Zviždači - hrabri ljudi ili izdajice željne slave?

Prijavljuju nedolično ponašanje, kršenje zakona, korupciju i kriminal, a nerijetko nakon toga dobivaju otkaze. Zašto i kako ipak zvižde?

Zviždači su zaposlenici, bivši zaposlenici ili članovi organizacija, posebice poslovnih ili vladinih, koji "nedolično ponašanje" unutar tvrtke prijave kolegama ili institucijama. "Nedolično ponašanje" znači kršenje zakona i pravila ili čin izravne prijetnje javnom interesu, kao što su prijevare, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih pravila te korupcija.

Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine.

Najčešći tip zviždača je interni zviždač koji prijavljuje "nedolično ponašanje" unutar tvrtke. Za razliku od internih, eksterni zviždači "nedolično ponašanje" prijavljuju osobama ili institucijama koje nisu dio njihove tvrtke. Naravno, ovisno o njihovoj volji i hrabrosti, zviždači se obraćaju odvjetniku, policiji ili medijima.

Reakcija na "zviždanje"

Neki smatraju zviždanje nesebičnim činom i aktom velike odgovornosti prema javnosti u svrhu otkrivanja ilegalnih radnji kako bi svijet bio pravedniji. Drugi pak zviždače smatraju izdajnicima i osobama željnim slave. No, kako većina slučajeva "zviždanja" nije eksponirana u javnosti i kako zviždači riskiraju i progon nadređenih, pojava zviždača u javnosti je uglavnom percipirana kao pozitivna.

Upravo su progon i strah od nadređenih i institucija postali ozbiljan problem u mnogim zemljama svijeta. Iako su zviždači često zakonom zaštićeni od odmazde svojih kolega, postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju. Mnogi od njih svjedočili su i o shoot the messenger mentalitetu od strane vladinih organizacija te kaznenom progonu i osveti.

Jesu li zviždači zaista zaštićeni?

Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje izglasovale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj.

Photo courtesy of the U.S. Geological Survey

U SAD-u zaštita zviždača ovisi o temi zviždanja pa čak i o saveznoj državi u kojoj se dogodio. Zakon izglasovan davne 1912. godine (Lloyd-La Follette Act) štitio je građane i zaposlenike od nadređenih te je omogućavao prosljeđivanje informacija Kongresu. Kao takav, Lloyd-La Follette Act smatra se jednim od prvih zakona zaštite zviždača. Trenutno u SAD-u postoje deseci zakona, koji štite zviždače, a čak i američki Ustav, u prvom i četrnaestom amandmanu, štiti državne i lokalne zaposlenike od odmazde nadređenih.

U Velikoj Britaniji je 1998. godine donesen Public Interest Disclosure Act koji daje zakonski okvir i štiti zviždače od maltretiranja i otkaza.

Prema dopunjenom Zakonu o državnim službenicima, prvi se put u hrvatskom zakonodavstvu štiti zviždače, ali samo u državnim instutucijama. Službenik koji prijavi sumnju na korupciju i podnese prijavu ne bi mogao izgubiti posao, a jamčit će mu se i anonimnost ako nadležno tijelo procijeni da je riječ o težem obliku korupcije, odnosno ako postoji potreba da se službenik zaštiti od osvete. Službenici koji prijave korupciju .

Predviđene su i kazne za zlouporabu tog novog prava koja će se smatrati teškom povredom službene dužnosti, a o sankcijama za takve prekršaje odlučuju službenički sudovi. Upravo na ovu odredbu prigovor su imali zastupnici oporbe, jer kažu da se nitko neće usuditi prijaviti korupciju, jer može biti sankcioniran ako se ona ne dokaže.

Tko su najpoznatiji zviždači?

Jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača je Jeffrey Wigand koji je u "Big Tobacco" skandalu otkrio da cigarete stvaraju ovisnost te da sadržavaju kancerogene sastojke.

WTC, New York

Dr. Frederic Whitehurst otkrio je nepravilnosti u FBI-u gdje su nakon eksplozije u WTC-u 1993. godine krivotvorili rezultate istrage.

Cynthia Cooper iz kompanije WorldCom otkrila je veliku prijevaru u računovodstvu koja je okončana gubitkom od 9 milijardi dolara i zatvaranjem pet direktora, uključivši i predsjednika uprave Bernieja Ebbersa.

Coleen Rowley, zviždačica FBI-ja, Sherron Watkins, Enronova zviždačica te Cyntha Cooper bile su osobe godine časopisa Time i na taj način dobile priznanje za nesebični i hrabri čin kojim su javnost i pravne institucije upozorile na nepravilnosti u svojoj poslovnoj okolini.

U Europi je poznat Paul van Buitenen koji je otkrio nepravilnosti u Europskoj komisiji. On je, naime, našao jake indicije da su revizori iz Komisije bili osujećivani u istrazi te da su dužnosnici dobivali uputstva da opstruiraju revizorsku kontrolu.

Hrvatske zviždačice i zviždači

Pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je

Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici.

Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e.

Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz.

Krešimir Mišić, prometni policajac koji je 2002. godine zaustavio alkoholiziranog vozača, gradonačelnika Milana Bandića. Njegov je policijski zapisnik također završio u medijima, a Mišić je dobio otkaz. Na posao je vraćen nakon tri godine.

Zašto i kako zviždati?

Svatko se barem jednom u životu susreo sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali

korupcija

jednostavno nije imao hrabrosti obratiti se nekome kako bi ispravio tu nepravdu. Činjenica je kako se ljudi boje osvete kolega ili javnosti, i što je najvažnije, boje se za svoj i život svoje obitelji. Iako je strah za vlastitu sudbinu izuzetno jak razlog za neprijavljivanje korupcije ili ilegalne radnje, pravda je još veći motiv za istupanje s takvim podatcima.

Postoje brojsni razlozi "za" i "protiv" zviždanja, a odluka je iznimno teška. No kako bi bili sigurni u svoje postupke, zviždači moraju poštovati određena pravila. Naime, bez dokaza nema ni priče ni prijave. Kako bi ih prikupili, diskrecija je iznimno važan faktor, a čekanje s reakcijom samo pogoršava situaciju. Nakon što pusti glas, zviždač treba nadležnima prepustiti da rješavaju posljedice.

Ako osoba nije povezana s incidentom i nema nikakve dokaze, ako je kršenje pravila prouzročilo manje posljedice koje su brzo ispravljene i ako se pokazalo da je nedjelo rezultiralo većim dobrom, smatra se da ne postoje čvrsti temelji za zviždanje. No, ako će osoba trpjeti velike posljedice jer je svjesna prijevare, ako tvrtka gubi ugled u slučaju da netko drugi otkrije nedjelo, ako prijevara utječe na rad, onda su to neki od razloga da se zviždač obrati nadređenom ili policiji.