Tamnica identiteta

Ako ste izgubili sve, vaš auto, vašu kuću, ako sve izgleda sumorno i bezmisleno, onda u sebi potražite odgovor koji će vas usrećiti...

Vremena su teška. Svjetska ekonomija je u ruševinama, a na našem kontinentu Grčka je pred bankrotom, što naravno utječe na vaše eure, zbog čega se vjerojatno pitate biste li trebali promijeniti svoju mizernu ušteđevinu u kune, ali ako Rohatinski da ostavku, kuna bi mogla pasti pa bi se možda ipak trebali držati svoje hrpice eura, iako grupa špekulatora vođenih Georgom Sorošom (koji je već uništio nekoliko svjetskih valuta da bi zadovoljio svoje megalomanijačke prohtjeve i gramzljivost) planira strateški napad na euro da bi ojačali dolar pa bi možda ipak trebali promijeniti kune u eure i..ali, i... Čovjeku dođe da se rasplače.

Što se tiče vašeg društvenog života, čini se kao da se svatko osim vas dobro zabavlja, što znači da su vam plitki mediji toliko isprali mozak da poistovjećujete zabavu s drogama, partijima, brzim autima, Guccijem i slijepim zadovoljavanjem fizičkih želja. Dođe vam da iščupate vlastitu kosu.

Moda pritišće vašu već preopterećenu savijest, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, upozoravajući da je čitava vaša garderoba zrela za otpad, vaš kaput koji je prošle godine bio "pre-cool", ove se godine smatra modnom katastrofom, a vi ne možete priuštiti novi zbog gramzljivih, pohlepnih George Soroša iz čitavog svijeta, tako da čak i da imate i najmanju mogućnost redovnog slijepog zadovoljenja fizičkih želja, svejedno nemate nista "cool" za obući (i skinuti), pa u svakom slučaju ne biste mogli izići van. Dođe vam da lupate glavom o zid.

Ali nemojte! Jer ako se malo potrudite i okrenete oko sebe, vidjet ćete da možete pronaći mnoge sjajne umove koji vas mogu osloboditi vaših lanaca. Da bi se stvari stavile u dobru perspektivu, dobro je okrenuti se Marku Aureliju, rimskom caru i filozofu koji je bio genijalan na oba polja. O temi "fizičkog užitka", o kojoj nas mediji uvjeravaju da mora imati prednost u pitanjima svih egzistencijalnih interesa, on kaže ovako: "što se seksa tiče, to je trljanje dva trbuha, popraćeno spazmatičnim izljevom male količine sluzi". Hipokrat i Demokrit definirali su to kao „malu epilepsiju“. Razmišljanje u ovakvim terminima navodi čovjeka na pomisao da mi, kao inteligentna i emocionalno zrela ljudska bića, ipak ne bi trebali polagati toliki značaj na takvo što. 

A što se tiče bogatstva, imanja i materijalnih dobara, prosvjetljenje možemo potražiti u djelu Ambrosa Pierca, "Đavolov rječnik". U njegovoj kolekciji satiričnih tumačenja engleskih riječi u kojoj se izruguju licemjerje i dvoličnost, možemo naći nešto i o pojmu novca: novac, ili Mammon, "bog je glavne svjetske religije...čiji se glavni hram nalazi u svetom gradu New Yorku." Pierce kaže da oni koji postanu opsjednuti zgrtanjem što veće svote novca i materijalnih dobara, mogu jedino pronaći "otključana vrata za tamnicu Identiteta, koja vode u samo zatvorsko dvorište." A današnji znanstvenici potvrđuju ono što su religiozni mislioci i filozofi propovijedali stoljećima: materijalizam je loš za dušu. Suvremeno izraženo, to bi značilo da je materijalizam loš za vaše emocionalno blagostanje jer vodi do štetnih veza i problema sa samopoštovanjem, pojačanog rizika od depresije, anksioznosti i manjka vremena za stvari koje, po istraživačima, ljude doista čine sretnim.

Dakle, što je to što ljude doista čini sretnim? Čini se da to nisu novac, seks, droge i rock'n'roll, ili materijalne stvari. Možda se najdublji uvid može pronaći u posljednjim riječima onoga koji gleda u lice smrti, koji u trenutku osude na smrt ostavlja sve iluzije i obmane po strani, suočen sa zastrašujućom mogućnošću vječnog ništavila. Pod ovim okolnostima, riječi izražavaju istine koje čak i službeni sudovi smatraju neoborivim.

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Ako je to istina, onda je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavašević iz tame svog  skloništa ponudio odgovor na ovo vječno pitanje. On ga je napisao u kratkoj prozi naslovljenoj "Priča o porodici" samo nekoliko dana prije svoje smrti dok je slušao kako artiljerija pretvara njegov grad u prah i pepeo:“Ono što čovjeku jedino preostaje i što mu je najbolje činiti jest da stvara obitelj, da svaki slobodan trenutak daruje svome svijetu, jer tu je budućnost i tu nema zadrške, jer koliko obitelji daruješ, toliko će i budućnost biti ljepša, životnija, i sadržajnija…”

Ako nemate ništa, ako ste izgubili sve, vaš auto, vašu kuću, ako sve izgleda sumorno i bezmisleno, onda u sebi potražite odgovor koji će vas usrećiti. "Nemojte se iznenaditi", Glavašević kaže, "ako iza svega toga nađete samo jedno sveto i nedodirljivo – samo vašu – obitelj. Nju se teško stječe, a rat, posebice ovaj nesretni i predugi rat, dovoljno riječito govori kako se lako obitelj gubi. I ne zavaravajte se, nije to samo sreća, to je više, mnogo više od toga.”
 
I onda je ubijen. Ali je iza sebe ostavio duboku istinu: mi svi već posjedujemo ono što nas usrećuje, jedino što nam uistinu pripada, svoju obitelj, ono što jesmo, i nemamo potrebu tražiti dalje.