U 86. godini preminula Savka Dabčević-Kučar

U četvrtak, u 86. godini života, preminula je Savka Dabčević-Kučar, političarka koja je označila Hrvatsko proljeće.

Savka je bila jedna od najznačajnijih osoba u hrvatskoj povijesti. U poslijeratnoj Hrvatskoj bila je na čelu grupe ljudi koji su se vodili sviješću da politika mora imati veze s onim što ljudi misle. To je značajan politički koncept koji nije hrvatska prošlost već budućnost, jer ga dosad nismo ostvarili. Žao mi je što je umrla jer je bila nezaobilazna u hrvatskoj politici, a usuđujem se reći i šire u regiji. Njezin odlazak za HNS je nezamjenjiv.

Vesna Pusić

Savka će ostati zapamćena po tome što je vodila pokret poznat pod imenom Hrvatsko proljeće od 1971. godine. Na Fakultetu ekonomskih znanosti doktorirala je s temom 'J.M.Keynes - teoretičar državnog kapitalizma', te time postala jedna od prvih žena doktorica ekonomskih znanosti u Hrvatskoj.

Usprkos velikom političkom angažmanu, Savka nikada nije prekidala rad na spomenutom fakultetu, gdje je izabrana za voditelja i profesora na poslijediplomskom studiju 'Ekonomika komune'.

Savka Dabčević-Kučar rođena je 6. prosinca 1923. na Korčuli, u obitelji Hrvata podrijetlom iz Boke Kotorske. Njezin otac Antun bio je pravnik i na neki način također je ušao u nacionalnu povijest kad je 1895. sa Stjepanom Radićem i njegovim prijateljima spalio mađarsku zastavu prilikom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb.

To mi je prva vijest. Na odmoru sam u Dalmaciji i nisam znao da je Savka Dabčević-Kučar preminula. Jako mi je žao. Bila mi je profesorica na Fakultetu ekonomskih znanosti, bila je izvrstan sveučilišni profesor. Bila je jedna dostojanstva i mudra žena.

Slaven Letica

Kao uvjereni antifašist od 1941. pomagala je NOP, ali nije pristupila organizaciji. U partizane je otišla u tijeku masovnog ustanka u Dalmaciji rujna 1943. Od partijskog vodstva raspoređena kao politički radnik na oslobođenoj teritoriji Brač – Šolta. Tamo je prosinca 1943. postala članom KPH.

Prosinca 1943. odlukom Oblasnog komiteta KP za Dalmaciju upućena kao jedan od rukovoditelja zbjega u El Shatt, Egipat. Obavljala dužnost člana Odbora JNOF-a (Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte) za zbjeg i člana rukovodstva USAOH-a i SKOJ-a, kanije i KPH-a. U domovinu se vratila nakon svršetka rata s posljednjim grupama iz El Shatta.

Od 1945. obnašala razne političke funkcije i bila član mnogih političkih i partijskih vodstava, ali ne profesionalno. Tako je bila birani zastupnik Gradske skupštine Zagreba. Dva puta (oba puta s protukandidatom) birana je za poslanika Savezne skupštine SFRJ, gdje je već tada otvoreno zastupala gospodarske interese Hrvatske.

Bila je član Interparlamentarne unije SFRJ i sudjeloala na međunarodnim zasjedanjima IPU, na kojima je istupala s referatima. Kao član jugoslavenske delegacije u UN, rujna do prosinca1966. i predstavnik SFRJ u Socijalno-ekonomskom vijeću UN-a u diskusiji o desetljeću socijalnog i ekonomskog razvoja u svijetu istupila s referatom.

U SK obavljala mnoge dužnosti, bila je član Sveučilišnog komiteta, član CK SKH i CK SKJ, 1964-65. bila sekretar za ideologijska, pa 1966-67. za ekonomska pitanja CK SKH. 1967.postaje predsjednica Izvšnog vijeća Sabora Republike Hrvatske i time prva žena predsjednica Vlade (ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, nego i na širim balkanskim prostorima).

Dvije godine nakon toga Savka Dabčević-Kučar dobija najvišu moguću političku funkciju (u tom vremenu), tj. postaje predsjednicom Centralnog komiteta SKH. Tu dužnost obavlja od 1969.do nasilne smjene 1971. Prva je žena predsjednica SKH jedne republike. Član je Predsjedništva CK SKJ.

Vodeća ličnost hrvatskog proljeća

Politički osuđena u Krađorđevu 1. XII. 1971. od tadšnje jugoslavenske komunističke vlasti. Ne želeći se odreći svojih političkih stajališta i ciljeva, podnosi ostavku na mjesto predsjednika i člana CK SKH 12. prosinca 1971. Isključena iz SKH 12. travnja 1972. Odlukom partije isključena iz sveg političkog, javnog, pa i stručnog i znanstvenog rada. U godinama nakon 1971. iako neprekidno proganjana, prozivana i šikanirana, živi u stalnoj oporbi prema vladajućem sustavu. Okuplja oko sebe proljećare, disidente i antirežimske ljude.

U vrijeme sloma komunizma u Europi, u političkom i javnom životu, javlja se serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji siječnja 1990. Pledira za organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a postoje na hrvarskoj sceni.

Na poziv predstavnika HSLS-a i HKDS-a pridužuje se kao vanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, Koaliciji narodnog sporazuma. Koalicija ujedinjava demokratske centrističke hrvatske stranke (HSS, HDS, HSLS, HKDS, SDSH) kako se protukomunistički hrvatski glasovi ne bi na prvim slobodnim izborima usitnjavanjem izgubili.

Sa velikim žaljenjem sam primila vijest o smrti gospođe Savke Dabčević Kučar, koja spada u velikane hrvatske političke scene. Počasna predsjednica Hrvatske narodne stranke svojim je dugogodišnjim profesionalnim i znanstvenim radom te političkim djelovanjem dala neprocjenjiv prinos razvoju hrvatskog gospodarstva i demokracije. Suprotstavljala se fašizmu i nacionalizmu još od gimnazijskih dana, priključila se antifašističkom pokretu tijekom Narodno-oslobodilačke borbe, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća stala na čelo Hrvatskog proljeća, zalažući se za pravdu i dobrobit čovjeka te samostalnost i slobodu hrvatskog naroda. Svojim angažmanom devedesetih godina i osnivanjem Hrvatske narodne stranke, pridonijela je demokratizaciji i razvoju parlamentarizma u Hrvatskoj. Ime gospođe Savke Dabčević Kučar ostat će zabilježeno u hrvatskoj političkoj povjesnici. Molim Vas da, u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno, primite izraze dubokog i iskrenog suosjećanja.

Jadranka Kosor

U listopadu 1990. zajedno s istomišljenicima formira demokratsku hrvatsku stranku centra – Hrvatsku narodnu stranku (HNS). Prvi je predsjednik HNS-a, birana tajnim glasovanjem siječnja1991. Još dva puta birana za predsjednicu stranke, dugi put uz protukandidata. Svojom odlukom povlači se s te funkcije u studenom 1994. Birana u vodeća stranačka tijela i za počsnu predsjednicu HNS-a, što je i do danas.

Savka Dabčević-Kučar, kandidirala se na izborima predsjednika Republike Hrvatske, 2. kolovoza 1992. i kao predsjednički kandidat dobija 6 posto glasova. U svom političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, gospodarstvo tržišnog tipa sa socijalnim elementima i integraciju Hrvatske u europske institucije.

Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni stranački prvak djelatno sudjeluje u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Republike Hrvatske i njenu obrambenu snagu. Tijekom rata bila među ne velikim brojem političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd.

Kao član HNS-a ulazi u Hrvatski sabor 7. rujna 1992. i do 28. studenog 1995. zastupnica je u Saboru Republike Hrvatske. Član je Odbora za gospodarstvo i pokreće na Odboru i saborskim zasjedanjima mnoga pitanja bržeg i efikasnijeg gospodarskog razvoja, te za privatizaciju putem podjele dionica. Kritizira tekuću gospodarsku politiku u mnogim pitanjima, te daje mnogobrojne konkretne i kvalitetne prijedloge.

Član je odbora za vanjsku politiku Sabora u kojem je vrlo aktivna, te izvršnog odbora Interparlamentarne unije (IPU) Sabora RH. Sudjeluje kao delegat na konferencijama IPU u Canberri, Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu i istupa s koreferatima na Odboru IPU za ekonomska pitanja. Za zastupničkog mandata, predstavnica je Hrvatske na međunarodnim sastancima žena parlamentarki, gdje iznosi hrvatske probleme, posebice vezano uz agresiju i njene posljedice za Hrvatsku. Član je hrvatske državne delegacije na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, rujna 1995.

Pamtit ćemo Savku Dabčević Kučar kao heroinu hrvatske politike koja je u teškim 1970.-tim, u razdoblju Hrvatskog proljeća, bila na čelu reformskog pokreta. Težnja hrvatskog naroda za osamostaljenjem koju je Savka Dabčević Kučar prepoznala i odlučno zastupala u tadašnjoj federaciji, zbog povijesnih okolnosti nije imala izgleda za uspjeh. Bila je začetnica velikih demokratskih promjena 1990. i njezine su zasluge za hrvatsku nezavisnost nemjerljive. Savki vlast nikada nije bila primarni cilj, nego boljitak hrvatske države. Demokratsko opredjeljenje Savke Dabčević Kučar dominiralo je cijelim njezinim životom, a zbog toga će u političkoj povijesti Hrvatske njezino ime ostati upisano velikim slovima. Otišla je ruža Hrvatska.

Ivo Josipović

Kao član Odbora za vanjsku politiku Sabora, bila je i u mnogim saborskim delegacijama u inozemstvu, na razgovorima u Vijeću Europe u Strassbourgu, dvaput kad se radilo o prijemu Hrvarske u Vijeće, te uvijek argumentirano zastupala državne interese Hrvatske.

Kao zastupnik i jedna od oporbenih čelnika imala brojne međunarodne kontakte – u Velikoj Britaniji (razgovori oporbenih čelnika s članovima odbora za vanjske poslove Engleskog parlamenta, na njihov poziv; sastala se s lordom Carringtonom, dala intervju za BBC, te sudjelovala u zajedničkom političkom skupu i konferenciji za tisak), Njemačkoj (1993. predstavnici vladajuće i oporbenih stranaka bili su gosti Bundestaga i imali niz kontakata i predavanja o Hrvatskoj), Francuskoj (prilikom zasjedanja IPU u Parizu 1993. hrvatska delegacija održala sastanak s francuskim kulturnim i javnim djelatnicima na temu hrvatskog položaja i perspektive) idr.

Kao istaknuta politička ličnost pozivana je i na mnogobrojna međunarodna politička savjetovanja i susrete. Među ostalim sudjelovala: 1990. u Beču – Mozartovi dani, na temu «Politička arhitektura buduće Europe», s referatom;

1990. simpozij u Harrogatu, Engleska, na temu o zbivanjima u Istočnoj Europi, istupila s referatom «The Croatian Spring 1971», koji je izazvao veliko zanimanje i diskusiju; prosinca 1990.na poziv Sveučilišta u Yale-u (SAD) održala predavanje na temu «1971.-1990. Reflections on democratic movement in Croatia»; prosinca 1991. na poziv AAA Assotiation, održala u Miami-u (SAD) referat «The war in Croatia and the Croatian option for a democratic and free society», koji je bio vrlo zapažen.

1997. godine publicirala je knjigu «71. Hrvatski snovi i stvarnost» koja je bila pravi politički bestseler u Hrvatskoj. Nosilac je brojnih inozemnih i domaćih odlikovanja.

U suverenoj Hrvatskoj odlikovana je Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića te Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.