Što sve nismo znali o Milanoviću? Od grožđa do pistaccia

Tako. Konačno se otkrilo gdje se to premijer Zoran Milanović skriva dok ga mediji traže. Ni manje ni više, nego u svom kabinetu na Markovom trgu. Mislili su neki da Milanović bježi od posla, od odgovornosti, od rješavanja gorućih problema i od građana. Ali ne, on se hrabro suočava sa svim tim- iz (ne)udobnosti svog ureda sa čijih zidova izbija čađa, sa stolca na kojem je sjedila i njegova prethodnica, i prozora koje prekriva gusta zavjesa pa nema puno danjeg svjetla.

Ispred njega svakodnevno je zdjela sa svježim voćem (grožđe je obavezno), par komada pistaccia koje ugrabi iz zdjele pred uredom dok ulazi (uzgred, cijela vlada se navukla na taj pistaccio), čaj ili kava na stolu i radni dan može početi.

Počinje ga, ako je suditi prema tekstu iz Globusa, ni manje ni više, nego slikom o sebi. Kako su mediji prenijeli odluke Vlade, jer, krivo mu je kad mediji to nekorektno naprave pa ga to smeta. Potom se osvrne sa kolegom Nevenom Mimicom, najbližim suradnikom, na političke komentatore i njihove tekstove. Pa komentira i on njih, kao i oni njega. Inače, radila je to tako i bivša premijerka Jadranka Kosor svako jutro pa kad bi je nešto zasmetalo, nazvala bi i pokojeg urednika. Radi li to i Milanović, nije još objavljeno.

Da u uredu živi asketskim životom, izuzmu li se grožđe i pistaccio, dokazuje i to da na njegovom radnom stolu nema ništa drugo izuzev kompjutera i papira. Nema ukrasa, nema obiteljskih slika. Da, tu je i televizor koji radi od jutra, ali se ton pojačava samo kad su vijesti. Da čuje valjda zazivaju li novinari ili građani njegovo ime. Često je, kaže se u tekstu, na telefonu, a na spočitavanje kako ga nema u javnosti, Milanka Opačić kaže:

- Zoran je drukčiji od svojih prethodnika jer nema potrebu zbog svake sitnice trčati pred kamere.

Za njega je protokol gubljenje vremena. Za njega su susreti sa stranim diplomatima također gubljenje vremena. Imaju ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić pa neka ih ona brifira, otprilike je poruka iz Vlade.

Nema on vremena ni za ručak u Vladinoj menzi pa mu se ručak nosi u ured. Pogrešno bi bilo misliti da ne silazi u menzu jer bi to značilo eventualni kontakt sa običnim ljudima. Ne, on je samo zauzet, pa nekad čak i jede s telefonom u ruci. I to je, ipak, neka vrsta komunikacije s ljudima. Naime, pred njegovim vratima nema čekanja- jer ni ne prima svakog na razgovor.

Ipak, s jednim ministrom voli divanit. A to je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Pa se njih dvojica tako često nađu navečer, kad iz Banskih dvora odu već i čistačice i konobari, a ostanu samo tjelohranitelji. Znaju sjedit tako do deset sati navečer, njih dvojica, zdjela voća i pistaccio. U tim je trenucima valjda Milanović Čačića navukao na grožđe, ali se ne otkriva na što je Čačić navukao Milanovića. 

Tako. Sad znamo(?!) što Milanović radi kad ga nema ispred kamera, kako on provodi dane te da je laž ono što svi misle i pišu- da ne radi.

Jer on stvarno radi, samo nitko to, osim onih koje on pusti u ured, ne vidi.