Želim Dakija nazad, klonirat ću prvog psa lutalicu na svijetu!

Neopisiva i mnogima neobjašnjiva privrženost kućnom ljubimcu koji je mrtav već skoro dvije godine više je nego dovoljan razlog 45-godišnjem Brođaninu Darku Lončaru da pokrene međunarodnu humanitarnu akciju - kloniranja prvog psa lutalice na svijetu.

Uspjet ću!

Tu akciju Lončar je danas i predstavio uvjeren da će sigurno uspjeti. Priča o kućnom ljubimcu mješancu Dakiju počinje prije tri i pol godine u leglu kujice Lune koja je u dom Lončarovih dolutala dok su živjeli u Sinju. Godinu kasnije obitelj se preselila u Brod, a sa sobom su poveli i psa Dakija. Nisu imali kamo s njim jer su živjeli u stanu, a pas je, navodno, uznemiravao susjede u zgradi, pa su Darko Lončar i njegova mlađa kćer Lana Dakija privremeno smjestili u zgradi obližnje napuštene tvornice, gdje su mu nosili hranu i pazili ga. Jednog dana pronašli su ga mrtvog i zbog prevelike tuge odlučili mu podići spomen obilježje. Darko Lončar za to nije imao razumijevanje lokalnih vlasti, ali jest kod Josipa Ivića, svećenika Evangeličke crkve u Štamparovoj ulici, gdje je pas pokopan i ima svoj grob okićen cvijećem.

- Nema dana da nisam obišao Dakijev grob, ali sam svaki put sve neutješniji. Svi datumi vezani uz početak, trajanje i završetak njegova kratkog života, ne slučajno, vezani su uz kršćanske blagdane i zato sam uvjeren da ima nade da ću uspjeti u svojoj nakani njegova kloniranja - priča Lončar.

Slavonski Brod Photo Wikipedia

Svjestan je da se ideja protivi vjerskim uvjerenjima mnogih.

- Nevjerojatno je kolike se strasti dižu kada ljudima spomenem svoju želju. U svijetu se godišnje klonira oko 500 pasa i zašto da svoga klona ne dobije prvi put i neki pas lutalica, kao simbol poniženih, povrijeđenih i odbačenih od društva - ističe Lončar.

Zaslužuje nasljednika

Za svoju nakanu treba prikupiti pola milijuna kuna.

- Meni je taj pas značio i znači i sada više od svega na svijetu. Pružio mi je više razumijevanja i radosti nego svi koji me okružuju zajedno i taj Daki zaslužuje svoga kloniranog nasljednika, a ja ponovnu neizmjernu sreću i potvrdu da na svijetu humanost nije posve nestala – zaključio je Darko Lončar.

Inače, o bezgraničnoj ljubavi prema psu Dakiju i njegovoj prema obitelji Lončar u samo dvije godine nastale su i objavljene čak dvije knjige.