Zbog Ratka Mladića sam dobio čir na želucu za vrijeme služenja vojnog roka

Udovičić nije zaboravio Mladićeva maltretiranja od kojih je “za uspomenu” dobio čir na dvanaestercu. 

–- Po držanju, govoru i znanju bio je prava vojničina, ali kao čovjeka su ga je krasila bahatost i arogancija. Brzo je napredovao u službi i dogurao do majora, no čin nije mogao nositi jer je bio premlad, imao je samo 35 godina. Sreo sam ga kao kapetana prve klase – prisjetio se Udovičić. Bilo je to u ljetu 1978., kada je kao 21-godišnjak došao u vojarnu “Kristijan Karpoš” u Kumanovu služiti redovan vojni rok. 

Mladić se pojavio dva mjeseca kasnije kao novi zapovijednik.

-Postrojio nas je i počeo govor: “Ja sam Ratko Mladić i došao sam da u ovom bataljonu napravim malo reda. Uveravam vas, pamtit ćete me dok ste živi!”. Da će biti tako Udovičić se uvjerio već nakon dva-tri dana kasnije, nakon poslije utakmice između Hajduka i Crvene Zvezde. Nekolicina vojnika se, kaže, oko toga malo “dograbila”, što je netko ‘cinkao’ Mladiću. Ujutro je postrojio vojnike i zagrmio: “Tko je taj Udovičić?”. Potom mu je naredio da dođe u njegovu kancelariju.

– Zapitao me odmah : “Odakle si ti, bre Udovičiću?” Rekao sam da sam od Požege, jer sam mislio da za Pleternicu nikad nije čuo. Na to će on meni: “Znaš li ti gdje je Pleternica? Znaš li šta se tamo događalo 1945. godine? Pa i tvoje prezime počinje sa U!” Tada sam shvatio da zna sve o meni, da zna dakako mi je otac bio domobran, a stričevi ustaše, i da ću imati problema zbog svega toga – rekao je Udovičić.Ta se pretpostavka pokazala točnom slijedećih mjeseci, jer je Mladić barem stotinu puta jutarnje postrojavanje započeo pitanjem: “Gdje je Udovičić?”. A onda bi uslijedila razna zaduženja po kazni. 

Mladić ga je, prisjeća se, tri puta strpao u zatvor na po sedam ili deset dana.    

S vremenom mu se zdravlje narušilo pa se za pomoć obratio kapetanu Jakovu Lambaši iz Šibenika, koji mu je dogovorio pregled u vojnoj bolnici. Utvrđeno je da ima čir na dvanaestercu kao posljedicu služenja vojnog roka. Premješten je u drugu vojarnu. – Da sam ostao kod Mladića ne znam kako bi to završilo. Pa ipak, kada je došlo vrijeme da idem kući otišao sam u staru vojarnu pozdraviti se, i tada mi je Mladić pružio ruku i rekao: “Svejedno sam te voleo na neki način, jer nikad nisi nekog prijavio”.