mjesto za top banner

24. VELJAčE 2012. 21:37h

Šuška se: Brodogradilište 3. maj spasit će se tako da ga preuzme Uljanik

Foto

Hrvatska
0

Tekst

Nakon 120 godina postojanja i stotina isporučenih brodova, riječki 3. maj, izgrađen na području Kantride gdje je još 1892. njemačka brodograđevna tvrtka Howaldt Werke iz Kiela postavila prvi pogon kao bazu sadašnjih navoza, nalazi se pred prekretnicom. Naime, prema našim pouzdanim informacijama, neslužbeno potvrđenim na više mjesta, o preuzimanju 3. maja ozbiljno razmišljaju i u pulskom Uljaniku, najuspješnijem hrvatskom brodogradilištu, piše Novi list.

Ulazak Puljana u riječko brodogradilište bila je ovih dana tema razgovora između predstavnika Uljanika i Radimira Čačića; ministar gospodarstva poručio je uljanikovcima da nakon skorašnje privatizacije svog škvera mogu krenuti u preuzimanje 3. maja. 

    Premda nam Radimir Čačić nije želio potvrditi pregovore s Uljanikom, iz njegovog bliskog okruženja u Ministarstvu gospodarstva dobili smo neslužbenu potvrdu da se o opciji s pulskim škverom sve ozbiljnije razmišlja. Također, neovisni stručnjaci u brodogradnji procjenjuju da bi se Uljanikovim preuzimanjem 3. maja postigla sinergija, s obzirom na kompatibilnosti pulskog i riječkog brodogradilišta koja se zajedničkim poslovanjem itekako mogu nadopunjavati.

Jedan bivši član uprave 3. maja objašnjava kako su prednosti međusobno povezanih škverova u tome što 3. maj, osim 300 tonske dizalice kakvu Uljanik nema, ima drugi navoz koji omogućava gradnju većih brodova; brodova i do 250 metara, za razliku od Uljanika koji može graditi šire, ali dužinom limitirane brodove. S druge strane, u Uljaniku, koji ima kvalitetniju operativnu obalu, obavljala bi se završna obrada. Naravno, objašnjava naš sugovornik, ovo je samo površna analiza, ali koja već na prvi pogled potvrđuje opravdanost tehnološkog povezivanja dva sjevernojadranska brodogradilišta. 

    – Spajanjem se postiže sinergija s krajnim rezultatom povoljnije, ekonomičnije i konkurentnije gradnje brodova. Objedinile bi se mnoge službe, tehničke uredi, racionalizirali troškovi i pokrenula zajednička nabava u kojoj bi se postizale bolje cijene crne metalurgije i ostale opreme. Uljanikovo preuzimanje 3. maja sasvim je logičan potez, kaže naš sugovornik. 

 Od čelnih ljudi Uljanika, po pravilu vrlo diskretnih kad je riječ o akvizicijama i poslovnim planovima, komentar o aktualnim zbivanjima oko mogućeg plana preuzimanja 3. maja nismo uspjeli dobiti. Kako bilo, prije no što krene u preuzimanje 3. maja, nužna je privatizacija pulskog brodogradilišta koja će, očekuje se, biti završena već s prvim danima ljeta. Naime, uprava Uljanika već je najavljivala da ima pet, šest zainteresiranih ulagača koji bi ga dokapitalizirali, ali da nitko od njih ne bi imao više od 10 do 12 posto u temeljnom kapitalu, pri čemu bi se proveo i program radničkog dioničarstva temeljem kojeg će radnicima biti ponuđen otkup 25 posto kapitala. I sam potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić ovih je dana najavio da će u roku od 15 dana Vlada donijeti program privatizacije Uljanika. Pretpostavlja se da bi potencijalni ulagači u Uljanik mogli biti mirovinski fondovi, domaći partneri Uljanika, Uljanik plovidba i Tankerska plovidba.    

    No, ukoliko bi privatizirani Uljanik preuzeo 3. maj postavlja se jedno tehničko pitanje – koliko je to izvedivo s obzirom na to da su samo Jadranska ulaganja dala ponudu za privatizaciju riječkog škvera. Neslužbeno doznajemo da u takvom scenariju nije isključeno da Jadranska ulaganja svoja prava i obveze tehnički prepuste Uljaniku ili pak da Uljanik kupi tu firmu.    

Kako bilo, Uljanik se u kupnju uključio uoči donošenja konačne vladine odluke o sudbini 3. maja koja, ako pregovori i s pulskim škverom i Dankom Kočarom propadnu, neupitno ide u smjeru otvaranja stečaja koji, prilično sigurno, podrazumjeva likvidaciju društva, Naime, šanse za stečaj s preustrojem, iako postoje, puno su manje.