Zna li Zoran Milanović zašto je pola Vlade u Washingtonu?

Nećemo se smijati, kako se pribojava premijerka Kosor, jer to kako je u stanju pogubiti se u banalnim detaljima, nije smiješno. Dok govori o nezaposlenosti, njen je fokus na zapošljavanju pastira, a kad je riječ o milijunskim uštedama u javnim nabavama, premijerka ih uspijeva banalizirati spominjući štednju na vodi s okusom marelice. Bilo bi to smiješno da nije iritantno i zapravo zabrinjavajuće. Od premijera ne očekujemo da sve znaju. Ali računamo da imaju vrsne savjetnike, sposobne ministre, da su do kraja upućeni u glavne probleme nacionalne ekonomije. A tamo gdje premijeri zbog prezauzetosti ne stižu, oslonac bi im valjda trebali biti sposobni suradnici, koji će ih uvijek dobro izbrifirati. Koliko je premijerka duboko u problemu rastuće nezaposlenosti,  ako je njena ključna poruka javnosti – konkurirajte za poslove pastira? 

Mali je to primjer koji će međutim lako objasniti i zašto je Hrvatska među malobrojnim europskim državama koje nastavljaju tonuti u recesiji i zašto Vlada na čelu s aktualnom premijerkom slabo kotira u domaćoj javnosti. Na unutarnjem, pogotovo ekonomskom planu, njena je vjerodostojnost toliko niska da je ne uspijeva kompenzirati ni široka kampanja protiv korupcije. U zadnjem ispitivanju mišljenja hrvatskih građana, ta Vlada uspijeva dobiti samo dvojku. Niska razina povjerenja građana u dosege sadašnje Vlade, već je i sama postala indirektnom preprekom izlasku iz krize. No, nasuprot slabim rezultatima i  niskim ocjenama na unutarnjem planu, ista Vlada ostvaruje daleko bolju 'cijenu' na vanjskopolitičkom terenu, pogotovo kad je u pitanju američko 'tržište'.

Doista je kuriozum da u nepunih mjesec dana SAD ugošćuje čak trojicu ministara, sve redom iz 'državnih' ministarstava, kako su bili definirani resori vanjske politike, obrane i unutarnjih poslova, u vrijeme dok je predsjednik države imao velike ovlasti. Službeni Washington je netom ugostio šefa hrvatske diplomacije Gordana Jandrokovića i ministra obrane Davora Božinovića, a uskoro će biti domaćin i ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku.

Jasno da nad time lebdi pitanje ima li ta gostoljubivost američke vlade prema ministrima HDZ-ove vlasti ikakve veze s nadolazećim parlamentarnim izborima. Točan odgovor nećemo nikad znati, ukoliko Wikileaks ne doturi neke nove bilješke američkih diplomata. No možemo pretpostaviti da uvijek postoji određeni posredan utjecaj Amerike na usmjeravanje političkih procesa na ovim prostorima, ali i da taj utjecaj nije uvijek svemoćan ili presudan. U suprotnom, možda bivši predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman ne bi vladao deset godina, a moža bi Bosna i Hercegovina danas bila stabilnija nego što jest.

U svakom slučaju, imamo dokaze da američke vlasti drže do aktualne vanjske politike Hrvatske i da na tu činjenicu, zasad bar, ne utječe slab rejting Vlade na unutarnjem planu. Ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković bio je u SAD-u u jeku egipatske krize. Državna tajnica Hillary Clinton mogla je susret s ministrom male europske zdržave zbog izvanrednih okolnosti spustiti na nižu razinu i povjeriti nekom suradniku, ali to se nije dogodilo, već je s Jandrokovićem razgovarala punih sat vremena i Hrvatskoj posvetila dvije izjave za tisak. Davor Božinović, jedini od novih ministara koji se vrlo dobro snalazi u toj ulozi, u Washingtonu je bio gost američkog ministra obrane Roberta Gatesa. Ključ američke naklonosti za malu Hrvatsku, svakako je njen odnos prema susjedima u regiji, pogotovo prema BiH. Vladajući u Hrvatskoj nisu se prema problemu Hrvata u BiH postavili populistički. Nisu svojim ponašanjem dolijevali ulje na vatru, nego su smirivali situaciju. Amerikancima pogotovo nije promaklo što su u tom smjeru usklađeno funkcionirali i predsjednik Josipović i premijerka Kosor. I Josipović je, eto, ovih dana u SAD-u...

Koncentracija HDZ-ovih ministara u sjedištu američke administracije, samo desetak mjeseci prije parlamentarnih izbora, teško da je sasvim neutralna u odnosu na opoziciju. Pogotovo u odnosu na najveću opozicijsku stranku SDP. Socijaldemokrati imaju naime pomalo sinusoidnu povijest odnosa s Amerikancima. U vrijeme Tuđmanova odlaska bili su politički miljenici Washingtona, ali su se američke simpatije pod kraj Račanova mandata istopile – na primjer zbog izbjegavanja sporazuma o neizručenju američkih vojnika te  'protjerivanja' Bechtela  i Enrona.  Šef SDP-a Zoran Milanović na Amerikance nije ostavio najbolji utisak kad se suprostavio sporazumu Kosor-Pahor kojim su deblokirani europski pregovori,  a stvar se još pogoršala kad je odbio primiti američkog veleposlanika Jamesa Foleyja.

Ako ipak smatra da je u izbornoj godini dobro imati Amerikance na svojoj strani, kao što je to bilo pred trećesiječanjske izbore 2000. godine, SDP bi morao nešto napraviti da poveća vlastitu uvjerljivost. HDZ naprotiv s tim nema problema. Vanjska politika te stranke očito je dovoljno kredibilna. Šteta je samo, za građane barem, što se od vanjske politike ne može živjeti.