i Slovenije redovito će se nalaziti i 1. studenoga vladama ponuditi rješenje, koje se ne može naći 18 godina. No treba znati, kaže naš sugovornik, da tada nisu obje strane imale sadašnji problem.

Hrvatskoj Slovenija prijeti blokadom pregovora, a Sloveniji je problem što joj SAD i Europa zamjeraju loše odnose s prvim susjedom, ali i to što Nova Ljubljanska banka ima neriješenih pravnih dubioza. Jer obveza povrata štednje stoji i štediše je sada pojedinačno rješavaju sudski.

Analitičar Ante Babić smatra da je sastanak pokazao kako se više ne razmišlja o dugu kroz konstrukciju da obveze nema jer više nema ni Jugoslavije, nego da Slovenija prihvaća svoju obvezu i da bi je mogla preuzeti, sama kao javni dug ili da obvezu isplati NLB.

Profesor Drago Jakovčević smatra da bi slovensko prihvaćanje obveze bilo najprihvatljivije rješenje.

Izdavanje obveznica

– Slovenija dug može vratiti izdavanjem obveznica, onako kako je i Hrvatska isplatila svoje štediše u saniranim bankama – kazao je Jakovčević.

Bude li rješenje problema išlo u tom smjeru, a ne preko Banke za međunarodna poravnanja u Baselu, onda financijski stručnjaci trebaju točno izračunati dug.

Podatak koji HNB ima pokazuje da je štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila oko 420 milijuna eura, od čega je Hrvatska u svoj javni dug preuzela oko 260 milijuna eura. No, od tog bi iznosa trebalo oduzeti svote koje su isplaćene štedišama na temelju tužbi, ali mu i pridodati kamate.

Kroz tužbe štediše su isplaćene na temelju ovrha i prodanih nekretnina koje banka ima u RH, ali koje prema računici imaju upola manju vrijednost nego što je bila visina štednje prije 18 godina.