Zašto talijanski poduzetnik spašava hrvatsku djecu

Ivo Zanatta omogućio je malom Davidu Krušvaru transplantaciju jetre u Italiji, ali tvrdi da se time ne iskupljuje za smrt Manuele Visković.

Proteklog je petka dr. Umberto Chillo, šef transplantacijskog tima Sveučilišne bolnice u Padovi,  napokon odlučio da mali David Krušvar može napustiti bolnicu. Za majku Damjanu i oca Denisa to je znak da konačno mogu odahnuti.

Dječak za kojeg se molila cijela Hrvatska ozdravit će, nova jetra koja mu je transplantirana uoči Božića dobro radi, a sljedećih će tri mjeseca još ostati u iznajmljenoj garsonijeri u Padovi kako bi  dolazio na česte kontrole i bio blizu liječnika koji  brinu o njemu, u slučaju eventualnih komplikacija.

Spasonosna operacija

Ivo i David Photo Snježana Ivić

Sreći u obitelji Krušvar, koja je u Padovu došla još početkom listopada tražeći životni spas za svog sinčića, nema kraja.  

- Koliko je tada strašno bilo promatrati ga izmučenog i sve slabijeg, toliko sada više uživamo gledajući kako iz dana u dan sve više napreduje. Nakon operacije postao je vesela beba, guguće, pa se šalimo kako će mu još prva riječ biti ''Či-lo'', ime njegova liječnika - kazuje nam Damjana Krušvar.

David je već mjesec dana nakon operacije dobio pola kilograma na težini, kako nam kaže, počeo se igrati svojim stopalima, pa se nada da će uskoro nastaviti tamo gdje je stao u motoričkom razvoju - puzati, sjediti i napokon hodati.

Obiteljsku priču Krušvar mnogi su pratili iz medija. Naime, HZZO je odbio snositi troškove transplantacije jetre za mališana, iako je njegova liječnica iz Dječje bolnice Kantrida dala pisano mišljenje da je, s obzirom da je riječ o brzoj progresivnoj bolesti i da konačna dijagnoza nije postavljena pa tako nije započeto ni adekvatno liječenje, suglasna s time da se dijagnostika i liječenje nastave u Klinici za pedijatriju u Padovi.

Dobrotvorna akcija

Obitelj je zato pokrenula dobrotvornu akciju. Dobri su ljudi u Hrvatskoj skupili milijun kuna za spas dječaka, no našlo se dobročinitelja i s druge strane granice. Naime, troškove smještaja Krušvarovih u stančiću blizu bolnice u Padovi snosi industrijalac Ivo Zanatta, koji je na raspolaganju i za pomoć budu li računi za pet Davidovih prijama u bolnicu pri konačnom obračunu iznosili više od milijun kuna, koliko je skupljeno, ako HZZO u međuvremenu ne promijeni odluku na koju se Davidov otac Denis žalio.

Ivo Zanatta i inače pomaže pacijentima iz Hrvatske koji nemaju novac za smještaj i troškove liječenja, poput Martine Pirić, nedavno preminule djevojčice iz Čepina, čiji je dolazak u bolnicu u Padovu omogućio dajući jamstvo da će račun biti plaćen. Majka Marija Pirić dala mu je objaviti zahvalu u Glasu Slavonije, a dirljivi tekst pobudio je znatiželju tko je Talijan koji je pomogao našoj djevojčici, tim više što su srca odgovornih u našoj zdravstvenoj birokraciji za njen slučaj ostala tvrda i neumoljiva.

Tko je Ivo Zanatta?

Odgovor na pitanje tko je Ivo Zanatta otkrio nam je još jedan neočekivani i sudbinski obrat. Bogatog industrijalca, čija je obitelj vlasnik tvrtke Jolly Scarpe SpA, u svijetu poznata po proizvodnji posebnih motociklističkih čizmi, za Hrvatsku veže sudski postupak koji se vodi protiv njega zbog nesreće na moru.

Naime, krstareći s obitelji od Lošinja prema Puli, njegova je 17-metarska jahta ''Emi's light'' kod Unija udarila pramac 6-metarske jedrilice ''Blue note'' s koje je pala 34-godišnja Rovinjanka Manuela Visković u more i usmrtili su je propeleri jahte. Iza tragično preminule ostala je djevojčica koja je sljedećeg danaimala najnesretniji deseti rođendan.

Zahvala Photo Snježana Ivić

Gospodin Zanatta isprva nam nije htio dati intervju s izgovorom da je sve o čemu bismo htjeli s njim razgovarati preteško. Ipak, uspjeli smo od njega dobiti nekoliko odgovora u e-mail prepisci:

Kako je došlo do toga da donirate za liječenje hrvatske djece u Padovi?

- Naša obiteljska tvrtka svake godine izdvoji 100.000 eura za humanitarne svrhe, a posebno pomažemo dr. Neli Sršen koja je obiteljska prijateljica.

U kojoj je fazi sudski postupak koji se u Hrvatskoj vodi protiv vas?

- Mislim da smo u završnoj fazi, ali za preciznije informacije trebali biste razgovarati s mojim odvjetnicima.

Je li pomoć Martini i malom Davidu za vas način iskupljenja za nesreću?

- Apsolutno ne. Već sam prije odgovorio, mi smo uvijek pružali humanitarnu pomoć onima kojima je potrebna. Na žalost, nesreća koja se dogodila 2007. godine bila je tragična fatalnost kao i većina nesreća na moru ili na cesti. Moji su osjećaji vezani za tragediju i dalje jaki. Tada sam od posljedica stresa doživio moždano krvarenje, a i danas loše spavam jer stalno proživljavam trenutke te tragedije.

Kći preminule Lucija Visković ove godine navršava dvanaesti rođendan. Jeste li stupili u kontakt s obitelji i izrazili im sućut?

- Strašno mi je žao zbog patnji obitelji Visković, posebno za Luciju. I ja imam dvoje djece i ne želim niti zamišljati koliko bi boli osjetili kad bi ostali bez majke. U danima nakon te tragedije, dok sam bio u zatvoru, moja je obitelj posjetila grob pokojne Manuele te su pokušali u nekoliko navrata stupiti u kontakt s obitelji i izraziti sućut, no oni nisu bili spremni da nas vide.

Obitelj Visković i Nizozemac Henricus Verdonkshot, skiper jedrilice, tražili su od vas 1.900.000 kuna odštete zbog pretrpljenog gubitka i duševnih boli. Jeste li ih isplatili?

- To je pitanje koje će njima riješiti moje osiguranje.

'Nisam bogati i razmaženi industrijalac'

Poznato je da ste bili u pritvoru neobično dugo za nesreće u prometu, 32 dana. Pušteni ste uz jamčevinu od 205.000 eura, a optužnica vas tereti za izazivanje prometne nesreće s umišljajem. To je najteža kvalifikacija za koju vam prijeti kazna od tri do deset godina zatvora. Prije nekoliko godina jedna poznata osoba iz hrvatskog javnog života za sličnu je nesreću u kojoj je također poginula jedna osoba, kažnjena uvjetnom kaznom. Je li vas iznenadila takva optužnica i mislite li da je ona proizišla iz predrasude javnosti koja vas je doživjela kao razmaženog bogatog talijanskog industrijalca?

- Da, vrlo sam iznenađen jer se ne smatram ubojicom nego žrtvom jedne nesreće. Još manje sam bogat i razmaženi industrijalac. Ako smo uspjeli godinama radeći uštedjeti koji novac, to je plod upornog posla, mnogo odricanja i žrtve, podjednako mog oca i mene. Našu je tvrtku utemeljio moj otac 1980. godine. Danas smo vodeći u sektoru proizvodnje čizama za sportske motore i tehničkih čizama za vatrogasce, vojsku i policiju.

Kako je vaša obitelj doživjela tu tragediju?

- Bio sam u zatvoru 32 dana i mislim da je to bio najgore razdoblje mog života. Prvih 15 dana nisam mogao vidjeti nikoga, niti svoju suprugu niti svoje roditelje. Nisam imao ništa od odjeće. Imam dvoje djece. Kći Viktorija ima osam godina, a sin Massimiliano dvije. U trenutku nesreće oni su bili sa mnom na brodu, sin je bio tek dvomjesečna beba. Moja je obitelj puno patila, a moje psihološko stanje je bilo ispod nule. Izgubio sam volju za životom. Teško je naći se u zatvoru kad si svjestan da nisi kriminalac, niti razbojnik nego žrtva tragične sudbine. Moj život se nakon svega apsolutno promijenio. Uvijek ću u sebi nositi bol ove tragedije koja me je zauvijek obilježila iskren je bio Zanatta.