Abdulah Sidran govori o Kuduzu poslije Kuduza

Autor scenarija za film snimljen po životu Junuza Keče govori o tome što se dogodilo nakon što je filmska vrpca prestala bilježiti.

Bosanskohercegovački pisac i scenarist Abdulah Sidran, dobitnik brojnih filmskih i književnih nagrada, gostovao je u emisiji ''Nedjeljom u 2'' Aleksandra Stankovića. Pritom je ispričao kamo je nakon završetka u filmu ''Kuduz'' ispričane živote priče put odveo Junuza Keču, alias Bećira Kuduza. Za one koji nisu pogledali emisiju, ali i za one koji bi željeli saznati više, razgovarali smo s gospodinom Sidranom.

Kečina priča je žedna alkohola

- Kao scenarist mnogo čitam i pratim tisak. Filmski scenaristi stalno izrezuju članke, arhiviraju zanimljive priče… Imao sam prilično bogat arhiv iz kojeg sam Ademiru Kenoviću iznosio ponude kao što prodavačica iznosi košulje. Nakon što smo se odlučili za priču, krenuli smo u istraživanje. Obilazili smo ljude na robiji, razgovarali smo s Kečom na kazetofon, što mu baš i nije bilo drago i intervjuirali ljude iz njegovog sela, tako da sam uz sudski arhiv imao i svoj. Trebalo mi je mjesec i još 40 dana da to napišem, s tim da sam između imao pauzu gdje sam se napio... - ispričao nam je Sidran o samom nastanku filma.

Snimljen 1989., ''Kuduz'' govori o Bećiru Kuduzu (zapravo Junuz Kečo kojeg glumi Slobodan Ćustić) koji se nakon povratka s robije u Foči vraća u rodni kraj gdje sklapa brak s Bademom, rastavljenom ženom koja ima kćer Merimu. Badema se zapošljava kao konobarica i počinje varati Bećira, koji je ubija jer je silno voli i ne može podnijeti da je ima netko drugi. Film staje u trenutku kad njega osude za Bademino ubojstvo, a njegova pokćerka utrčava u sudnicu i plače jer ga voli i ne osuđuje ga – melodramatičan, patetičan kraj po kakvim je Sidran, kao što sam kaže, poznat. A što je bilo poslije...

Nemilosrdna igra sudbine

- Život je uredio da on (Kečo) svoju robiju služi na Drini otkud je zahvaljujući svojim životinjskim instinktima uspio pobjeći. Za njim su išle silne potjere, a on je postao jak, dobar vojnik izviđač... Onda je tu ta djevojčica, kći njegove žene, koju je on volio kao da mu je vlastito dijete i silno se veselio kad ga je prvi put nazvala ''babo''. Ona je u međuvremenu postala žena i vjerojatno su postali ono što jedno drugom postaju muškarac i žena – kaže Sidran.

Nadomak njihove kuće u Gornjem Žeželevu, 19. ožujka 1993. snajperist HVO-a pucao je na Sanelu, kako je pokćerki zapravo bilo ime, dok je prelazila cestu.

Tko će ispričati ostatak Kečine priče?

- Ona njega (Keču) zaziva: babo, babo – kako ga je zvala. On je dolazi spasiti i vuče je za ruku još dosta dugo, a onda snajperist ubija i njega – ispričao nam je Sidran, a mediji su zapisali da su mještani Keču i Sanelu izvukli nekoliko sati nakon pucnjave i jedva im rastavili ruke.

Sidran kaže kako nitko nije bio zainteresiran za snimanje drugog dijela ''Kuduza'', ali on sve to ima ''na nekim papirićima i u svojoj glavi'' i ako netko želi, može snimiti film po tome kao da je njegovo.

Životna priča Junuza Keče u svakom slučaju nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa tako ni Aleksandar Stanković nije uspio pred kamerama sakriti koliko je bio dirnut.