U lažljivca magareće uši

Kad se istina savija, umjesto da se lomi, kandidati i njihovi zagovornici ostvaruju željeni dojam, projicirajući iluziju `objektivnosti`.

Još uvijek se jasno sjećam rugalice koju smo koristili kao djeca kad bi jedan od naših prijatelja bio uhvaćen u laži: ''Liar, liar pants on fire, hanging on a telephone wire!'' (Lažljivče, lažljivče, izgorjele ti gaće na telefonskoj žici! – ili u slobodnom prijevodu – u lažljivca magareće uši!). Za nas koji smo rugalicu shvatili doslovce, mentalna slika usplamtjelih gaća je bila uvjerljiv razlog da se držimo istine kad god je to moguće. Danas se javnost mora pouzdavati u organizacije koje nadziru medije (koje su uglavnom sponzorirane od strane moćnih interesnih grupa ili stranih vlada), i u zdrav razum često zbunjene i manipulirane populacije.

Poteškoće u identificiranju istine su pogotovo bile očite u nedavnim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Na primjer, skrivanje i izostavljanje informacija ili određenih pogleda time što ih se zatrpava oprečnim informacijama ili kroz uvjeravanje društvenih grupa da ignoriraju neke argumente, nisu bile rijetke pojave. Ignoriranje ili marginalizacija vitalnih informacija predsjedničke kampanje može dati nepoštenu prednost njegovoj ili njezinoj konkurenciji. Hrvatska javnost je uzaludno tražila priče o neovisnim kandidatima i njihovim kampanjama, idejama i programima, ali su umjesto toga bili preplavljeni informacijama o glavnim kandidatima.

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Može li netko nabrojati elemente programa nekih 'manjih' kandidata? Mogli su promovirati eutanaziju, braniti prava pedofila i promicati uvođenje ljudskih žrtava, a da to nitko ne bi ni primjetio! Isto tako su mogli sadržavati neke briljantne strategije za stvaranje novih radnih mjesta, povećanje demografije i jačanje ekonomije. Na žalost, mi to nikada nećemo saznati!

Jedna tehnika manipulacije koja se često koristi, zove se 'uokvirivanje'. Time što se istina savija (umjesto da se lomi) kandidati i njihovi zagovornici mogu ostvariti željeni dojam, projicirajući iluziju 'objektivnosti' u isto vrijeme. Stavljanje jedne priče na naslovnicu dok se druga skriva među manjim člancima, ili davanje golemog fokusa samo jednoj strani, samo su neke od popularnih metoda 'uokvirivanja'.Takvi primjeri se mogu vidjeti u medijima svaki dan: ogromni i bombastični naslovi o jednom masakru, a samo riječ ili dvije o nekom drugom - kao da sve nevine žrtve ne zaslužuju jednaku medijsku pozornost.  Ili opširno izlaganje neregularnosti u radu jedne stranke, kandidata ili grupe, dok se neregularnosti u radu druge strane, ovisno o preferencama medija, ignoriraju.

Problem koji se ovdje može svrstati je i problem marginalizacije. Informacije, argumenti i primjedbe koje dolaze iz drugih izvora etiketiraju se kao 'rubne' i ignoriraju,  ili se njihovi zagovornici optužuju  da guraju svoje osobne ciljeve. ''Ovo je nešto što svaki dvogodišnjak zna!'' tvrdi jedan političar, kandidat ili komentator braneći svoje stajalište. Ako se ne slažete, onda vas treba vratiti u pelene! ''Bilo tko sa dva razreda osnovne bi se složio s tim'', kaže jedan drugi. Međutim ako imate fakultetsko obrazovanje i ako se ne slažete s njima, osuđeni ste da vas pošalju u kut sa šiljastom kapom na glavi na kojoj piše ‘glupan’.

Demonizacija opozicije je dobra za prikupljanje glasova. Ako se slažete s određenim konzervativnim pogledima onda ste nacist, a ako ste liberalni onda ste komunist. Profitiranje na širenju straha, kao tijekom rata između SAD-a i Iraka, je tehnika koja se jednako tako često koristi. Svima koji su se tijekom navedenog rata protivili represivnom i nedemokratskom ''Patriot Actu'' (domoljubnoj uredbi), je rečeno da će u slučaju neizvršavanja uredbe doći do novog terorističkog napada.

Možda je to ona podmukla manipulacija ljudskom dušom – koju podupiru napadni mediji i spletkaroški, politički i kulturni krugovi koji nas uvjeravaju da je crno zapravo bijelo i da je gore dolje – o kojoj govori Solženjicin u izjavi koju je dao dan prije izgnanstva na Zapad 1974. godine. U njoj se dotaknuo očaja i manjka nade koje zamjećuje na licima svojih sunarodnjaka, manjka vjerovanja u njihovu sposobnost kao pukih pojedinaca da izazovu promjene u represivnoj, dvoličnoj pustoši u kojoj žive, i pokazao im kako tu pustoš mogu umanjiti jednostavnim djelima pojedinačne pobune. Njegov je savjet aktualan i suvremen danas jednako kao što je bio i prije trideset i pet godina. Mediji šire dezinformacije i uništavaju dušu? Prestanite kupovati uvredljive novine i časopise, bojkotirajte medije, isključite televizijske programe koji siju otrov, ustanite i napustite kazališta, kina!  Ili još bolje, nemojte uopće ni kupiti ulaznice. I veoma brzo, svi će oni biti primorani prestati raditi. Kad nema kupaca, nema ni proizvoda! I upravo će ovaj pojedinačni pasivni otpor, bude li ga prakticirao sve veći i veći broj ogorčenih građana, uništiti traljave, loše sklepane građevine današnjice tako da se na njihovome mjestu mogu iznova položiti trajniji temelji.

Solženjicinov tekst je naslovljen ''Ne živi prema lažima'' i daje jednostavan ključ ljudskog oslobođenja i duhovne neovisnosti: ''Nikad svjesno ne podupiri laži! Kad shvatiš gdje laži započinju (a mnogi ovu rečenicu shvaćaju na različit način), odmakni se od tog gangrenoznog ruba! Nemojmo lijepiti natrag ljuskice Ideologije koja se ljušti, niti sakupljati njezine kosti koje se mrve, niti krpati njezino ruho koje se raspada, i zapanjit ćemo se koliko će brzo i bespomoćno laži nestati, i ono čemu je suđeno biti nago, nago će biti izloženo svijetu.''

Samo recite NE.