VIDEO: Dolazim hraniti Hrvatsku

Drašković ide putem integracije tržišta bivše Jugoslavije i smatra da se pad u ekonomiji Hrvatske odražava na pad u ekonomiji Srbije.

Rodoljub Drašković, srbijanski poduzetnik hercegovačkog podrijetla nedavno je kupio sisačku tvornicu Euro Food Markt, proizvođača 'hrvatskih' jaffa' keksa. Kupnja, odnosno ulazak srpskog kapitala možda i ne bi bio toliko zanimljiv da Rodoljub nije brat kontroverznog srbijanskog političara Vuka Draškovića. U Hrvatsku dolazi, kako sam ističe, jer je uvjeren kako se Hrvatska sama može hraniti.

- Ja sam u uvjerenju da Hrvatska može hraniti samu sebe i turiste. Hrvatska može samu sebe hraniti, ali treba znati kako. Teret tranzicije koje je osjetila Hrvatska, ali i Srbija, moramo proći. Posebno tranzicije svijesti kod običnih ljudi, kod njih to još mora doći, da svatko bude svjestan da mu nitko neće osigurati plaću ako on ništa ne radi. Naime, naše nacije nisu shvatile da rade za sebe. Radi za sebe, bit će dobro tvrtki za koju radiš, bit će dobro tvojoj obitelji i državi.

Kako bi se Hrvatska mogla hraniti?

- Pa, evo ja je dolazim hraniti.

Jaffa keksima?

- Ne samo jaffa keksima, širimo proizvodnju.

Krenimo od početka. Jeste li kupili tvornicu u Sisku?

- Jesam, akvizicija je završena.

Vlasnik je tvrdio da nije, da ste samo u pregovorima.

- To nije točno. Mislim da u trenutku kad ste ga vi pitali nije bio završen ugovor. Ugovori su sada završeni, potpisani i registrirani, udjeli su plaćeni, a plaćena je i dokapitalizacija od milijun eura koji su već legli na tvrtku Euro Food Markt. To je prva tranša dokapitalizacije, odnosno povećanje baznog kapitala tvrtke.

Koliko planirate uložiti?

- Prema projektu našeg koncerna u kupovinu udjela od bivših vlasnika i dokapitalizaciju tvrtke u ovoj godini uložit ćemo 20 milijuna eura. Odnosno u povećanje osnovnog kapitala, a to su i investicijska sredstva za razvoj Euro Food Markta u Hrvatskoj.

Kakvi su vam planovi s tvrtkom?

- Imam jasno definirane planove. Hoću u Hrvatskoj napraviti Swisslion. A to je najmodernija, najsuvremenija organizacija, tehnologija, oprema s najvišom razinom robotizacije. Da sve ono što sam stvorio u Srbiji, odnosno u Swisslionu, implementiram i instaliram u Hrvatskoj.

Zašto Hrvatska?

- Ja sam čovjek koji razmišlja o regionalnom razvoju. Nisam uskogrudan, tvrdim da moramo ići putem integracije tržišnih pozicija bivše Jugoslavije, odnosno ex Jugoslavije.

Dakle, želite stvaranje ekonomske Jugoslavije?

- Ekonomske unije. Prije nego što uđemo u EU, mi se prije svega moramo pripremiti za Uniju, a to je da stabiliziramo tržište. Da primijenimo uvjete koji vladaju na tržištu Europske unije i da zažive na tržištima jugoistočne Europe, odnosno Cefte. Samim pozicioniranjem proizvodnih kapaciteta. Primjerice, Swisslion ne može zadovoljiti kapacitete tržišta, mi se moramo širiti. Opredijelio sam se da tamo gdje imam namjeru širiti tržište instaliram nove kapacitete. To je Hrvatska, to je Makedonija. U Makedoniju sam već investirao. Primjerice, u Makedoniji Swisslion uspješno radi i to je jedna od najsuvremenijih tvornica u Europi. U tom cilju moramo imati podršku svih vlada. Što se nas tiče,  privrednika, biznismena, mi moramo uspostaviti  sustav poslovne suradnje, sustav regionalnog razvoja, tržišno se ujediniti. Onda ne bi bilo carinskih barijera, imali bismo slobodu na tržištu, zdravu konkurenciju, slobodnije pozicioniranje, slobodnije donošenje investicijskih odluka i samim time lakšu komunikaciju. Vrijeme je i da u političkoj sferi zavlada onih 95 normalnih koji shvaćaju što je demokracija, što je rast BDP-a, što je rast standarda i ako raste standard u Srbiji da dobrim dijelom to utječe i na razvoj standarda u Makedoniji, Hrvatskoj i obrnuto.

Što u Hrvatskoj planirate proizvoditi?

- U Hrvatskoj imam namjeru da sve robe iz programa hrane koje danas Hrvatska uvozi, proizvodim u Hrvatskoj. Zašto bi Hrvatska, primjerice, uvozila biskvite kad ima vlastitu proizvodnju? Zašto bi uvozila lošu kvalitetu s europske tržnice kada ćemo mi omogućiti najvišu razinu kvalitete i konkurentnu cijenu za hrvatske potrošače. Zašto da Hrvatska uvozi vafle kad ih možemo proizvesti i kad bi ih mogli izvoziti.

Bojite li se konkurencije u Hrvatskoj kad već postoji proizvodnja i biskvita i vafli… Primjerice, osječki Koestlin, Kraš…

- Ne, ne bojim se. Naprotiv, s Krašom imam izvanrednu poslovnu suradnju. Mi radimo privatne marke i u vršačkim pogonima Swissliona i u pogonima u Makedoniji. I mi imamo odličnu poslovnu suradnju i mislim da ćemo se mi regionalno dogovarati za buduće programe investiranja kako se ne sukobljavamo na tim programima.

Nije li to podjela tržišta?

- Podjela tržišta je i zaštita domaćeg tržišta. Ja smatram i hrvatsko i bosansko i srpsko i makedonsko čak i slovensko, da je to naše domaće tržište gdje imamo potrošače koji su navikli na naše proizvode, da smo im pogodili ukus. Možda ćemo se i sukobljavati na tržištu. I to je dobro. Kome smeta zdrava tržišna konkurencija? Tvrdim da ne smeta nikome. A isto tako zdrava tržišna konkurencija tjera privredne subjekte odnosno tvrtke da intenzivnije i brže ulažu u razvoj tehnologije, proizvodnog programa, razvoj tržišta.

Prema ovom što ste do sada ispričali vidi se da niste pobornik ekonomskog nacionalizma?

- Bože sačuvaj, ja razbijam svaki ekonomski nacionalizam. Jedino mogu reći: pad nacionalne ekonomije Hrvatske itekako se održava na pad nacionalne ekonomije Srbije. I pad nacionalne ekonomije Hrvatske itekako se održava na pad nacionalne ekonomije Srbije. Mi pripadamo jednom tržišnom tkivu. Prema tome, vlade zemalja JI Europe trebaju razmišljati i boriti se za pozicije svoje privrede na tom tržištu. Da im omogući kvalitetnije uvjete da bi dobro radili, da bi imali stabilne pozicije na tržištu.

Koliko je to povezano s politikom?

- Biznis je najsavršeniji oblik politike. Ekonomska politika treba upravljati svijetom. Nažalost, to nije slučaj u Hrvatskoj, nažalost to nije slučaj u Srbiji, pa ni u Makedoniji.

Pa, evo u Hrvatskoj imate Ivicu Todorića.

- Todorić je samo jedan jak, najjači privredni subjekt i normalno da ima svoj utjecaj na privredni razvoj Hrvatske i treba da utječe. To mora doći u svim zemljama regije: da privreda upravlja politikom jer privreda nosi ekonomsku politiku.

Nije li to svojevrsna ucjena države? Zaposlite tisuće ljudi, a država si ne može priuštiti da ti isti ljudi dobiju otkaz pa 'slušaju' poduzetnika?

- Mislim da tu ucjena nema, mislim da se Agrokor tržišno ponaša i u Hrvatskoj, i u Srbiji. Ja s njima, primjerice, odlično surađujem.

Kakvu vi imate suradnju s njima?

- Imamo strateško partnerstvo. Za njihova proizvodna poduzeća u Srbiji ja sam najveći kupac. Konkretno Dijamant, dobrim dijelom Frikom i dobrim dijelom njihovi mlinovi rade za mene.

Agrokor je kupio i vaš lanac dućana?

- Da, i to je danas uspješna trgovačka mreža u Srbiji.

Je li i on s vama ušao u sisačku tvornicu?

- Ne, ali u svakom slučaju ću u strateškom partnerstvu plasirati proizvodni program Euro Food Markta u mrežu Konzuma.

Koristite li i vi kredite Svjetske banke poput Todorića?

- Ne, mi se isključivo samofinanciramo. Mi smo valjda jedina kompanija u Europi ovih gabarita koja nema ni jednog dinara kredita, koja je potpuno solventna i likvidna. U cijeloj kompaniji, od Švicarske do Bugarske, radi oko 12.500 ljudi s time da sad imam namjeru povećati  broj zaposlenih i u Bosni i Hercegovini. Tamo imam industriju alata, a mislim i dizati pogone u Bosni i Hercegovini, planiram dignuti pogone i u Hrvatskoj.

Znači, ne zadržavate se samo na Sisku u Hrvatskoj?

- Mi smo kupili jednu lokaciju u okolici Zagreba, na autocesti prema Ljubljani, za izgradnju proizvodnih pogona. Dakle, imamo namjeru izgraditi nove proizvodne pogone sa suvremenom opremom i tehnologijom.

Jeste li imali pomoć nekog iz hrvatske Vlade, jeste li s njima ikad pregovarali?

- Ne, ni s kim ja nisam pregovarao. Ja sam zdrava opozicija svakoj vladi jer nijedna vlada ne može ispuniti zahtjeve koje traži jedan privrednik, niti može osigurati uvjete za ekspanziju razvoja privrede. Svaka vlada brine o budžetu i traži način da popuni budžet. A mi tražimo da taj budžet bude što manji, da se vlada što manje miješa u područje ekonomije, da nam se samo osiguraju tržišni uvjeti i da nas se pusti da radimo. A ukoliko netko iz hrvatske Vlade ima potrebu razgovarati sa mnom, da čuje moje  informacije, moje namjere razvoja industrijskih kapaciteta u Hrvatskoj, moji telefoni su otvoreni i na svaki poziv ću se, shodno mom slobodnom terminu, odazvati.

Vi niste u baš dobrim odnosima s Miškovićem?

- Nisam ni u lošim. Svatko radi svoj posao. Niti ima sukoba niti ima prijateljstva. Niti ima zagrljaja, a nema ni šaka.

Dobro, ali i Todorić vam je konkurencija pa ste s njim, čini se, u puno boljim odnosima?

- Pa ne 'pesničim' se ni s Todorićem, niti se grlim s Todorićem. Novac je novac, mi imamo interes, na interesnom polju se susrećemo u obostranom ekonomskom interesu.

Ne znam jeste li pratili, ali nakon što se kupili tvornicu u Sisku mediji su u naslove stavljali kako je brat Vuka Draškovića kupio tvornicu.

- To sam toliko puta objašnjavao: da, jesmo, braća Vuk i ja. Ali mi smo dva svijeta, on je književnik, otišao u sferu politike, polagano se povlači iz sfere politike i on je u pravom smislu riječi umjetnik. Možda sam i ja umjetnik u duši, ali svoj umjetnički dar transformiram u posao. Prema tome, niti se ja njemu miješam u sferu privatnog života i njegovog političkog djelovanja niti on pojma ima što ja radim.

Kako je to moguće?

- Moguće je, moguće je. To je živa istina. Ništa mi pomogao nije. Čak sam za vrijeme Miloševića  imao štetu jer državne firme nisu smjele raditi sa mnom jer sam bio opozicija. I što je moj brat Vuk Drašković nositelj opozicije i nositelj razvoja demokracije u ovoj zemlji.

Kolika je prosječna plaća u vašoj tvrtki?

- Prosječna je oko 500 eura u Srbiji, u Makedoniji je to možda oko 400, ne znam točno. U Hrvatskoj sigurno neće biti manja nego što je. Može samo rasti. Osigurat ćemo sve uvjete za uspješan pohod na tržište.

Koliko se tenzije između Hrvatske i Srbije odražavaju na ekonomiju?

- Mislim da tu nema tenzija. Ostaju rane, ostaju zgarišta, ostaju progoni. Jedna riječ zna ugristi, ali riječ ne ubija. Uvjeren sam za sva vremena da više neće biti ubijanja, zgarišta i izbjegličkih logora na ovim prostorima. Da su se narodi opametili i da si više nikad neće dopustiti zlo jer samo sebi štete.

Zašto, primjerice, niste otvorili tvornicu u Slavoniji s obzirom da je upravo ona jedna od najsiromašnijih hrvatskih regija.

- Ne znači da tamo neću otići, ili da neću otići u Istru. Pričekajmo, pa ćemo vidjeti. Možda ću naći kompromis s Todorićem ili Hrvatskom, pa ćemo napraviti strategiju razvoja gospodarstva na području Slavonije. Zašto to ne bih radio?

Jeste li posjetili radnike u Sisku?

- Jesam, i s radnicima bio u pogonu. Radio sam jedan dan s njima na liniji.

Kako su vas dočekali, je li bilo problema?

- Naprotiv, odmah smo ušli u komunikaciju. Komunikacija je odlična, od prvog trenutka. Ja sam iz radničke obitelji i cijeli sam život proveo s radnicima. To je za mene strašno blizak svijet, daleko mi je bliži od političkih zvijezda s kojima se ni ne družim.

Ali, ipak, na Dedinju imate svoj ured i niste s drugim djelatnicima. Kako to?

- Postoje dva biznis centra u Beogradu, jedan u Vršcu, u BiH, u Makedoniji. To je samo poslovna rezidencija predsjednika i njegovog najužeg tima koji radi s njim.

Kako to da ste postali poduzetnik, i sami ste rekli da ste umjetnička duša.

- Iskreno i ja sam razmišljao da ću biti redatelj, glumac, pjesnik, ali me život opredijelio da svoju energiju uložim u gospodarstvo i razvoj.

Tijekom intervjua govorili ste ijekavicom. Zašto?

- Ja sam rođen u Hercegovini, tamo sam završio gimnaziju, fakultete sam završavao u Sarajevu i Beogradu. Moj stariji sin rođen je u Hrvatskoj, veliki broj prijatelja imam među žiteljima Hrvatske, veliki broj poslovnih partnera, učio sam srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski tako da mi je svejedno. Najčešće se prilagođavam ljudima s kojima imam komunikaciju. A s obzirom da vi govorite ijekavicu, prilagodio sam se vama. 

Rođeni ste u Hercegovini, živite u Srbiji. Kojem narodu pripadate?

- Ja sam kozmopolit, ja se osjećam da sam Europljanin. Ja pripadam svom djelu, svojim ljudima, kad sam u Makedoniji pripadam svojim suradnicima, kad sam u Bosni pripadam toj Bosni, kad sam u Srbiji borim se svim silama da stabiliziram sustav, a to ću isto raditi i u Hrvatskoj. Već radim, krenulo je. A stati sigurno neće. Mislim da nam se toliko toga lošeg događalo u prošlosti da nam se u budućnosti ne može ništa loše dogoditi. Najgore smo prošli.

Djeca vam se školuju u inozemstvu. Kako to?

- Kći će nositi predznak uspješnog menadžera i čekam da završi fakultet, vrati se i da počne raditi u tvrtki. Jedan sin je u Londonu, a drugi u Beogradu, obojica studiraju umjetnost. Kćer sam svjesno opredijelio da se školuje i živi u socijalno zdravoj sredini i da uči racionalno živjet, onako kako ga živi sam Švicarac. U Hrvatskoj, Srbiji i Bosni se ne živi racionalno. Daleko veća samoodgovornost je jednog Švicarca nego što je to ovdje. Da, to je taj balkanski mentalitet, kod nas još ide po sistemu 'lako ćemo'.