Zoran Milanović- kič i populizam

Mada nas je dugo uvjeravao kako prezire svaku formu populizma, pa je u to ime do krajnosti reducirao javne nastupe, premijer Zoran Milanović upravo se predstavio kao istinski populist. Dopustio je da se danima unaprijed reklamira kako će on sat vremena uživo odgovarati na pitanja građana postavljena preko društvenih mreža, kao da je to centralni događaj u Hrvatskoj, a kad je tih sat vremena nastupilo, vidjelo se kako on za veliku online publiku i ostale znatiželjnike, nema baš ni jednu novu i relevantnu poruku. Nešto što bi opravdalo veliku reklamu i jednosatni live nastup. Važno je ispalo samo to da šef Vlade komunicira putem interneta, a u toj fascinaciji tehnologijom kakve više nema ni u tinejdžerskom uzrastu, sadržaj je ostao u drugom planu. Bili su to, ukratko, komunikacijski lažnjak i kič, kakvih se Zoran Milanović do jučer i sam zgražao.

U povodu prvih stotinu dana Vlade, prizor je bio ovakav: u velikoj dvorani Banskih dvora, u kojoj se inače održavaju velike press konferencije, premijer sjedio potpuno sam, ispred jednog ekrana, pri čemu mu asistiraju tek dvije-tri tehničke osobe.  Nema novinara koji postavljaju pitanja prema nekom profesionalnom sustavu prioriteta, nego šef Vlade odgovara na četrdesetak od ukupno oko tisuću upita građana, što su ih kao najzanimljivije selekcionirali -   profesionalni PR-ovci. Zašto bi jedan naočit, obrazovan premijer, siguran u ispravnost svojih odluka, politike i načina vladanja, izbjegavao izravnu komunikaciju s akreditiranim novinarima i zamijenio je virtualnim intervjuom s 'najširom javnošću', osim ako takve sigurnosti ipak nema, nego je pokušava nadomjestiti kontrolom nad pitanjima?

Zoran Milanović odgovara na pitanja prikupljena sa Facebooka i Twittera Photo Facebook

Istodobno dok je Milanović odgovarao na četrdesetak upita facebookovaca i twitteraša pred praznom konferencijskom dvoranom, neke zagrebačke ulice bile su pune ogorčenih radnika Bilokalnika, kao što su splitske ulice tijekom vikenda bile pune očajnika iz Jadrankamena, Uzora, Konstruktora, Dalmacijavina... Od premijera kakvim se Milanović želio predstaviti, očekivalo bi se da tijekom jednosatnog nastupa bar spomene te događaje. Da naglasi što im je zajedničko i naznači što može Vlada učiniti. Ako je u slučaju Diokija ministar gospodarstva uspio uvjeriti vjerovnike da im se više isplati ući u vlasništvo i omogućiti nastavak proizvodnje nego ostati bez ičega, zašto takav angažman izostaje u slučaju Jadrankamena, Bilokalnika i ostalih? Milanović se gotovo uvrijedio na primjedbu iz jednog novinskog intervjua kako njegova Vlada nije vlada ljevice, ali takvo ignoriranje radničkog položaja više nije stvar lijevih ili desnih, nego stvar opstanka bilo koje demokratski izabrane vlasti u okolnostima kad će možda i pola milijuna ljudi bjesniti ulicama zbog nezaposlenosti i gladi.

Umjesto jasne poruke zaposlenicima, stečajnim upraviteljima, vjerovnicima i propalim vlasnicima takvih tvrtki, Milanović je tu situaciju prešutio kao nevažnu. Govorio je o svemu drugome što je već bezbroj puta rečeno, ubacivši potpune nerazumljivosti ('kombinacija progresivno-regresivnih Vladinih mjera') i neshvatljve gafove (Petrokemiji 'odbrojani dani', 'Vlada financira svašta, pa ne vidim problem da financira i Crkvu').

Zadatak je zapravo bio vrlo jednostavan. Trebalo je, u povodu stotinu dana Vlade stati pred novinare, prvo iznijeti neku svoju, što realniju ocjenu, a onda izreći tri jasne informacije o tome što će vlada napraviti u idućih stotinu dana.  Pa poslije, nek novinari pitaju što žele, ali relevantna poruka za javnost je tu. Premijer Milanović međutim, relevantne poruke prepušta dvojcu Čačić-Linić, a on odgovara na teškom mukom probrana pitanja s društvenih mreža, kao da se sprema na izbore, pa želi privući i taj dio, uglavnom podzaposlene mlađe generacije koja ima puno vremena za Facebook i Twitter.

Očajnici iz Jadrankamena koji ne sjede uz kompjutore, nisu njegova fokus grupa. Ali bi ga svejedno trebalo zanimati kako to da se za pomoć ne obraćaju njemu, premijeru, niti prvom i drugim potpredsjednicima, ministrima i zamjenicima, nego – Ljubi Jurčiću! K tome, Milanović je na vlasti tek tri mjeseca, a Jurčića isto toliko nema na javnoj pozornici.