Što je Milinović radio dvije i pol godine da je zdravstvo u tolikom dugu?

U hijerarhiji čovjekovih vrednota i potreba zdravlje i njegova zaštita su pri samom vrhu, što je i društveno poodavno prepoznato, a ogleda se i u tome što se u sustavu društvenog financiranja u svakoj socijalnoj državi nastoji da zdravstvo, školstvo i socijalne djelatnosti imaju što je moguće povoljniji položaj. Logično, i kada se u ekonomski nepovoljnijim razdobljima provode restrikcije nastoji se da te djelatnosti budu posljednje na koje će se te mjere primjenjivati te da kvantitativno budu što manje obuhvaćene. Tako je to u socijalnim državama, a to znači u onima u kojima postoji društvena osjetljivost za zdravstvene i ine potrebe građana te human i etičan odnos, uz svijest državne uprave i javnih službi da oni postoje radi građana te da ih porezima i doprinosima financiraju upravo ti građani.

Premda je RH u Ustavu definirana kao ''socijalna država'', Vlada RH aktualnim Programom gospodarskog oporavka to svakodnevno krši i opovrgava. U širokom rasponu društveno odgovorne i prihvatljive racionalizacije i štednje poglavito u državnoj upravi koja je velikim dijelom birokracija a ne administracija, Vlada je mjere štednje počela upravo u javnim službama i to nigdje drugo nego u – zdravstvu! Bez javne rasprave i konzultacija sa mjerodavnim stručnim društvima, Kim Il Sungovskom procedurom donesena je i provodi se reorganizacija bolničkog sustava u Gradu Zagrebu, koja bi u idućih pet godina navodno trebala donijeti uštedu od 318 milijuna kuna i biti navodno značajan doprinos ekonomskom oporavku i izlasku iz ekonomske krize. Trenutačni ministar zdravstva, jedan od niza intelektualno, kulturološki i civilizacijski osebujnih te humanistički duboko upitnih likova na toj funkciji, argumentira te mjere podatkom da je od 64 bolnice u RH njih 16 tj. jedna četvrtina smještena na području Grada Zagreba, i da one troše oko polovicu ukupnog novca koji se izdvaja za bolnički sustav u RH. Odmah upada u oči metoda manipulacije koju primjenjuje ministar zdravstva, jer iznosi samo podatke koji potvrđuju njegovu tezu a izostavlja one koji ga razotkrivaju u svoj golotinji njegova metodološkog voluntarizma!

Ako se navodi podatak da je jedna četvrtina hrvatskih bolnica i 6.807 bolničkih postelja na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, onda bi metodološki bilo korektno te etično i da se navede:

1) Koliki postotak stanovnika RH živi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije?

Photo Prt Scr Dnevnik.hr

2)Koliki postotak od ukupnog broja osiguranika HZZO-a živi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije?

3) Koliki postotak ukupnog godišnjeg proračuna HZZO-a uplaćuju osiguranici koji su zaposleni na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije?

4) Koliko se dijagnostičkih i terapijskih postupaka k tome i onih ''najtežih'' godišnje obavi u bolnicama koje su smještene na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije u odnosu na sve ostale bolnice u RH?
A činjenice pokazuju sljedeće:

Više od jedne četvrtine (oko 29 %) stanovnika RH živi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a samo je  jedna četvrtina hrvatskih bolnica locirana na tom području i u njima je nešto više od jedne četvrtine (28 %) bolničkih postelja!

Oko 40 posto (40 %) svih osiguranika HZZO-a živi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a samo je 25 posto hrvatskih bolnica smješteno na tom području i u njima je nešto više od jedne četvrtine (28 %) ukupnog broja bolničkih postelja u RH!

Oko 40 posto (40 %) ukupnog godišnjeg prihoda HZZO-a uplaćuju osiguranici koji su zaposleni na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a samo je 25 posto hrvatskih bolnica i 28 posto bolničkih postelja locirano na tom području!

Oko 40 posto (40 %) svih dijagnostičkih i terapijskih postupaka godišnje u RH obavi se u bolnicama koje su smještene na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a od onih ''najtežih'' i znatno više od 40 % obavi se u zagrebačkim bolnicama!

Kola hitne pomoći Photo Ivan Radovic

Dakle, kao što se može vidjeti iz prethodno navedenih podataka, broj bolnica i broj bolničkih postelja u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji približno je razmjeran broju stanovnika prema europskim standardima, a znatno je niži u odnosu na relativni udio osiguranika s toga područja u ukupnom broju osiguranika HZZO-a  te postotku financijskog doprinosa kojim oni sudjeluju u proračunu HZZO-a!

Usprkos svim nastojanjima i blokadama ministra Milinovića da to prikrije od javnosti, ipak je u petak 04. lipnja 2010. g. u glasilima javnog priopćavanja objavljena vijest: ''Tempirana bomba: Dug zdravstva ekonomisti procjenjuju na 2 do 2,5 milijarde kuna''! (Jutarnji list, 4. 6. 2010., str. 21).

Kako je dr. D. Milinović ministar zdravstva u Vladi RH već 2,5 godine to se spontano nameće logično pitanje: Što je radio te dvije i pol godine da je zdravstvo potonulo u tako veliki dug? Demokratski bi i politički odgovorno bilo da opozicija u Saboru zatraži raspravu o njegovoj političkoj odgovornosti za financijski kolaps zdravstvenog sustava i predloži glasovanje o povjerenju odnosno smjeni zbog ugrožavanja financijske stabilnosti države!

A da je taj dug od 2–2,5 milijarde kuna posve logična posljedica nestručnosti i načina na koji ministar Milinović autokratski vodi MZ i zdravstveni sustav, vidi se najbolje iz primjera spajanja bolnica u Zagrebu kojim će u razdoblju od pet (5) godina biti moguće uštedjeti 318 milijuna kuna tj. 63 milijuna i 600 tisuća kuna godišnje!

A što je tih mogućih 318 milijuna kuna uštede u pet (5) godina u odnosu na aktualni dug u iznosu od 2–2,5 milijarde kuna i zahtjev MMF–a za uštedom od ''desetak milijardi'' kuna ministar Milinović ne vidi ili hini da ne vidi, pa u Zagrebu šikanira i ponižava pacijente i zdravstvene radnike te snižava kvalitetu zdravstvene zaštite radi moguće uštede od 63 milijuna i 600 tisuća kuna godišnje kao da ta hipotetička ušteda može imalo bitno utjecati  na zatvaranje aktualne financijske ''rupe'' od 2–2,5 milijarde kuna za koju je isključivo odgovoran i kriv upravo ministar zdravstva – dr. Darko Milinović!