Zašto, zapravo, Slavko Linić poziva MMF?

Kad dođe na vlast, Kukuriku koalicija će pozvati MMF, najavio je SDP-ov saborski zastupnik i vjerojatno budući ministar financija Slavko Linić. Pri tom nije zvučao kao da se opet zaletio i izgovorio nešto što još nije profiltrirano u stranci. A ponovno pozivanje MMF-a, nakon što je ta institucija jednom već zaključila poglavlje suradnje s Hrvatskom na temelju stand-by aranžmana i kako se činilo, zauvijek ugasila zagrebački ured, nije nešto što će SDP-u uoči izbora podići popularnost.

Zašto dakle Linić s toliko sigurnosti najavljuje da će se hrvatska ekonomska politika ponovo oblikovati u tijesnoj suradnji s Međunarodnim monetarnim fondom? Načelno, povod za poziv MMF-u u pravilu su problemi s platnom bilancom, s deviznom likvidnošću i otplatom duga. Hrvatska ima solidne devizne rezerve, a u iduće dvije godine dospijevaju samo obaveze prema domaćim kreditorima.

Linić međutim vjeruje da je današnji MMF fleksibilniji od onog prije desetak godina, te da bi se Hrvatska mogla na taj financijski izvor nasloniti s obzirom na proračunski deficit. Budući ministar financija barata s procjenom da taj deficit već iznosi oko 20 milijardi kuna, a aktualna ministrica financija Martina Dalić, iako se u tom trenutku nalazila pored njega u studiju Nove TV, nije se na tu procjenu osvrnula.

Vlade pozivaju MMF u pomoć i kad same ne znaju što bi. Kad nisu sigurne u izboru i redoslijedu potrebnih mjera. MMF u takvim situacijama osigurava stručnu logistiku, a najčešće i vodeću riječ. SDP se u takvoj situaciji našao kad je od HDZ-a preuzeo vlast u 2000. godini. MMF je skratio vrludanja Račanove vlasti i spriječio neke nerazumne najave Sanaderove ekipe, pa su od 2001. do 2006. realizirana dva aranžmana s fondom.

Pod patronatom MMF-a, Hrvatska bi mogla posuđivati novac na financijskom tržištu uz nižu kamatnu stopu, jer bi kreditori dobili veće garancije da će im novac biti vraćen. Premija rizika bi se smanjila pa bi država nešto uštedjela na kamatama.

O tome, da li pozvati MMF ili ne, ima se što razgovarati. Pogotovo uz olovku i kalkulator. No, za Linića i SDP s tim se pozivom ne otvara toliko ekonomski, koliko politički problem.

Prvo, MMF kao zagovornik oštrih mjera nikad nije bio omiljen među zemljama korisnicama kredita, a u vrijeme kad liberalni kapitalizam već sam sebi postaje prijetnja, institucija koja je štitila interese financijskog sektora, može samo još lošije kotirati.

Drugo, iz HDZ-a već sad dolaze negativne reakcije, u smislu da će MMF nužno rezati plaće u državnom sektoru. Premijerka Kosor odmah podsjeća kako su MMF-ovu ruku osjetili branitelji, umirovljenici, korisnici socijalne pomoći, pa bi najava suradnje s Fondom HDZ-u mogla u izbornoj kampanji pomoći kao i priče o vjeronauku i Hrvatima u BiH pred izbore 2007. godine.

Pozivanje MMF-a može se lako dakle iskoristiti za politikantske ciljeve, ali isto tako može biti povod i za dobronamjerna propitivanja. Tipa, na primjer, hoće li se ekonomska politika opet svesti na rezanje prava građana, a uz nastavak modela u kojem se danas gasi Željezara Sisak, sutra možda sisačka rafinerija, a prekosutra nekoliko brodogradilišta...