Zašto smo se spremni boriti za Varšavsku, ali ne i manji PDV ili posao?

Slučaj Varšavske savršen je primjer kako bi trebalo funkcionirati pravo društvo kad vlast ne sluša što građani žele. Bilo bi prilično nezrelo od gradskih i državnih vlasti da ignoriraju poruke poslane sa skupa održanog u utorak predvečer. Štoviše, prilično je opasno to zanemarivati.

Iako je isprva, prije nekoliko mjeseci, krenulo 'tiho', na prosvjedu održanom u utorak na Cvjetnom trgu pojavilo se oko 3000 nezadovoljnih građana koji jednostavno ne žele iste stvari kao investitor Tomo Horvatinčić i kao gradska i državna vlast. Ne žele prometnicu na mjestu gdje je danas šetnica u samom srcu grada. I s pravom se prosvjeduje i s pravom se tvrdi kako se ide na ruku jednog investitora, a samo kako bi on napravio podzemnu garažu u kojoj bi, naravno, naplaćivao parking.

Prozivanje gradonačelnika Milana Bandića kojem prosvjednici poručuju da mu pakiraju kofere da napusti Zagreb i podnese ostavku, kao i prozivanje ministrice zaštite okoliša Marine Matulović- Dropulić, inače Bandićeve prethodnice, koja je prozvana zbog suvlasništva u tvrtki IGH koja sudjeluje u izgradnji Cvjetnog prolaza, ne može se i ne smije se shvatiti kao još jedna u nizu bezličnih poruka koju šalju građani. Iza nje je stajalo gotovo tri i pol tisuće građana, a u četvrtak, za kad je najavljen novi prosvjed, bi ih moglo biti još više.

Photo Goran Šerbula

Možda je upravo slučaj Varšavske i dolazak brojnih građana na prosvjed sinonim za stanje u cijeloj državi u kojoj vlada samovolja 'gospodara'. Jer nije problem Varšavske samo u Gradu Zagrebu, taj problem je i u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja. Problem Varšavske proteže se do najviših struktura državne uprave koje uporno ignoriraju želje građana. A ne može se ni jedna vlast dopustiti ignorirati stav građana. Činjenica je da slučaj Cvjetnog prolaza dokazuje i pokazuje bahato ponašanje vlasti prema građanima. Činjenica je također da taj slučaj pokazuje nezadovoljstvo građana općim stanjem u državi.

No zašto smo spremni izaći na ulice ako netko želi graditi rampu za garažu, ali nismo spremni izaći na ulice kako bi se borili da se vrati opljačkano, za veća radnička prava i bolje plaće. Nismo spremni boriti se protiv harača, većeg PDV-a, ukidanja radnih mjesta, loše vlasti, rezanja prava, rezanja mirovina... Svi se ti udari na standard građana stoički podnose, iako sva ta ukidanja najviše utječu na to kako živimo odnosno preživljavamo. Prosvjed sindikata za Praznik rada bio je fijasko, a ovaj na Cvjetnom nije. Zašto? Brine li ljude doista više hoće li Cvjetnim prolaziti automobili prema garaži nego preko 300.000 nezaposlenih u državi?