Sukob malog i velikog dvora

Trebamo li takvog šefa države, pita bivši predsjednik Mesić u oštrom reagiranju na sadašnjeg šefa države Josipovića. Sadašnji se naime javno izjasnio protiv privilegija za bivše predsjednike, jer smatra da oni više ne mogu koristiti društvu te da im stoga nisu potrebni uredi. Ako nema ureda, nema ni tajnice, drugih suradnika  i osiguranja, što je Mesića čini se posebno pogodilo, pa je upravo s tim u vezi najgrublje opalio aktualnog šefa države.

Mesić u priopćenju naime podsjeća da predsjednik koji 'ima stav' i 'ne boji se donositi odluke', nužno stječe i neprijatelje. Stoga je neizbježno da i nakon isteka mandata ima osiguranje. 'Naravno, lakše je stjecati bodove na ljestvicama popularnosti nedorečenošću i izbjegavanjem zauzimanja jasnih pozicija, zbog čega neće biti ni neprijatelja. Samo jesmo li željeli takvog predsjednika', Mesićeva je poanta u formi pitanja, kojom je neočekivana polemika o opravdanosti ureda bivšeg predsjednika, prerasla u izravnu kritiku samog Josipovića. U kritiku njegovog političkog stila i efikasnosti, o kojima Mesić očito nema dobro mišljenje.

Bivši i sadašnji predsjednik tako su se našli u medijskoj svađi, pri čemu će kraći kraj u očima javnosti vjerojatno odnijeti  Mesić. Em je bivši, em je Josipović popularan u građanstvu, em je Mesić u zauzimanju za respekt prema instituciji predsjednika  i sam skliznuo na osobnu razinu, iako to isto predbacuje Josipoviću. K tome zapada u vrijeđanje aktualnog šefa države, a ne obazire se na raspoloženje javnosti, bombardirane s jedne strane vijestima o otkazima, neisplati plaća i nekažnjenoj krađi tvornica, a s druge strane informacijama o svim mogućim materijalnim privilegijama političara. Ako je u pitanju održavanje još jednog ureda i isplata još jedne povlaštene mirovine, Josipovićevo načelno zalaganje protiv ureda bivšeg predsjednika 'od kojeg ništa ne očekujemo', lako pobjeđuje Mesićevu 'obranu'.

Ni Josipović s tom polemikom međutim neće biti na dobitku. Ako se rasprava o opravdanosti ureda bivšeg predsjednika vraća na dnevni red u formi svađe sadašnjeg i prijašnjeg šefa države, to sigurno neće učvrstiti, nego prije narušiti ugled institucije predsjednika države, a Hrvatska konstantno pati od deficita povjerenja i poštovanja prema državnim institucijama.

Neočekivana svađa na najvišoj razini oko ureda bivšeg predsjednika podsjeća nas na drugu tešku deformaciju, na potpuno neprimjerenu rastrošnost velikog dijela političke elite u odnosu na snagu hrvatske ekonomije. Ured bivšeg predsjednika samo je kap u tom moru, k tome ozakonjena parlamentarnom većinom. Ali ni sadašnji ni bivši predsjednik nisu se potrudili nametnuti drugačiji uzor u praksi, pa time svaka verbalna polemika u tom smislu gubi na vjerodostojnosti.

Znamo da je u Mesićevom mandatu Predsjednički ured udvostručio broj zaposlenih iz Tuđmanovih dana. Mesić je uostalom imao priliku odabrati skromniju adresu za taj ured, ali je bez kompleksa preuzeo Tuđmanove, nekad Titove raskošne kancelarije. Budžet Ureda predsjednika također je u njegovo vrijeme udvostručen, a bome ni Josipović u tom smislu nije učinio zaokret.