Veleposlaniku RH dali medalju, a vrijeđaju Hrvate

Nakon prosvjeda pukovinka Ciprijanija, talijanska knjiga o Istri i Dalmaciji neće izaći u ediciji Strane zemlje, nego u ediciji - Italija.

Nakon što je pukovnik Carlo Cetteo Cipriani iz udruge ''Societa Dalmata di Storia Patria''  (Dalmatinsko društvo domovinske povijesti) u Rimu prosvjedovao zbog tiskanja kataloga ''Storia locale italiana divisa per region'', u nakladničkoj kući Arnaldo Forni Editore, u mjestu Sala Bolognese kod Bologne, koja je pretisak desetak starih knjiga o Dalmaciji i Istri uvrstila u biblioteku ''Strane zemlje'', navedeni se nakladnik ispričao i najavio da će sljedeća izdanja uvrstiti u biblioteku ''Italija''.

Podsjećamo da je Cipriani, dugogodišnji stalni član Dalmatinskog društva za domovinsku povijest i ujedno član predsjedništva u kojem je od 2000. godine i bivši senator Lucio Toth, predsjednik Nacionalnog saveza Julijske krajine i Dalmacije (Anvgd) i dopredsjednik Federacije udruga istarskih, riječkih i dalmatinskih izbjeglica, ovih dana teško optužio i oklevetao Slavene, a riječ je, dakako, o Hrvatima i Slovencima, o čemu smo pisali.

Sada je na potezu naš MVPEI, koji treba na vrijeme spriječiti da se sljedeće knjige o Dalmaciji i Istri ne nađu u biblioteci ''Italija''. Jer, u biblioteci ''Strane zemlje'' tiskane su i stare knjige o pojedinim krajevima Francuske i Albanije, no nitko nije prosvjedovao i zahtijevao da nove knjige budu u biblioteci ''Italija'' samo zato što su neki od tih krajeva nekad pripadali Italiji.

D'Annunzio počasni član društva

Societa Dalmata di Storia Patria

O ''Societa Dalmata di Storia Patria'' u široj javnosti u Hrvatskoj vrlo se malo zna, iako je osnovana 26. ožujka 1926. godine u Zadru. No, šovinistički ispad Ciprianija ne treba čuditi ako se zna da je među počasnim članovima od njegova osnutka bio jedan Gabriele D'Annunzio, koji je s arditima (jurišnicima) 1919. godine ušao u Rijeku, proglasivši njeno priključenje Italiji, a 1920. godine u Puli su ubili i ranili više radnika koji su slavili Prvi svibanj. 

Poslije Drugog svjetskog rata počasni je član društva postao zastupnik u talijanskom parlamentu i senator prof. Paolo Barbo, rođeni Tršćanin, podrijetlom s Hvara, predsjednik Nacionalnog saveza Julijske krajine i Dalmacije, te osnivač Federacije udruga istarskih, riječkih i dalmatinskih izbjeglica (Faeifd), koji se u talijanskom parlamentu 1975. godine i senatu 1977. godine istaknuo govorima i glasovao protiv Osimskih sporazuma.                                                                                   

U osamdeset godina postojanja društva, među mnogobrojnim stalnim i dopisnim članovima bilo je mnogo talijanskih iredentista, dalmatinskih talijanaša i autonomaša, potalijančenih Hrvata, ponajviše iz Zadra, i fašista. Stoga je neshvatljivo da su na proslavi u povodu 80. obljetnice osnivanja društva 25. siječnja prošle godine u Rimu bili nazočni Vesna Terzić i Mirko Šikić iz Veleposlanstva RH. Zatim, na skupu u Rimu 5. travnja ove godine, u čast dosadašnjeg predsjednika društva prof. Santea Graciottija, dugogodišnjeg pročelnika Odsjeka za slavističke studije Sveučilišta La Sapienza i dopisnog člana HAZU, kojem je uručena zlatna medalja, medalja je dodijeljena i veleposlaniku RH u

Tomislav Vidošević veleposlanik RH u Rimu Italija Photo arhiva

Rimu Tomislavu Vidoševiću koju je u njegovo ime primila prof. Dunja Kalođera, te diretkoru rimskog ''Društva riječkih studija'' (Societa di Studi Fiumani) Marinu Micichu, koji je zbog pisanja o hrvatskoj povijesti priča za sebe. Na obje svečanosti nazočan je bio Lucio Toth.

Ne znamo jesu li hrvatski diplomati prihvatili pozive i primili medalje iz neznanja, ili im je netko striktno naredio da budu u društvu slavljenika koji kroz povijest nimalo nisu mazili Hrvate i Hrvatsku, štoviše, šibali su ih. To, međutim, nisu jedini političko-diplomatski gafovi hrvatske diplomacije glede družbe s talijanskim neoiredentistima u Italiji od proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske.                                                                                                                        

Članovi iz Hrvatske i Srbije

''Dalmatinsko društvo domovinske povijesti'' već niz godina ima počasne, stalne i dopisne članove širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, i čak u Srbiji. Na službenom popisu tog društva pronašli smo samo dvojicu počasnih članova. Naveden je prof. Radossi, Centro Ricerche Storiche Rovinj, a riječ je o prof. Giovanniju Radossiju, direktoru Centra za istraživanje povijesti u Rovinju i dugogodišnjem dužnosniku Talijanske unije, i prof. Rismondo Split, a to je prof. Vladimir Rismondo. Od stalnih članova iz Hrvatske jedino je Mladen Čulić Delbello iz Splita, inače predsjednik splitske Zajednice Talijana, a od dopisnih članova iz bivše Jugoslavije od 1988. godine prof. Dragoljub Živojinović i prof. Jadranko Ferluga. Zatim, od  1989. godine dopisni članovi su prof. J. Lučić, prof. M. Pantić, prof. N. Stipčević, prof. K. Prijatelj i prof. Ljerka Šimunković. Neki nisu među živima, primjerice prof. dr. sc. Ferluga, koji je živio u Motovunu. Od njegove supruge doznali smo da je umro prije četiri godine. 

Uspjeli smo kontaktirati prof.dr.sc. Ljerku Šimunković, redovitu profesoricu Filozofskog fakulteta u Splitu, koja nam je potvrdila da je dopisni član tog društva, ali nije aktivna. Rekla je da nije čula za spomenuti prosvjed pukovnika Ciprianija, a nakon što je na portalu javno.com pročitala naš članak ''Cipriani: Dalmacija i Istra su talijanske zemlje'' dostavila nam je autoriziranu izjavu:

''Kao znanstvenik koji desetljećima proučava hrvatsko-talijanske kulturne i ine odnose svoje sam stavove vrlo jasno formulirala u stotinjak javnih predavanja, znanstvenih radova i knjiga, održanih u Hrvatskoj, Italiji i drugim državama. U svima sam pokazala da me dnevno-političke (politikantske) ''istine'' ne zanimaju, ma tko im bili autori, jer su znanstveno utemeljene spoznaje nespojive s politikantskim imperativima koje ti autori sustavno promoviraju, a znanstveno utemeljene spoznaje ili ignoriraju, ili krivotvore. Osobno surađujem i potičem na suradnju mlađe znanstvenike koje vodim, sa svim institucijama koje su spremne prihvatiti najobjektivnije moguće rezultate istraživanja.

Podržavam svaku utemeljenu reakciju na svakodnevne govore i tekstove koji promiču mržnju i neistinu, no osobno se time ne bavim.''