Znamo li što zapravo jedemo - deklaracije su lažne i manjkave

Vrlo je teško odabrati kvalitetan prehrambeni proizvod, naročito kada ne znamo otkuda dolazi i kakav mu je sastav. Neki se odlučuju za kupnju određenog proizvoda na temelju reklama ili pak samog izgleda proizvoda. No, jedini način za pametan odabir prehrambenih namirnica je čitanje deklaracije. Podaci ispisani na proizvodu mogu nam otkriti sastav, porijeklo, nutritivne vrijednosti i namjenu proizvoda.

Prema zakonu o normizaciji svaki prehrambeni proizvod uvezen ili proizveden u Hrvatskoj mora biti deklariran u skladu sa zakonskim normama prije nego ga se stavlja u prodaju. Deklaracija zapravo predstavlja osobni dokument svake namirnice koji osim općih informacija daje dokaz o zdravstvenoj ispravnosti hrane, odnosno potvrđuje da je sigurna za konzumaciju. Naime, sve namirnice koje se nalaze na policama samoposluživanja ili na tržnicama trebale bi odgovarati Osnovnom zakonu o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i drugim pratećim propisima nadležnih sanitarnih organa. Deklaracija bi trebala štiti zdravlje potrošača i služi kao pokazatelj što unosimo u svoj organizam.

- Veliki problem kod deklaracija je to što mnogi kupci ne čitaju deklaracije ili su im slova još uvijek premala, pogotovo starijim osobama, što zapravo može biti i opasno po zdravlje, budući da mnogi prehrambeni proizvodi sadrže i štetne sastojke, najčešće alergene koji za alergičare mogu biti kobni - žale se u udruzi za zaštitu potrošča.

Udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" često provodi istraživanja vezana uz prehrambene proizvode a ona se najčešće odnose na njihovu ispravnost. Prema on-line anketi društva "Potrošač", kojoj se odazvalo 1.380 ispitanika, čak 21 posto hrvatskih potrošača u kupovini ne može dobro pročitati informacije koje su zapisane na deklaraciji proizvoda, a 32 posto ih smatra da su deklaracije nečitljive i nejasne. S deklaracijama na prehrambenim proizvodima je zadovoljno tek šest posto potrošača, najčešće mlađe dobi.

- Hrvatski zakoni ne definiraju točan izgled deklaracije, odnosno veličinu slova, a u zapadnoj Europi se sve više radi na zaštiti potrošača. U Hrvatskoj postoje tek propisi koji samo napominju kako deklaracije moraju biti “čitke i vidljive” - dodali su iz udruge za zaštitu potrošača.

Podaci označeni na deklaraciji

Svaka naljepnica s prehrambenih proizvoda mora sadržavati podatke koji daju kupcima odgovor na pitanje tko je proizvođač, odakle je proizvođač, koji je sirovinski sastav, kolika je neto težina proizvoda, rok

valjanosti i drugo.

Sadržaj deklaracije je naime propisan, kao i što će uskoro biti propisan oblik slova pa i dopuštena vrsta slova. Slika koja ilustrira sadržaj mora odgovarati sadržaju, što znači da nisu dopuštene nikakve ilustracije koje nisu istovjetne sa proizvodom, što također smanjuje mogućnost manipulacija .

Također, moraju se deklarirati svi korišteni aditivi u količinama prema redoslijedu i zastupljenosti. E-brojevi su skraćenice za njihov kemijski naziv, a brojevi jamče da su aditivi testirani na sigurnost u okviru EU-a i da se mogu upotrebljavati bez ograničenja.

Deklariranje prema propisima Europske unije

Što se tiče deklariranja dobre vijesti stižu iz Europske unije. Naime, prošli mjesec je Europski parlament donio novu Europsku direktivu o deklaracijama na prehrambenim proizvodima, kojom će se među ostalim definirati minimalna veličina slova na deklaracijama prehrambenih proizvoda. Deklaracije će se ubuduće pisati slovima računalnog fonta od najmanje 11, za razliku od sadašnjih, i zakonski nedefiniranih, najčešće, osam do devet. Prema odredbama Europske unije morati će se mijenjati hrvatski Zakon o zašiti potrošača.

Sirovinski sastav namirnica

To je svakako najvažniji dio svake deklaracije; najviše moramo paziti kod sirovinskog sastava proizvoda, jer tu se zapravo krije glavni izvor problema. Nutritivni dio etikete daje detaljniji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima, trudnicama.

Deklarirani sirovinski sastav obvezuje proizvođača na održavanje kvalitete, jer ako nakon nekog vremena doðe do promjene kvalitete, a nadležni laboratorija to utvrdi, to se može tretirati kao pokušaj namjernog rušenja vrijednosti proizvoda zbog materijalne koristi.

Podaci o nutritivnoj vrijednosti

Deklaracije na prehrambenim proizvodima moraju imati i popise nutritivnih vrijednosti koji se stavljaju u poseban okvir. Dakako, podaci moraju biti vjerodostojni i moraju biti rezultat vlastite kemijske analize. Hranjiva vrijednost nam govori koliko je hranjivih tvari sadržano u 100 g, 100 ml ili po jedinici namirnice. Također mora biti istaknuta informacija o energetskoj vrijednosti namirnice, te o količini bjelančevina, ugljikohidrata i masti.

Uz ove informacije, deklaracija može sadržavati i podatke o količini jednostavnih šećera, zasićenih masnih kiselina, vlakna i natrija. Također može biti prisutna informacija o sadržaju škroba, poliola, jednostruko nezasićenih masnih kiselina, višestruko nazasićenih masnih kiselina, kolesterola te bilo kojeg minerala ili vitamina ako se nalaze u značajnoj količini, odnosno čine bar 15 posto preporučenog dnevnog unosa. Osim navedene količine vitamina, naznačena je RDA vrijednost koja kupcu pruža informaciju o postotku unesenih vitamina u odnosu na preporučene dnevne vrijednosti. Problem je što propisi o deklariranju još ne određuju točno koje vrijednosti je potrebno navoditi. Ponekad se traži specifikacija masnih kiselina, ugljikohidrata ili drugih sastojaka hrane, a one tvari s manjim udjelom se izostavljaju. 

Nutritivni dio deklaracije daje detaljnjiji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima i drugim posebnim kategorijama potrošača. Primjerice, visokotlakašima je nužno saznanje o količini soli, a dijabetičarima o sadržaju i strukturi šećera. Bilo bi idealno kad bi takva deklaracija sadržavala podatke o glikemičnom indeksu pojedinih namirnica.

Većina potrošača najčešće na deklaracijama provjerava nutritivne informacije za žitne pahuljice, jogurte i gotova jela, a na njihovu odluku o kupnji veliku ulogu ima vrijednost proizvoda i mogući utjecaj na zdravlje. Ipak, u svim kategorijama u većini zemalja, na vrhu popisa odlučujućih čimbenika pri kupnji je okus.

Upozorenja o sastojcima opasnim za zdravlje

Već sada postoje deklaracije namirnica na kojima se daje upozorenje "ne sadrži gluten" ili "nema laktoze". Ta su upozorenja vrlo važna za potrošaće koji imaju zdravstvenih problema pa im takve informacije život znače. Postoje i razna druga upozorenja, naročito za alergične osobe jer je poznata da neke namirnice sadrže alergene (jagode, kikiriki, soja).

- Takve namirnice u cjelini ili proizvodi u kojima se one nalaze kao komponente, trebale bi na deklaraciji nositi upozorenje. Poseban je problem alergije na neke umjetne boje koji u hrani ima sve više- napominju u udruzi "Potrošač".

Na deklaraciji piše nešto čega nema

Nije svejedno kako se proizvod naziva te gdje i kako je smješten naziv. Primjerice na deklaraciji za sir trebalo bi deklarirati vrstu mlijeka od kojeg je dobiven (ako je rijeè o smjesi, treba navesti sastav), količinu mliječne masti, količinu kolesterola, je li fermentiran ili ne i što je sve dodano. Ako sir nije dobiven prirodnim procesom već raznim starter kulturama, trebalo bi naznačiti "imitacija".

Kod voćnih sokova također postoji nekoliko mogućnosti; gust, rijedak, gaziran i negaziran. Ako se "zaboravi" deklaracija, proizvod se smatra falsificiranim. Dakle, nije važno samo ono što piše, već i ono što ne piše, a trebalo je biti napisano.

Ako piše da je sok "100% prirodan", onda ništa ne smije biti dodano, pa ni šećer, arome i boje. Ako pak na soku piše "zaslađen", mora se navesti kojim sladilom.

Svi propisi za voćne sokove vrijede iza povrtne. Naziv juice daje se samo 100% prirodnim sokovima. Sve ostalo su voćni napici. Ako je sok načinjen od više vrsta voća, može imati i naziv cocktail, ali moraju biti navedene sve vrste voća i to po količinskom redoslijedu. Čest slučaj je da se ova pravila ne poštuju pa umjesto prirodnog soka koji smo naručili dobijemo cocktail sok jer proizvođaći često misle da mogu prodavati vodu pod vino.

Šećer u prehrambenim proizvodima

Ako pijete samo jednu čašu voænog ili gaziranog soka na dan, to znači da u jednoj godini pojedete više od 7 kilograma šećera. To je čak četvrtina od preporučene godišnje kolièine, smatraju u Svjetskoj zdrastvenoj

Photo hermann-uwe.de

organizaciji. Često se pojam šećer pogrešno interpretira. Naime, nije opasan samo šećer, nego i sirupi koji su "skriveni", odnosno otopljeni u gaziranim napicima, keksima, smrznutim slasticama, sladoledu itd.

-Cijela paleta sirupa (glukozni, maltozni, fruktozni) su pravi provokatori inzulina, pa zbog toga dodavanje žličice kristal šećera u šalicu kave uopće ne predstavlja ozbiljan problem. Ne trebate se plašiti šećera, već gaziranih napitaka, voćnih koncentrata i zaslađenih voćnih sokova- rekao je Ignac Kulier, nutricionist.

Koliko i koje soli je preporučljivo koristiti

Preporučena dnevna količina soli za odrasle osobe je 3 grama na dan, a sve više od 14 grama smatra se opasnim. Prije svega važno je napomenuti da koristite neprerađenu, neizbjeljenu sol, bez ikakvih dodataka. Primjeri za kvalitetnu i dobru sol su Himalaya sol ili prirodna, neprerađena sol iz rudnika, kao i neprerađena morska sol, koje nisu rafinirane ili “obogaćene” dodacima kao što su jod ili flor. Prirodna sol se ne prerađuje mehanički, nego se skuplja ručno.

Naime, Aluminium hidroksi oksid je tvar koja se dodaje kuhinjskoj soli da bi se sol mogla lakše održati suhom (jer sol privlači vlagu i tako postaje i sama vlažna). Ovaj proces prerade soli se zove rafiniranje.

Photo wikimedia

Upravo ova sastavnica soli (aluminium hidroksi oksid) unesena u tijelo se taloži na sinapsama (spojevima živčanih stanica) u mozgu i time blokira normalan prijenos nervnih informacija. Posljedica su bolesti senilnosti, kao što su Alzheimerov, Parkinsonova bolest i druge. Preveliki unos soli može dovesti i do problema s krvnim tlakom te do moždanog udara. Kuhinjska sol je i jedan od uzročnika raka, Rafinirana sol uzrokuje lijepljenje crvenih krvnih stanica, koji tako apsorbiraju manje kisika, a hemoglobin ostaje hrana za gljivice. Upravo to smanjenje opskrbe kisikom znači da će neke stanice postati kancerogene, upozorava Hrvatska akcija za zdravlje

- Jedna stvar je sigurna, većina natrija u organizam dospijeva konzumiranjem prerađene hrane. Prosječna potrošnja natrija je visoka i zbog toga što proizvođači hrane stavljaju u nju mnogo soli. 75 % natrija u tijelo se unosi prerađenom hranom- kaže nutricionist Ignac Kulier

Uz to sol je rafiniranjem isušena, čime se mijenja prirodna kemijska struktura soli i uništavaju se njene prirodne dobrobiti. Stolna sol često sadrži i konzervanse koji nisu navedeni na pakiranju te aditive poput kalcij karbonata, magnezij karbonata i aluminij hidroksida koji omogućuju lakše sipanje soli, dakle lakšu mehaničku obradu.

- U svakom slučaju, začinsko i ljekovito bilje može se koristiti, osim nekih najjačih (papar). Nije poželjno ukiseljeno povrće, kao i konzervirana hrana s šećerom, soli, natrijevim glutaminatom (kocke za juhu, Vegeta), bojama i drugim konzervansima- napomenuo je dr. Ignac Kulier.

Dodaci hrani

Slatko i slano zapravo ima ulogu konzervansa i pojačivača okusa Upravo zato je prerađena hrana glavni izvor šećera i soli. Raženi kruh gotovo je slan kao i vrećica kikirikija, a tost čak malo i više. Slani štapići, pereci i ostale grickalice mogu sadržavati tjednu preporučenu dozu soli. 4 čaše voćnog soka 'bez dodanog šećera' dovoljna je količina slatkog za jedan dan. Voćni pak jogurt po slatkoći može zamijeniti 4 vrećice šećera za kavu. Upravo zbog svega ovog je važno čitati što piše na deklaracijama i prije svega paziti na unos soli i šećera.