Vratimo strah onima koji ga zaslužuju

Paradoks u kojem se građani boje za vlastitu egzistenciju, dok oni koji su je oteli i pokrali bezbrižno sjede u foteljama mora nestati.

Četiri davno obećane univerzalne slobode koje je 'pod pritiskom' svoje supruge Eleanor formulirao i u povijesnom govoru u ostavštinu nam ostavio američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, nikada nisu bile pod žešćim i bolje koordiniranim napadom i to bez obzira govorimo li o lokalnim ili globalnim (ne)prilikama.

Strah, jedna od najdestruktivnijih i najškodljivijih emocija koju čovjek može iskusiti, vlada svijetom u ovom ili onom obliku konzistentno i permanentno, no nikada se nije tako snažno ustoličio kao što je to od početka 21. stoljeća.

Od inicijacije što se odigrala 11. rujna pa sve do 'svinjske gripe' i ove, nemojte nimalo sumnjati, umjetno izazvane ekonomske pošasti koja prijeti samoj egzistenciji (sloboda od potrebe), 21. stoljeće je stoljeće u kojem smo u potpunosti lišeni fundamentalne 'slobode od straha'.

Iritantno, to implementiranje straha putem domaćih i stranih medija kojem svjedočimo na lokalnoj i globalnoj razini, predstavlja nešto što smo već iskusili suviše puta, oni vremešniji iskusili su 'vladavinu straha', ili radije 'vladavinu strahom' na vlastitoj koži i znaju da dolazi ciklički, gotovo pa u pravilnim intervalima. Čak i oni koji su se tek 'izlegli' mogu naslutiti da u čitavoj toj elitnoj i loše režiranoj drami nešto smrdi i ne valja.

Kolektivna demencija 

Budući da nas očito zahvaća kolektivna demencija pa nismo u stanju prisjetiti se bliske, a kamoli daljnje prošlosti, možda ne bi bilo loše da svi zajedno pokušamo u svijest prizvati činjenicu da Neronova piromanija, rušenje 'Blizanaca' ili spaljivanje Reichstaga nisu ništa drugo već davno iskušani i provjereni recepti za kontrolu stada.

Još iritantnije, ta prokleta demencija tjera svekoliko domicilno pučanstvo koje nije vidjelo niti početka, a kamoli svršetka neke od potencijalno kolosalnih afera, baš kao niti rješenje nekog od visokoprofiliranih ubojstava, da sada objeručke prihvati ovaj nametnuti 'socio-ekonomski strah' koji stiže u inačici 2.0, tražeći sigurnu ruku i spas od iste pohlepne gomilice koja nas je svojim ingenioznim i nesputanim egoizmom već nebrojeno puta žedne prevela preko vode.

Silogizam je jasan, korumpirani se ne mogu boriti protiv korupcije

Paradoksalno, umjesto da se klika koja je prodala ne samo nacionalne interese, već se sprema prodati narod kao takav, trese od straha, ona i dalje bezbrižno sjedi u svojim kulama od slonovače, dok njihove prljave i očite laži besramno i neprekidno silaze s ekrana.

Taj paradoks, u kojem se građani boje za svoju egzistenciju, dok se oni koji su je oteli i pokrali bezbrižno šepure po jahtama i smiješe s ekrana, taj paradoks mora prestati i nestati. Pravna država mora profunkcionirati, na ovaj ili onaj način, u jednom scenariju to ćemo postići na civiliziran način koji ima sav potencijal označiti početak istinske građanske demokracije u Hrvatskoj, u drugom ćemo imati anarhiju, a u trećem nećemo imati pravnu državu, već totalitarizam iz sjene.  

Prekinimo stoga blejati, pogotovo putem slobodnih medija (koji bi trebali uživati fundamentalnu slobodu govora), ako tamo napolju još ima takvih, i dajte da vratimo strah onima koji ovih dana zaslužuju živjeti u strahu. Dajte da svi skupa kolektivno prizovemo u svijest činjenicu da se građani ne bi trebali bojati svojih vlada, već da se vlade moraju bojati svojih građana.

Sat otkucava tik-tak, opcija je sve manje. Birajte.