Zna li predsjednik Ivo Josipović za HT-ov 'višak'

U zamjenu za povlaštene mirovine, državnim dužnosnicima treba dati sigurnost radnog mjesta. To naime predlaže predsjednik države Ivo Josipović. S premijerom Milanovićem on je već razgovarao o takvim zakonskim izmjenama koje bi saborskim zastupnicima, članovima Vlade, ustavnim sucima pa i njemu, predsjedniku države, omogućile da po isteku mandata odu natrag na ono radno mjesto s kojeg su došli na određenu državnu dužnost. Šef države, vrsni pravnik, predlaže dakle da se ustavno načelo o pravu na rad pretoči u zakonsko jamstvo, ali opet limitiranom krugu građana.

Josipovićev je motiv plemenit. Na visokim državnim dužnostima uglavnom su ljudi zrele životne dobi. Ako nemaju uvjete za mirovinu, s obzirom na dobnu diskriminaciju kakva dominira Hrvatskom, te ako za vrijeme trajanja mandata nisu nikog posebno 'zadužili', oni teško pronalaze posao.

Josipovićev je motiv i pragmatičan. Bez takve zakonske klauzule, ukidanje povlaštene mirovine moglo bi se vrlo loše odraziti na primjer, na neovisnost ustavnih sudaca ukoliko im nakon isteka mandata prijeti burza rada. A stanje hrvatske ekonomije upravo je takvo da ni za ekspertizom ustavnih sudaca na tržištu možda nema potražnje.

Kao pravnik i kao predsjednik države, Josipović bi još morao učiniti samo jedno: svoje parcijalno zalaganje za mali segment zajednice proširiti kao principijelno zauzimanje za prava ostalih građana. Inače smo mogli ostali i pri povlaštenim mirovinama. Ovako, jest da se povlaštene mirovine ukidaju, ali se uvodi povlaštena sigurnost radnog mjesta.

Da se ne shvati pogrešno, Josipovićeva sugestija svakako zavređuje da je se razmotri i na neki način realizira, no što ćemo na primjer s oko 700 zaposlenika HT-a koji ostaju bez posla, uz pravnički i ekonomski sporna objašnjenja. Početkom tjedna čak su se četvorica ministara sastala sa šefovima triju telekomunikacijskih kompanija, među kojima je bio i predsjednik Uprave HT-a Ivica Mudrinić. No s obzirom na jučerašnje masovne prosvjede HT-ovih zaposlenika protiv najavljenih otkaza, čini se da o tome nije bilo govora ili da je na sastanku falio i peti ministar, recimo ministar rada. On bi možda ipak pitao kako to da je oko 700 zaposlenih višak, ako kompanija istodobno zapošljava oko 1100 studenata i plaća preko sto tisuća prekovremenih sati. Umjesto jasnih odgovora, iz HT-a samo permanentno naglašavanje da se otpuštenim radnicima nudi oko 360 tisuća kuna bruto otpremnine.

HT-ova se priča pomalo internacionalizira, pa sad i međunarodni sindikat otvara temu različitih standarda prema njemačkim i ovdašnjim radnicima, a HT-ovi prosvjednici odlaze s tim pitanjem i pod prozor njemačkog veleposlanstva. Tema je ipak u prvom redu domaća, tiče se radnih zakona, kontrolnih mehanizama, a i principijelnosti vladajuće politike.  

S jedne strane imamo političare za koje ne želimo da po isteku mandata završe na burzi, ovdje imamo radnike koji se nisu polakomili za otpremninama s kojima bi također završili na burzi, nego žele raditi, s tim da njihov poslodavac nije u poslovnoj krizi već spada u red najmoćnijih i najperspektivnijih kompanija. Ako čini za ove prve, Predsjednik bi morao i za ove druge. Onoliko koliko je u njegovoj moći, recimo u razgovoru s Milanovićem, a zašto ne i s njemačkim veleposlanikom.