Zašto Hrvati žele referendum?

Lako je bilo Borutu Pahoru. On je jednostavno rekao slovenskim građanima: „Glasujte za Sporazum o arbitražnom rješavanju graničnih pitanja s Hrvatskom jer je to korisno za Sloveniju“. Većina mu je povjerovala i referendum održan prošle nedjelje prošao je u skladu s premijerovim očekivanjima. Kriza Pahorove vlade je izbjegnuta, vladajuća koalicija politički je učvršćena, a problemi vezani uz odnose s Hrvatskom u ovoj su fazi premošćeni. Hrvatska premijerka Jadranka Kosor, međutim, nije mogla proteklih dana poručiti Hrvatima: „Ne potpisujte sindikalni zahtjev za raspisivanje referenduma protiv izmjena Zakona o radu jer to neće koristiti Hrvatskoj“.  

Građani se, naime, s njome ne bi složili. Štoviše, takva bi ih poruka s političkog vrha mogla samo dodatno razjariti jer bi značila da se vlast poistovjetila s državom, prema je jasno da država opstaje neovisno o promjenama vlasti. Zapravo je gotovo svejedno hoće li sindikati uspjeti u zadanom dvotjednom roku prikupiti 450.000 potpisa bez kojih se ne može ni zatražiti raspisivanje državnog referenduma, jer čak i da ne uspiju, to neće promijeniti prevladavajuće raspoloženje u zemlji koje se već dugo kreće po beskonačnoj amplitudi: razoračanje – ogorčenje – letargija – razočaranje – ogorčenje - letargija... 

Za razliku od povijesnog referenduma održanog 19. svibnja 1991. godine, na kojemu se hrvatski narod gotovo plebiscitarno opredijelio za vlastitu državu, danas će, bude li, naravno, raspisan referendum, glasujući o izmjenama „radničkoga i radnoga Ustava“, glasovati protiv onoga u što se tijekom ta dva desetljeća pretvorila država koju je sanjao. Kad je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pozvao građane da izaberu suverenost i samostalnost Republike Hrvatske, nije bilo dvojbe kakav će biti ishod. U Hrvatskoj je tada već trajala tzv. balvan revolucija, odigrao se krvavi Uskrs na Plitvicama, u noći s 1. na 2. svibnja masakrirano je 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu... U takvoj atsmoferi referendum je morao uspjeti. Očekivanja naroda poklopila su se s očekivanjima vlasti.

I danas je u Hrvatskoj atmosfera takva da dođe li do referenduma o izmjenama Zakona o radu, u njegov uspjeh ne treba sumnjati. Iako bi to formalno gledajući bio plebiscit o jednome zakonu, simbolički i politički gledano bilo bi to izjašnjavanje o Hrvatskoj. Jedni bi glasovali protiv neoliberalnog kapitalizma u kojemu se radnici tretiraju kao robovska radna snaga. Drugi bi glasovali jer žele izvanredne izbore i pad HDZ-a s vlasti. Treći zato što ne mogu smisliti premijerku i njezin gospodarski program, što ne vjeruju da može oporaviti Hrvatsku, što im je uvela harač i otišla k Obami s neprikladnom torbom. Četvrti zato što ne mogu ni zaboraviti ni oprostiti kako su se tijekom rata pojavili neki bezimeni, s politikom dobro umreženi tipovi koji su u pretvorbi i privatizaciji zgrabili što su stigli, obogatili se u klasičnoj maniri ratnog profiterstva, a danas u finim Boss odijelima glume gospodu i velike gospodarstvenike, iako je upropaštavanje tvrtki, gašenje radnih mjesta i tjeranje radnika na cestu jedino što su u gospodarstvu znali napraviti. Peti zato što im je dosta politički postavljenih menadžera koji nemaju pojma o poslu, ali znaju govoriti kako su radnici lijeni i neobrazovani. Šesti zato što im je pun kufer države u kojoj se sve namješta: od javnih natječaja do nogometnih utakmica... 

Premijerka Jadranka Kosor Photo Saša Jokić

U Splitu bi se odazvali na referendum jer, naprimjer, ne mogu provariti da im Željko Kerum opet vrijeđa zdravu pamet, sad predlažući estradnog komedijanta Mucala za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta. U Šibeniku zato što im je dosta da budu zadnja rupa na svirali i što se drevni Krešimirov grad još nije maknuo s mrtve točke iako je od rata prošlo 15 godina. U Zagrebu zato što ne mogu gledati kako Bandićeva vlast dopušta građevinskom lobiju da upravlja glavnim gradom, da ga kroji i prekraja kako odgovara njima, a ne građanima. U Slavoniji zato što su ostavljeni, zaboravljeni i potopljeni. U Sisku jer ne žele više prednjačiti po broju oboljelih od karcinoma dišnih organa zbog teške industrije koja ih slabo hrani, ali uspješno truje... 

Da, bude li  raspisan, bit će to referendum na kojemu će građani glasovati protiv smanjenja radničkih prava, ali i za ideju o poštenoj državi kakvu su sanjali kad su prije 19 godina odlučivali kojim bi putem trebala krenuti njihova Hrvatska.