Što očekivati od političara koji se razbacuju novcem, a kune nisu zaradili

Ima li kraja nizu tragikomičnih poteza našeg političkog vrha? Nažalost čini mi se da se kraj ne nazire. Činjenica da su doveli hrvatski narod u stanje u  kojem je borba za golu egzistenciju postala okosnica njihove svakodnevnice očito nije  dovoljna da vladajuća elita podlegne  bilo kakvoj vrsti društveno političke  katarze . Jer oni na čelu države  uporno i dalje nikako ne propuštaju priliku uprskati stvar. Jedino u čemu su uspješni je provođenje onih mjera kojima se stavlja sve veći teret na leđa građanima. Od konstruiranja laži i obmana naša vladajuća klika čini se ni nakon svih beskrupuloznih afera nema namjeru odustati. To je dodatno potkrijepila  aktualna premijerka sramotnim pokušajem prikrivanja broja nezaposlenih osoba,  što je jasna karakteristika autokratskih režima. Jedna je stvar sigurna, sveopće stanje naprosto je odveć dramatično da bi se ikome više mogle mazati oči.

Nezadovoljstvo prerasta u gnjev i pitanje je samo što će građanima preliti čašu. Prizori koje svjetski mediji prenose iz revoltiranih područja Tunisa, Egipta i Libije samo su odraz patnje naroda izmorenog lošim političkim vodstvom. U tom kontekstu je šokantan tek nekoliko mjeseci star posjet Egiptu premijerke Jadranke Kosor i njen sastanak s nedavno svrgnutim diktatorom Hosnijem Mubarakom.

O putovanju koje su financirali porezni obveznici, službene internetske stranice Vlade Republike Hrvatske navode sljedeće: “U srdačnom i prijateljskom razgovoru, premijerka Kosor istaknula je da Hrvatska osobito cijeni ulogu Egipta u promicanju mira i stabilnosti u ovom dijelu svijeta.” Samo tri mjeseca nakon službenog posjeta, Mubarak je morao pobjeći s vlasti pred gnjevnim prosvjednicima. Teško je zamisliti veću ironiju. Međutim, zahvaljujući spretnosti naših političara ne treba previše zamišljati. Bivši predsjednik države Stjepan Mesić prigodno je izabrao Libiju kao potencijalno plodno tlo za ostvarivanje “unosne poslovne suradnje.” Idiličan tijek poslovnih pregovora između Mesića i Gadafija ipak bi donekle mogao biti narušen trenutnim stanjem u Libiji, koje podrazumijeva odluku libijskog vođe da tamošnje nezadovoljstvo i prosvjede uguši u krvi.

Iako  preciznih izvještaja još nema, procjenjuje se da je pod paljbom vojske smrtno stradalo oko dvije stotine ljudi. Riječ je, dakako, o još jednom u nizu nezaobilaznih primjera domaće političke mudrosti.

Ništa bolje nije se moglo ni očekivati od političara koji o gospodarstvu pojma nemaju jer nikad nisu zaradili kune nego se razbacuju milijardama iz državnog proračuna . Isti oni slamku spasa sada traže u  uspostavi poslovnih odnosa s državama zahvaćenim kaosom dok je svima  jasno da se radi o prljavom novcu.  Žalosno je koketiranje naših političara sa zloglasnim državnim dužnosnicima koji iza svoje vladavine ostavljaju strašan val nasilja, nepravde i bijesa. Hrvatskoj nije predodređena ovakva  sudbina.

Nije nam predestinirano da trpimo sve dok se izlazak na ulice ne pokaže kao jedini izlaz u spas. Upravo zato  ću još jedanput kandidaturom na parlamentarnim izborima 2011. pomrsiti račune političkim strankama koje su dovele Hrvatsku na koljena. Primarni cilj mog političkog programa je oživjeti  posrnulo gospodarstvo ove zemlje. Hrvatski građani ne mogu više čekati na ostvarenje dostojanstvenog života. Svijest o želji za promjenom od goleme je moći i svaki pojedinac može dati svoj doprinos u temeljitom i nužnom planu oporavka društva. Alternative postoje, važno je samo prihvatiti ih.