Stipe Božić: Najveća trauma bila mi je smrt sina

Uvijek sam mislio da se to meni neće dogoditi, da se to događa nekom drugom, rekao je Božić o pogibiji svog sina, ´poboljšane verzije sebe´.

Gost emisije Nedjeljom u dva, Stipe Božić samog je sebe predstavio kao alpinista i putopisca. Kazao je kako je zadovoljan svojim životom, posebice kada se sjeti što je sve prošao. Sjetio se svojih prijatelja koji su svoje živote izgubili u planinama.

- Alpinisti su vrlo potrošna roba - rekao je.

U Švicarskoj se unatoč hladnoći turisti dive pogledu koji se puža na Alpe Photo javno165

Napomenuo je da čovjek stari kao i svako živo biće na zemlji, te da izazovi pomalo izgube, jer nakon što se čovjek popne na neki vrh na kojem nitko nije bio, nema većeg izazova od toga.

- Čovjek se ne smije prepustiti da ga izazov zavede, da potroši svoj život i vrijeme - rekao je Božić.

O svom posljednjem putopisu kazao je kako nitko dosad nije radio seriju o najvećim pustinjama svijeta, te da je želio da to HTV napravi.

- Nije imati nešto uvjet da bi čovjek bio sretan. Mnogo veća je sreća kada imaš nekoga uza se, prijatelja, i kada živiš život koji je u skladu sa prirodom - rekao je.

Napomenuo je kako su pustinje monotone, nema svjetla i sjene, pa ih je teško fotografirati, no najljepše ih je fotografirati ujutro i navečer, jer tada pokažu svoju ljepotu.

Istaknuo je kako pustinjske oluje nisu problem, jer se od njih može skloniti i pričekati da prođu. Dodao je kako su gadne, kada se nema gdje skloniti, no uz dobru opremu i dobrog domaćina, nisu problem.

''Kao dijete nisam bio ništa bolji penjač od svojih rođaka''

Najbjelije pustinje koje je snimao su Arktik i Antarktika, koje su najveće pustoši na svijetu, rekao je.

Imao je problema s policijom, kad je išao u jedan rudarski grad u Sibiru. Policija je ekipu odvela u postaju, a oni su se dvoumili bi li rekli da su novinari.

Smatra kako će zbog onečišćenja najviše patiti zemlje ''Trećeg svijeta''. Prisjetio se kako kao dijete nije bio ništa bolji penjač od svojih rođaka.

- Ta radoznalost iz djetinjstva da bih htio vidjeti što je iza horizonta i donijeti priču o tome održala me do danas - rekao je.

Dodao je kako je kao dijete imao, ali i danas ima, strah od visine, no napominje kako samo glup čovjek ne shvaća da je strah prijatelj. Planinarenjem se počeo baviti u srednjoj školi, nakon što je čuo iskustva svojih srednjoškolskih prijatelja koji su se panjali na Alpe i Ande te sanjali o penjanju na druge vrhove.

- Planine nemaju ništa i nisu pogodne za ikakav život. Hladnoća i velika visina, gdje je kisik razrijeđen. Gore nema ništa i uopće ne bi trebalo ići gore, ali čovjek ima, na sreću, višak slobodnog vremena - rekao je Božić.

Najveća trauma koju je Božić doživio je bio gubitak sina i snahe

Smatra kako je planina kao djevojka, kada je gledaš izdaleka lijepa je ''kao slika, no što joj se više približavaš, vidiš mane i bore''.

Photo HPD Željezničar

Kazao je i kako planinari doživljavaju PTSP, a neki su počinili i samoubojstvo. Najveća trauma koju je doživio je gubitak sina, koji je bio alpinist i spasitelj.

- Uvijek sam mislio da se to meni neće dogoditi, da se to događa nekom drugom - rekao je.

Prisjetio se kako je i njegov prijatelj poginuo pred njim, kada se nespretno poskliznuo.

- Tada sam mislio da se više neću vratiti na planinu - rekao je.

Sjetio se kako je 1993. osvojio vrh K2, dodavši da mu je tada sve super išlo, do vrha. Na vrhu je počelo toliko puhati da nisu ''stali na vrh, nego ga takli''. Pokušavali su se spustiti dolje, no nisu mogli. Zbog nedostatka kisika, jedan od četvorice članova ekipe poginuo je. Preostala trojica osjećala su se loše, pa su prespavali u nekoj rupi. Ispričao je kako planinari na velikim visinama ne organiziraju nikakav oblik pogreba za poginule penjače, zbog snažne želje za preživljavanjem, rekao je. No na manjim visinama, znali su pokopati poginule penjače, dodao je.

''Sretan sam što sam takvo dijete imao''

Kazao je kako je na planinama najopasnija ''bijela smrt'', kada se zbog pothlađenosti alpinistu sve čini lijepo i on se ne smije predati. Kad jednom klone i glava i prispava mu se, drugi ga prodrmaju, rekao je. Priznao je kako mu se odgodilo da je halucinirao, mislio je da je kraj njega netko, a nije bilo nikoga.

Opisao je i kako alpinisti obavljaju nuždu na planinama.

- Skineš gaće i obaviš to što imaš - rekao je smiješeći se.

Prisjetio se kako se tijekom rata susreo sa Ratkom Mladićem, kada je snimao Kijevo. Za svog sina je kazao da je bio ''poboljšana verzija njega''.

- Sretan sam što sam takvo dijete imao - rekao je Božić.

Prisjetio se i akcije spašavanja vatrogasaca na Kornatu, kada su poginula 12 vatrogasaca. Ispričao je da je s njim u akciji spašavanja bio i Joško Klarić, otac jednog od poginulih vatrogasaca. Napomenuo je kako Hrvatska nije znala što se događa zbog toga što sredstva komunikacije nisu radile. Pričao je i o uzroku pogibije vatrogasaca.

- Mislim da nikakav kerozin nije bio prisutan. Čuo sam da su ljudi koji tamo žive govorili da taj plamen koji ide zna biti vrlo opak. Vjerojatno je uzrok bio taj plamen. Iako sam ja rekao da mi je nelogično da čovjek može izgoriti u travi niti do koljena - rekao je.