Vladimir Šeks izgubljen u porazu

HDZ nije poražen, HDZ je pobjednička stranka, izjavljuje Vladimir Šeks, ali to nije bilo prošlog tjedna, već trećeg dana nakon uvjerljive izborne pobjede Kukuriku koalicije. Kako mu se u dvadesetgodišnjoj političkoj karijeri, ni u najumornijim stanjima nisu potkradale takve nerazumljivosti, moguće su dvije dijagnoze. Prvo, Šeksovi politički kapaciteti ipak su se s protekom vremena stanjili. Šeks više nije onaj isti koji je nakon Tuđmanove smrti pomogao instalirati Sanadera na čelo stranke, a izbaciti Pašalića. Šeks pomalo živi na staroj slavi, ali više nema unutarnju snagu kojom se godinama održavao kao šef iz sjene.

Drugo, Šeks se nikako ne može nositi s porazom. Sindrom je prepoznat već po proglašenju prvih izbornih rezultata, kad je predsjednica HDZ-a izostavila kurtoaznu čestitku pobjednicima. Šeksu je također teško suočiti se s realnošću. U četvrtoj izbornoj jedinici, gdje je on bio prvi na listi, HDZ je dobio tek 4 mandata, kao i Glavaševi HDSSB-ovci.  Dok je prijašnjih godina svoju moć naslanjao na podršku u Slavoniji, sad se i to uporište izmaknulo.

Preostaje mu još utjecaj na dijelove pravosuđa, možda poneki restl iz obavještajnih arhiva, te dio braniteljske populacije. No danas je Šeks u samoj stranci sve osamljeniji. Stari su otišli ili su u zatvorima, mlađi ga se možda boje. Do pred koju godinu, Luku Bebića nisi mogao susresti bez Vladimira Šeksa i obratno. Otkako je Sanader dao ostavku, pa se bezuspješno pokušao vratiti u stranku, između Bebića i Šeksa nastala je negativna kemija. Bebić se nije htio javno distancirati od Sanadera niti bezočno mlatiti po opoziciji u Saboru, pa mu to nije oprošteno. I više ga nema u politici. Povukao se, mnogi će reći s dostojanstvom, što može vrijediti i za Andriju Hebranga, idućeg HDZ-ovog veterana s čijim je odlaskom u Šeksovoj generaciji nastala praznina.

Andriju Hebranga nipošto nije zahvatio Šeksov virus, pa on ne samo da ne negira poraz, nego otvoreno govori o odgovornosti šefice stranke. Hitno bi, kaže on, uveo demokraciju u HDZ i za svaku funkciju primijenio demokratska pravila izbora. Ali Hebrang to govori s pozicije osobe koja više ne reflektira ni na izvršnu ni na parlamentarnu vlast i tu je očito puno komotnije, nego u središtu stranačkog žrvnja, gdje neki još neće priznati ni da je HDZ poslije osam godina izgubio jedne izbore.

Kao što je pred desetak godina 'projektirao' Sanadera, Šeks bi mogao posegnuti za istim receptom. Potražiti mlađe, nepotrošeno lice, prihvatljivo Europi i Americi, pa spretnim unutarstranačkim inženjeringom postaviti ga na čelo HDZ-a i time prolongirati vlastiti utjecaj. Ali danas to više nije tako jednostavno. Andrej Plenković, kojeg su mediji detektirali kao iduću Šeksovu 'žrtvu', vrlo se pristojno, ali i odlučno izvukao. 'Thank you, but no thank you', smisao je njegove izjave novinarima. Šeksov stisak postao je preriskantan i Plenković vjerojatno procjenjuje da dvadeset godina dirinčenja u diplomaciji može sigurnije kapitalizirati.

Sam Šeks izjavljuje (Jutarnji list) da će Jadranka Kosor ostati na čelu HDZ-a te da će je on prvi predložiti. Uz to 'otkriva' da je na vlast doveo ne samo Sanadera nego i Tuđmana, ali da mu se pripisuje više moći nego što je stvarno ima. Pomalo nerazumljivo i svakako kontradiktorno, ali to je današnji Šeks, koji i dalje  tvrdi da  HDZ nije poražen.