Tražila se smjena dolara, drama je tresla GM

Što je obilježilo 2009. godinu? Globalna financijska kriza, rast G8 u G20, Lisabonski ugovor, oporezivanje bonusa i summit u Kopenhagenu...

Ova godina nije ponudila previše uzbuđenja, pogotovo u usporedbi s prošlom, no može se pronaći i pokoji zanimljivi trenutak. Sam početak godine obilježio je dolazak američkog sna na čelo države, dok će se kraj pamtiti po neuspjelom skupu o klimatskim promjenama održanom u Kopenhagenu.

Nekako se doimlje kako su se ove godine tresla brda, a rodio se miš. Prvi crni predsjednik Barack Obama je po preuzimanju kormila države, koja je i ovako i onako bila u rasklimanom stanju, odlučio pljunuti iz kasice prasice 787 milijardi dolara. Novac iz paketa poticaja bio je predodređen za više područja. Poslužio je za davanje beneficija nezaposlenim Amerikancima, zdravstvo, infrastrukturu, energetski sektor, te za razne druge povlastice siromašnijeg dijela stanovništva. Na ovakav postupak Obama se morao odlučiti zbog nepodnošljive ekonomske situacije koja je zahvatila svijet, a potekla je, kao što to već biva, upravo iz kolijevke dolara.

Traži se smjena dolara

Već početkom ožujka počela je saga koja se nastavlja i dotiče se vjerojatno najvažnijeg događaja o kojem se sve manje priča ispod glasa. Detronizacija dolara ove je godine bila gotovo primarno pitanje kojim su se bavile brojne zemlje svijeta, od onih koje baš i ne vole Ameriku, do onih koji su im do jučer bili saveznici. Svi pokušaji mogu se svesti u kratku računicu.

Naime, Zhou Xiaochuan, guverner državne Kineske banke predložio je u ožujku da se glavna valuta svjetskih novčanih rezervi zamijeni MMF-ovom valutom SDR, koja se sastoji od košarice četiriju valuta: jena, funte, eura i dolara. Rusija je također u tom mjesecu izjavila kako je umorna od dolara, te kako će se založiti za uvođenje nove nadnacionalne valute koja bi pruužala sigurnost za razliku od one koja se i danas nalazi u optjecaju. Također, negdje krajem rujna, novi japanski premijer Yukio Hatoyama, predložio je kineskom predsjedniku Jintau formiranje zajednice zemalja istočne Azije, koja bi bila nalik Europskoj uniji, i koja bi imala svoju valutu. Donose li ove suptilne prijetnje problem dolaru, ostaje vidjeti nadolazeće godine.

Države svijeta, može se zaključiti, bile su početkom godine najviše usmjerene same na sebe. Svaka je mela ispred svoje kuće i uređivala zidove koji su počeli propadati zbog krize, ali je, suprotno prvom 'polugodištu' svijet u drugoj polovici godine živnuo.

GM i problemi po Opelu

Najzanimljiviju priču ispričao je General Motors. Ovaj se američki automobilski gigant našao u problemima otkako je započela globalna kriza, da bi 1. lipnja prošao kroz brzi bankrot u sklopu restrukturiranja, ali na kraju godine ipak zabilježio prilično razočaravajući gubitak.

No, zato je uspio skrojiti dramu za 50 tisuća osoba koliko ih je otprilike zaposleno u Opelu diljem Europe. Taj je poznati svjetski proizvođač automobila, u vlasništvu GM-a, stavljen na prodaju, a među tri ponuđača najviše šansi je imala kanadska Magna. Nakon nekoliko obrata prodaja je dogovorena uz pomoć njemačke vlade, da bi Europska komisija potom prisilila njemačku vladu da objavi kako ne uvjetuje svoju pomoć odabirom Magne. Slijedom odluke Komisije, GM se predomislio i odlučio ne prodavati Opel na čemu je slučaj stao.

G8 mijenja se u G20

Ove je godine održano nekoliko sastanaka svjetskih lidera. Od najvažnijih valja spomenuti onaj iz travnja kada su se sastali čelnici dvadeset najrazvijenijih zemalja svijeta i to u britanskoj prijestolnici, zatim onaj održan u L’Aquili, na kojoj su se sastali G8, te onaj koji se održao krajem rujna u Pittsburghu. Od važnijih zaključaka s tih summita bilo je obećavanje daljnjeg angažmana vlada na oporavku globalnog gospodarstva, dok je vjerojatno najvažniji zaključak bio onaj kojim je odlučeno da će G8 zamijeniti širi G20 pojam, s obzirom da sastajanje osam zemalja više ne odražava realno novi globalni poredak.

Dubai šokirao svijet

Krajem studenog svijet je šokirala vijest da korporacija Dubai World od svojih vjerovnika zahtjeva odgodu plaćanja dugova na šest mjeseci. Ispostavilo se da kompanija u vlasništvu emirata Dubai duguje 50 milijardi dolara, te da ima problema u servisiranju svojih dugovanja. Dubai World jedna je od ključnih kompanija u rapidnom i skupom razvoju Dubaija u svjetsku turističku meku. Ipak, kao i nekoliko puta prije, daleko bogatiji emirat Abu Dabi, jedini koji ima značajnije zalihe nafte, odlučio je pomoći posrnuloj kompaniji s 10 milijardi dolara.

Više od činjenice da ne mogu servisirati svoje dugove, nervozu svjetskih tržišta i investitora izazvala je svijest da je niz država duboko zapao u dugovima koje, sugerirao je Dubai-šok, možda i neće moći otplaćivati. Zemlje koje su prve prouzrokovale zabrinutost su Britanija, Grčka, Irska, ali i niz drugih s obzirom da nema praktički nijedne razvijene ekonomije svijeta koja nije debelo povećala svoj deficit u posljednjih godinu dana.

Lisabonski ugovor stupio na snagu

Europska unija nakon niza peripetija konačno je, početkom prosinca, dobila ustav odnosno njegov nadomjestak Lisabonski ugovor, kojim se nada postići višu razinu efikasnosti i time ojačati jedinstvenijim nastupom svoju ulogu u globalnim odnosima, odnosno povećati prije svega gospodarsku konkurentnost koja je posljednjih godina zbog dugotrajnih i kompliciranih procedura narušena u odnosu na SAD, Kinu i druge zemlje.

Brownovo i Sarkozyjevo oporezivanje bonusa

Photo javno165

Usprkos tome što je praktički cijela godina okarakterizirana manjkom dogovora, britanski premijer Gordon Brown i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ipak su se, nakon razilaženja o budućem nadzoru financijskog sektora, uspjeli dogovoriti o jednom od najspominjanijih problema od raspada financijskog sektora, bankarskim bonusima. Na inzistiranje Browna jednokratno oporezivanje nagrada financijaša prihvatio je i Sarkozy. Tako će Britanija oduzeti polovicu svim bonusima iznad 25 tisuća funti, dok će Francuska oporezivati sve bonuse iznad 27 tisuća eura.

Katastrofa u Kopenhagenu

Godinu će obilježiti još jedan neuspjeh na području ekologije i klime. Naime, čak jedanaest dana nije bilo dovoljno svjetskim čelnicima da postignu obvezujući dogovor o emisijama štetnih plinova. Osnovni problem više nije volja za smanjenje stakleničkih plinova, već financiranje istog. Čini se da su svi složni oko potrebe za hitnom reakcijom, ali su isto tako svi složni u tome da oni nisu ti koji za to trebaju platiti.

Sustav trgovanjem kvota za emisiju štetnih plinova pokazao se nedostatnim, a razdor između zemalja u razvoju i razvijenih niti nakon skoro dva tjedna nije premošćen. Bogati žele nastaviti po starom, uz minimalni trošak, dok nerazvijeni žele veću financijsku pomoć i angažman razvijenih u borbi protiv klimatskih promjena.