U 88. godini preminula pjesnikinja Vesna Parun

Ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju dr. Davor Gredičak potvrdio nam je da je jutros u 5.20 sati prirodnom smrću u 88. godini života preminula naša pjesnikinja Vesna Parun.

Vesna Parun u Specijalnoj bolnici u Stubičkim Toplicama boravila je od 2002. godine, kada je dovedena zbog prijeloma natkoljenične kosti. Kasnije je liječena od tumora štitne žlijezde, a bolovala je i od tromboze i kardimiopatije. U redovnom obilasku mrtvu su je pronašle medicinske sestre, nakon čega je dežurni liječnik potvrdio smrt, najvjerojatnije od plućne embolije.

- Obavijestili smo Ministarstvo kulture i Grad Zagreb koji je plaćao njezin boravak u našoj ustanovi i očekujemo njihovo javljanje i daljnji dogovor. Inače, soba s njezinim stvarima i rukopisima koje je vjerno čuvala, zaključana je i sve čuvamo - kazao nam je ravnatelj bolnice dr. Davor Gredičak.

U siječnju 2011. bilo bi deset godina otkad je pala na Opatovini, na promociji knjige "Mozak u torbi" i nakon operacije kuka u zagrebačkoj Traumatološkoj bolnici ostala nepokretna i prikovana za bolesničku postelju.

Impresivan opus rođene pjesnikinje

Iza Vesne Parun ostao je impresivni opus. Bila je rođeni pjesnik, prava tvornica riječi, esejistica, dramatičarka, pisala je prozu, brojne knjige za djecu, prevodila je sa bugarskog i njemačkog, slikala, pisala likovne kritike.

Rođena na otoku Zlarinu, 10. travnja 1922. godine, školuje se u Zlarinu, Biogradu, Visu, Šibeniku, Splitu, Zagrebu... Nikada nije diplomirala. Pjesmu Pramaljeće napisala je 1932. godine i objavila u listu Anđeo čuvar. U književnost je na velika vrata ušla zbirkom "Zore i vihori" 1947. godine. Ime zbirke koja je uzburkala službenu kulturnu politiku dao je Gustav Krklec koji je knjigu i uredio. Po mnogim poznavateljima literature, baš je ta karizmatična Vesnina zbirka označila rođenje suvremene hrvatske poezije.

Jedna od doista najkompletnijih Vesninih zbirki je "Crna maslina" iz 1955. godine, jedinstvena himna ljubavi i u svjetskim okvirima. Slijede poznate zbirke kao što su "Vidrama vjerna", "Koralj vraćen moru", "Konjanik", "Bila sam dječak", "Gong", "Ukleti dažd", "Sto soneta", "Začarana čarobnica", "Suze putuju"... Stvorila je omiljene likove Mačka Džingiskana i Mikija Trasija koji su svoj život iz knjiga nastavili i u mjuziklu.

Pisala je autobiografsku trpku prozu, ali i satire, basne, epigrame...

U inozemstvu je objavila petnaestak knjiga, a njene su se pjesme našle u brojnim antologijama.

Iako je kao pjesnikinja dosegla vrhunce hrvatske poezije, nikada nije postala redovni član JAZU, tj. HAZU, nego samo dopisni član.

No, njene pjesme kao što su Bila sam dječak, Za sve su kriva djetinjstva naša, Ti koja imaš nevinije ruke, Balada prevarenog cvijeća, Mati čovjekova, Usnuli mladić, Kad bi se moglo otputovati... i još brojne druge uvijek će naći svoj put do ljubitelja književnosti.

Od početka devedesetih godina, Vesna Parun je redovito objavljivala u Večernjem listu pjesme, kritike, satire, prozu. "Hrvatski rukopis" i "Kulturni obzor" Večernjeg lista iz devedesetih bili su moja nedjeljna zelena tržnica na Dolcu, ne znaš u koje godišnje doba ljepša i bogatija. Kad bih ga kupila na kiosku, na Jelačić placu, još bih za koji tren ostala ondje i gledala inteligentne zagrepčanske ruke kako ga vuku iz hrpe i pomno ga rastvaraju, napisala je prije par godina Vesna Parun.

U Večernjem je objavila i Čiča Tominu kolibu, u čast novoizabranom američkom predsjedniku Baracku Obami i to 5. studenog 2008. godine.

Još prošle godine naklad Zoro objavila je opsežnu knjigu "Asinkroni odabir" sa cjelokupnim prikazom Vesninog djela. Ta će knjiga ostati njen umjetnički testament.