Svaki čovjek je kralj - Vijesti - Aktualno - Hrvatska

U trećoj kolumni spisateljica navodi kako pojedine slogane političari koriste u razne svrhe, što postižu te kako se njima `poigravaju´.

U svojoj novoj kolumni Julienne Bušić osvrnula se na brojne slogane kako američkih političara, tako i hrvatskih predsjedničkih kandidata. Imali smo 'frulaše', nedostatak potpore birače te slogan koji ''pobuđuje sliku Hrvatske kao entiteta s dvije noge, dva stopala i jednim mozgom''.

Nakon mjesec dana uspavljivanja izbornim sloganima preko oglasnih mjesta, brošura i medija, sve sam sklonija pomisliti kako je sposobnost imaginacije najvažnija odlika koja je potrebna trećem hrvatskom predsjedniku. Naposljetku, ako niste dovoljno maštoviti da stvorite upečatljiv izborni slogan, onda sigurno nećete imati ni dovoljno maštovitosti da vodite jednu zemlju.

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Uzmimo za primjer dvije kandidatkinje, pretendentkinje na 'Obamin tron', koje su prisvojile varijacije njegove temeljne poruke ''Yes, we can!'' (Da, mi možemo!): ''Zajedno sve postaje moguće'' i ''Hrvatska zna i može''. Problem prve kandidatkinje je u nedostatku potpore birača, tako da, u političkom smislu, s njom ništa ne bi moglo postati moguće, dok slogan druge kandidatkinje sugerira da Hrvatska može sve učiniti sama, i pobuđuje sliku Hrvatske kao entiteta s dvije noge, dva stopala i jednim mozgom, koji je u stanju riješiti financijsku krizu, osigurati pravdu i sačuvati nas od pohlepnih kandži globalista – a sve to bez utjecaja ikakvog ljudskog bića. Nakon svega, ako ''Hrvatska zna i može'', zašto nam onda trebaju predsjednički kandidati? Neka zemlja vodi samu sebe! Vjerojatno bi taj posao bolje odradila sama.

Jedan od kandidata poziva birače sloganom ''Svi za mnom!'', koji mi odmah u misli priziva staru legendu o čarobnom frulašu iz njemačkog grada Hamelna. Taj čudnovati lik pojavi se u gradu ugroženom navalom štakora, obeća mještanima da će im pomoći i zasvira u svoju frulu zavodljivu melodiju, mameći štakore u rijeku Weser gdje se svi podave. ''Svi za mnom!'' Nije ni čudno da je ovaj kandidat dobio tek nešto više od tri posto glasova.

Gdje su ona strast i domišljatost koje smo mogli vidjeti u mnogim izborima, kampanjama i političkim nadmetanjima tijekom minulih vremena? Gdje su svi oni uzvišeni osjećaji zbog kojih srce brže kuca, u žaru borbe za ili protiv određenih načela? Ljubav, domoljublje, čast, ponos! Jesu li naši umovi pozaspali, jesu li naši mozgovi zamrli? Jesmo li se predali kompjuterima i postali pasivni korisnici naprava koje stvaraju za nas umjesto da nam omogućuju da mi stvaramo za sebe?

Dobar primjer jake retorike koja privlači pozornost je antikomunistički slogan ''Better Dead Than Red'' (Bolje mrtav nego crven!). Umiranje za vlastita uvjerenja, odbijanje nečega što je za mnoge ljude bilo neprihvatljivo, grozno i nezamislivo! To je bio slogan od kojega je mogla uzavreti krv! Netko od konzervativnih kandidata mogao je računati na prolazak u drugi krug predsjedničkih izbora da je imao dovoljno kreativnosti formulirati nešto slično. Recimo, ''Upucajte šljam izdajnički!'' ili ''Pravda ili će glave pasti!'' Zamislite kakvo bi uzbuđenje oni izazvali! Valjda bi jedino tako mogli trgnuti birače iz njihova drijemeža!

Ili jedan drugi, vrlo žestoki, uspješni slogan kršćanskog anti-gay pokreta: ''God created Adam and Eve, not Adam and Steve'', (''Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu'') Duhovito, biblijski i ravno, gotovo surovo, u bit stvari: Bog ne voli homoseksualce! A tko god ih voli, ne bi trebao biti izabran u ured predsjednika!

Sad je izbor na nama: ići na posao s jednim kandidatom, ili pratiti drugog u Haag, u pokušaju zadovoljavanja nezasitnih apetita globalističke 'pravde'.

Opširnije pročitajte OVDJE.