'Tisuće s mentalnim invaliditetom bez prava na privatnost i dostojanstvo'

Tisuće ljudi s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj prisiljeni su živjeti u ustanovama zbog čega su lišeni privatnosti, samostalnosti i dostojanstva, stoji u izvještaju Human Rights Watcha, objavljenome danas. Hrvatska Vlada je učinila malo toga u stvaranju alternativa ustanovama, unatoč obećanjima danima Europskoj Uniji i Ujedinjenim narodima, a broj ljudi u ustanovama se povećava, rekli su iz Human Rights Watcha. 

Izvješće na 74 stranice, pod nazivom ''Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš: Deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj'', dokumentira tešku situaciju preko devet tisuća ljudi s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koji žive u ustanovama, kao i nedostatak programa za stanovanje i pružanje podrške u zajednici. 

- Zamislite da svaki put morate tražiti dopuštenje kada odlazite iz mjesta u kojemu živite, da nemate privatnost dok se tuširate, kao ni priliku odlučiti što ćete jesti ili kada ćete poći na spavanje - kaže Amanda McRae, suradnica u Odjelu za Europu i Srednju Aziju Human Rights Watcha i autorica izvješća.

- To je realnost tisuća ljudi koji žive u ustanovama u Hrvatskoj - zaključuje McRae. 

"U zajednici sam bila slobodna"

Istraživanje Human Rights Watcha otkrilo je da u Hrvatskoj u programima za život u zajednici uz podršku ima mjesta za samo sedmero ljudi, unatoč tome što u institucionalnim okruženjima živi više od 4000 osoba s mentalnim invaliditetom. Situacija nije mnogo bolja ni za ljude s intelektualnim invaliditetom: u objektima namijenjenima programima za život u zajednici u Hrvatskoj ima mjesta za samo oko 250 ljudi, dok otprilike 5000 ljudi ostaje u ustanovama. 

Iskustvo s deinstitucionalizacijom u drugim zemljama Europe i Sjeverne Amerike pokazalo je da uz odgovarajuću podršku osobe s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom mogu živjeti u zajednici te da one osobe koje žive u zajednici uživaju daleko bolju kvalitetu života od onih koje žive u ustanovama. 

- U zajednici sam bila slobodna - izjavila je za Human Rights Watch Marija S., koja je trenutno štićenica jednog doma, dok je nekada živjela u programu podrške u zajednici. Dok je živjela u zajednici, Marija je mogla raditi, kupovati sebi hranu te po volji dolaziti i odlaziti iz svog stana, što je sve sastavni dio normalnog života koji joj je u ustanovi uskraćen. 

Neuspjeh Hrvatske u okončavanju institucionalizacije i osiguravanju neinstitucionalnih alternativa u zajednici u suprotnosti je s njezinim obećanjima da će promicati prava ljudi s invaliditetom. Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su ratificirale UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Hrvatska se, isto tako, u sporazumu sklopljenom s Europskom Unijom obvezala na deinstitucionalizaciju osoba s mentalnim i intelektualnim invaliditetom, što je vezano uz pripreme Hrvatske za članstvo u EU. 

Oko 70 posto od 9000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom žive u ustanovama

Izvješće preporučuje da hrvatska Vlada zamijeni boravak u ustanovama programima podrške, koji omogućavaju stanovanje i pomoć za život u zajednici i koji daju ljudima s invaliditetom stvarnu mogućnost izbora mjesta i načina života. Ti su koraci nužni da bi se ljudima s invaliditetom osiguralo pravo na život u zajednici, što je osnovno pravo iz UN-ove Konvencije.   

Photo Tajana Šanjug

- Hrvatska se pozicionirala kao zemlja predvodnica u pitanjima prava osoba s invaliditetom. Ali kad je riječ o pravu na život u zajednici, nema se čime ponositi. Da bi se istinski predvodilo u tom pitanju, potrebna je ozbiljna i trajna opredijeljenost te sveobuhvatan plan za omogućavanje stanovanja u zajednici i pružanje podrške ljudima s invaliditetom - kaže McRae. 

Oko 70 posto od 9000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje žive u ustanovama onamo su smjestili njihovi skrbnici nakon što ih je sud lišio poslovne sposobnosti – prava da sami donose odluke. Taj postupak, u kombinaciji s izostankom redovne sudske revizije i drugih zaštitnih mjera, izlaže ih opasnosti od samovoljnog pritvaranja. 

Njih otprilike 30 posto u ustanovama živi po vlastitoj odluci, no ta odluka nije rezultat stvarnog izbora, budući da preostaje tako malo drugih mogućnosti, kažu u Human Rights Watchu. 

Izvješće se zasniva na terenskom istraživanju provedenom u Hrvatskoj u studenom i prosincu 2009. godine, što uključuje i posjet devet ustanova, razgovore s trenutnim i bivšim štićenicima, osobljem, organizacijama civilnog društva i Vladinim dužnosnicima.