Autor: Sandra Pudja AUTOR Sandra Pudja
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

30. SVIBNJA 2013. 20:31h

Zašto volim Severinu?

Foto

Hrvatska
1

Tekst

Severinu volim zbog toga što pjeva o ljubavi kakvom je ja vidim, a i na taj način to ne bi mogla da i sama nema ljubavi u sebi. Zvuči baš jadno i osjetljivo.

Voliš Severinu jer pjeva o ljubavi. „Afrika-paprika!“, „muškarcu samo  treba kurva“, „daj nam Bože više muškaraca nego godina“ i „tamo gdje je stala moja štikla“.

Gdje je stala Severinina štikla nije nikla trava. Pa Rozgina Nirvana i „dođi, k'o pobjednik na tortu“ je mila majka kraj toga. No, ne smijemo zaboraviti najdivniji i najviše spominjani dio Sevkine karijere i života, dio koji nam je osigurao toliko viceva i psovki, ono čime se i dan danas koriste (pa sramote) maksimirski spikeri – Severina je snimila pornić.

Severina se seksala. Pred kamerom! Aaaha!! Ali zašto ta ista 'izdajnica', 'prostakuša', nepristojni naziv, nepristojni naziv 2, 3, 4..., nedavno napuni jednu Arenu Zagreb? 

Zato što je brend. Za početak. Severina je brend koji se razvlači po ustima, tekstovima, fotografijama i naslovnicama. Severina je vijest, zabava i trač.

Ona ista publika na kraju koncerta nije „tražila još“, nisu pljeskali ni minutu već brže bolje pohrli da 'ne bude gužva u veceju'.

Zato što to i nisu svi obožavatelji Severinine glazbe, već brenda i proizvoda „Severina“. Tu smo znači. Pjeva ona i ponešto osim paprike. Za većinu je tekstova sama autorica. A svi su oni, kao uglavnom pjesme uopće od bilo koga, o ljubavi. I to ljubavi kakva ja mislim da jest. O odnosima između muškarca i žene.

Svaka, ali svaka djevojka/žena kroz život prođe određene faze u svojem poimanju ljubavi i svojem ponašanju u ljubavi. To se s vremenom mijenja i razvija. E pa mislim da je Severina baš našla po jednu pjesmu za svaku ženu za jednu fazu, da ju opiše i obilježi. Pa dok prvi put osjetiš kako je kad te partner prevari ili odbije, okrene se za drugom dok gledaš u njega, pita te 'u čemu je problem', ili te navlači mjesecima pa ga vidiš s drugom, onda i misliš da „muškarcu samo treba kurva“.

Ili poludiš, pobjesniš, osramotiš se, poniziš.

Da se razumijemo, nisam doživjela sve te situacije, ali sam ih se nagledala, i tko mi može tvrditi da ih neću i doživjeti? Pa dok te pukne ludilo, cajke, šminka, izlasci, nespavanje, trojica ti se sviđaju i ne sviđaju, jesam ga, nisam, jesmo se, ne sjećam se - onda pjevaš „daj nam bože više muškaraca nego godina“. Ali pjevaš i divne, ljubavne stihove kojih Sevka ima u ponudi, za ona razdoblja sretne zaljubljenosti. Jer želiš sebi reći da je to normalno, da nisi pukla, i da si žena koja uči i griješi, i živi, da je ljubav baš takva.

„Dobrodošao u klub, sjedi, udobno se smjesti, prevarenih ima svud, zar to nisu dobre vijesti?  Mene ti, a tebe ja, a ma svima to se desi, dobrodošao u klub, oko za oko, zub za zub.“ Koliko emocija. Patetike. Istine. Ljubav je, naime, ponekad besmislena kao afrika-paprika, ponekad samo da se nasmiješ, pa zabaviš, pa voliš svim svojim srcem kako nikada nisi, pa želiš umrijeti za nju ili njega, i onda je mirna, sigurna, ljubomorna, prosta, osjetljiva, bezobrazna, loša, samodestruktivna ili zacjeljujuća.

Cijeli opus Severininih pjesama sadrži sve ovo, i još više. Možda ne izlaziš. Radiš, studiraš, ne radiš, vučeš se po krevetu (svojem ponekad), zaručena si, trudna, (ne) udaješ se, rastaješ, vježbaš... I Severina je od najranijih svojih faza živjela tko zna kako i gdje i što je sve radila ili nije, što se sve pričalo, nagađalo, svjedočilo, a sve u tolikoj mjeri jer je to ipak ona. 

Svi imamo kurve u društvu. Možda jesu, možda smo to samo tako rekli. Ali Severinu su, kao i mnoge „zvijezde“ budno pratili i prenosili, u iskonskoj namjeri da je ipak baš prikažu kao kurvu. Lijepa naslovnica pokojeg magazina tu i tamo, pohvala za šminku, no kao da smo svi jedva čekali da se (ne) uda za Srbina, i rodi mu „dete“, pa da možemo pokraj svega reći- Dalmatinka s pornićem rodila dijete Srbinu! Vrhunac. To nas hrani. 

Tijekom izvedbe jedne pjesme na onom istom koncertu u Areni rasplakala se. Kako se i ne bi plakala, to je danas majka jednog sina i žena jednog muškarca, njenog muškarca. Dala je sve od sebe, i dala je dovoljno.

Pornić, skandale, fotografije, pjesme lijepe, pjesmu afriku-papriku, skupila je i one koji znamo stare pjesme i one koji smo čuli samo zadnji, predzadnji hit, zgodna je i stegnuta, financijski zbrinuta, a sigurno bogata i iskustvima i obitelji, prošla je sve i tek sada počinje prolaziti kao majka, voli i voljena je, dala je maturalnu večer jer je tada imala prvi koncert ikad, tu je sve počelo, što bi bilo da nije, ma plači brate, i ja bi plakala.

Kažu, nitko te ne tjera, ma da nije toliko love ne bi ni ona bila luda. Pa ne bi. Ona je svoju lovu zaradila, skakala je i skače, i tko zna do kada će skakati. Ali netko tko nema ljubavi u sebi, ne može plakati pred 19 000 ljudi. I kad kaže da je ljubav njenog života njezin sin, znaš da je to istina (koja majka ne zna to za svoje dijete). 

Pa ću ju slušati, i uvijek će mi značiti ti ljubavni stihovi. Posao koji radi, radi dobro! Baš dobro. „Al' odbolovat ću te ja, znaš kako čvrsto na nogama, i sa društvom koje i ne poznajem...“ 
„Neće više lola, plesat polugola, lola više nema srca, cijeli grad to zna...“
„Učinilo mi se da kažeš- grudi su ti kao rahatlokumi, polako tvoja ruka kreće, mislim , Bože, nek' radi što naumi...“

Ljubomora, ljubomora, to je ljubav, to se tako mora

Neće me prvi san, nije strašno, nije svaki dan, krevet k'o samostan, nije strašno, nije svaki dan... 

Gade.