Uhićenje Ratka Mladića je pravedno, ali ne donosi pravdu

Uhićenje balkanskog krvnika Ratka Mladića istodobno i jest i nije pravda. Naravno, pravedno je da najgori egzekutor koji se pojavio na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata zaglavi iza rešetaka. Pravedno je da ne udiše zrak na slobodi. Pravedno je da ne spava u svome krevetu. Pravedno je da ne puši cigaretu poslije ručka na suncu pred kućom. Pravedno je da ne uživa u pjesmi Jelene Karleuše u dnevnoj sobi. Pravedno je da nije sa svojom obitelji. Pravedno je da ne bude djed svojim unucima ni muž svojoj ženi. Pravedno je da skonča u zatvoru. Ali, to što je pravedno nije nužno - pravda. Pravedno je da plati cijenu za svoje zločine, ali vrijeme u kojemu je mogla biti postignuta istinska pravda nepovratno je izgubljeno.   

Njegove su žrtve istrulile u gnjiloj zemlji dok je on živio na slobodi. Njihova su se tijela pretvarala u kosti dok je on, dobro zaštićen političkim i jatačkim vezama, godinama živio nedodirljiv. Povremeno bi u medije iscurila pokoja fotografija Mladića kako uživa na svadbi, veseli se, puti zadrigle od vina i pjesme, okrugloga, nemilosrdnog lica, tako poznatog iz ratnih vremena kad je naređivao bombardiranje i klanje, prijeteći smrću i vlastitim vojnicima ako nisu bili spremni slijepo ga poslušati. Obitelji njegovih žrtava nikad se nisu oporavile od tragedije. Srebreničkim ženama on je najgora mora.

U Srebrenici, gradu za koji svijet ne bi ni znao da nije kukavički gledao kako Mladić u jednome danu daje ubiti 8.000 bošnjačkih muškaraca kako bi im se zatrlo muslimansko sjeme, Miloševićev je krvnik imao svoj krvavi vrhunac. Žene, majke, sestre, kćeri to nikad neće i ne mogu zaboraviti. To što je pravedno da je napokon uhvaćen za te žene nije pravda.

Jer, u ratu je Mladić bio zlo utjelovljeno u liku snažnog, sirovog vojničine. Danas taj zločinac, bez moći i siline koja je u ratu užasavala, odlazi u Haag kao nemoćni, bolesni starac. Čak i njegov sin govori da sumnja kako mu otac ima mentalnih problema. Umjesto suđenja zastrašujućem zločincu, preživjele žrtve njegovih zločina u Haagu će gledati suđenje senilcu. Suđenje tom ćelavom, omršavjelom starcu, ispijenih obraza neće i ne može im donijeti katarzu. Sudimo li prema njegovu izgledu, suđenje Mladiću izgledat će kao suđenje njegovoj sjeni. To ne znači, naravno, da mu ne treba suditi. Treba se i mora se! Međutim, pravi je trenutak prošao. U vrijeme kad bi suđenje tom utjelovljenju zla bilo stvarni znak da je pravda ponekad onaj motor koji pokreće svijet Mladić je bio daleko od njezine ruke. Dobar dio srpskog naroda nije želio prihvatiti istinu o njegovim zločinima i radije su je interpretirali kao herojska djela počinjena u interesu srpstva. Čine to i danas, za njih 40 posto on je srpski junak, a 51 posto smatra da ga ne bi trebalo izručiti Haagu. Srpska i saveznička politika štitila ga je i skrivala, a međunarodna zajednica koja ga je stavila na vrh interpolovih tjeralica nije činila ništa efikasno da bi ga pronašla i uhvatila. Misliti da to nije bilo moguće bilo bi naivno zavaravanje. Snage NATO-a i SAD-a dugo su već prisutne na balkanskim prostorima i da su htjele ući u trag Mladiću, nema sumnje da bi u tome uspjele. Ratko Mladić dosad je bio slobodan zato što nikome relevantnom nije bilo bitno da bude uhvaćen.

Danas je iza rešetaka jer Srbija mora krenuti naprijed u europskom integriranju, a bez uhićenja Ratka Mladića to nije moguće. Sad kad Hrvatska zaključuje pregovore o ulasku u EU, međunarodnoj je zajednici važno da dade novi pozitivan signal ostatku regije. Uhićenje Ratka Mladića kao uvjet Srbiji nije bilo prioritet dok je Hrvatska bila u procesu pregovora.

Ostale su države mogle gledati Hrvatsku i nadati se da će na njih doći red. S okončanjem hrvatskih pregovora, međutim, okolnosti se mijenjaju i zeleno svjetlo Srbiji ulog je u stabilnost europskog teritorija istočno od hrvatskih granica. Zemlje regije odsad će gledati u Srbiju, koja će postati predvodnica pregovaračkih procesa. Kao najveća balkanska država izvan EU, Srbija je trebala novu motivacijsku energiju. Trebala je obećanje za budućnost. Zato je odjednom uhićen Ratko Mladić, iako je, kako se otkriva, godinama nesmetano živio u Srbiji i mogao biti izveden pred haške suce kad je to stvarno moglo značiti postizanje pravde.

Euforija koja prati njegovo uhićenje svedena je na medijski spektakl u kojemu se žrtve još ne vide. Nažalost, suđenje oronulom starcu, koji izgleda kao vlastita karikatura, najviše je što će srebreničke žene, kao tragični simbol svih Mladićevih žrtava, dobiti od međunarodne pravde.