Zašto je važno javno raspravljati?

U novoj kolumni koju potpisuje dr. Ivan Đikić, stoji njegovo viđenje važnosti javne rasprave. On sam to smatra nečim iznimno važnim.

Kako piše dr. Ivan Đikić, osvrt na temu 'Zašto je važno javno raspravljati' o društvenim temama, odlučio je dati jer tu tematiku smatra važnijom i aktualnijom od mnogih drugih. Dr. Đikić je to elaborirao na sljedeći način:

Na to me je potaknuo razgovor koji sam vodio nakon gostujućeg predavanja na Nacionalnom institutu za istraživanje raka u Madridu. Tom prigodom imao sam čast razgovarati s direktorom tog instituta, svjetski priznatim znanstvenikom Marianom Barbacidom koji je prvi klonirao onkogen Ras, jedan od najčešće mutiranih gena u ljudskim tumorima. Dr. Barbacid se prije devet godina vratio iz SAD-a i potaknuo stvaranje vrhunskog instituta za istraživanje tumora u svojoj domovini. Njegov je plan prihvaćen kao strateški projekt za razvoj znanosti i medicine u Španjolskoj, a o važnosti takve odluke dovoljno govori činjenica da je Španjolski parlament donio posebnu odluku za financiranje i kreiranje tog neovisnog instituta.

Unatoč ponekom otporu, u znanstvenim i političkim krugovima, dr. Barbacid je, svojim javnim nastupom i argumentima, uspio za taj projekt pridobiti javnost i većinu političara.

Što Hrvatska iz te priče može naučiti? Između ostalog, kako je za velike uspjehe potrebno definirati jasni cilj, imati stručnjake koji taj cilj mogu ostvariti, spoznati važnost podrške javnosti, te kako političari smjer strateškog cilja ne mogu mijenjati. To je relevantan primjer i za Hrvatsku, posebice obzirom na nedavne rasprave o potpisivanju sporazuma o arbitraži između Slovenije i Hrvatske, a protiv kojeg sam, s još nekolicinom hrvatskih intelektualaca, potpisao apel.

O arbitražnom sporazumu

Iz nepoznatih se razloga sporazum dugo držao u tajnosti, da bi se potom po hitnom postupku prezentirao samo vođama političkih stranaka od kojih se tražilo hitno odobravanje sporazuma u Saboru. Sve to pratile su nepotrebne poruke kako će Hrvatska, ukoliko taj sporazum ne prihvati, ostati u izolaciji i grabljama korupcije još deset godina.

Obveza demokratski izabranih političara jest da se važni dogovori transparentnim načinom prezentiraju građanima, te da građane educiraju i informiraju o svim detaljima i budućim posljedicama takvih sporazuma.

Neophodno je da predsjednica Vlade RH javno prezentira sporazum i objasni razloge zbog čega je Hrvatska u situaciji kojom mora povezivati pregovore o ulasku u EU s rješenjem graničnog Hrvatske. To bi bio čin njenog povjerenja u zrelost i demokratičnost građana Hrvatske, u kvalitetu rješenja potpisanog u sporazumu, te izraz povjerenja kako će u Europskoj uniji Hrvatska znati napredovati, ali i očuvati svoje strateške i nacionalne interese.

Opširnije pročitajte u KOLUMNI DR. IVANA ĐIKIĆA.