Baletan protiv KGB-a

Rudolf Nurejev bio je jedan od najvećih baletana 20. stoljeća, a život mu je obilježila borba protiv sovjetske tajne službe.

Kada je Rudolf Nurejev napravio svoj povijesni 'skok u slobodu' na aerodromu Le Bourget u Parizu, počela je jedna od najfascinantnijih karijera u povijesti baleta. Ali, tada je počeo i sukob sa sovjetskom tajnom službom, notornim KGB-om, koji će trajati više desetljeća.

Rođen u pokretu

Jedan od najvećih baletana 20. stoljeća rođen je na pomalo netipičnom mjestu- u vlaku Transsibirske željeznice blizu Ikurtska za vrijeme puta u Vladivostok, gdje je bio smješten njegov otac Hamat, komesar Crvene armije. Još kao dječak zaljubio se u ples, ali zbog loše situacije u Sovjetskom Savezu, koji je još liječio posljedice Drugog svjetskog rata, Nurejev je tek sa

sedamnaest godina dobio priliku ući u pravu baletnu školu. Zapravo, to nije potpuna istina.

Nurejev je na jednom od putovanja s lokalnom baletnom trupom otišao na audiciju na prestižni Boljšoj tetar. Taj teatar je i danas ponos Rusije, a u njega su visoki sovjetski državnici zvali čelnike drugih zemalja kada bi bili u posjetu. Iako je prošao audiciju, tvrdoglavi je Nurejev zaključio kako mu više odgovara Balet Kirov, još jedna ruska baletna institucija, te je odlučio sačekati na njihovu audiciju.

Kada je u kasnim tinejdžerskim godinama konačno ispunio svoju želju, morao je svaki dan satima vježbati kako bi nadoknadio izgubljene godine. Trud mu se isplatio, pa je nakon završetka škole u svojim ranim dvadesetim godinama života postao zvijezda Kirova, te jedan od najpoznatijih baletana u Rusiji.

Na Zapadu sve novo

Sovjetski je Savez od Rusije naslijedio bogatu baletnu tradiciju koju je nastavio njegovati, kako u kulturne tako i u političke svrhe. Balet je, barem u političkim krugovima, uz šah bio još jedan od načina na koji se željela dokazati premoć sovjetskog čovjeka nad Zapadom.

Upravo je taj veliki baletni uspjeh na kraju i omogućio Nurejevu da posjeti Zapad tijekom Internacionalnog festivala mladih u Beču. Zbog disciplinskih prekršaja, Nurejevu je bilo rečeno kako više neće imati priliku posjetiti Zapad, te kako je osuđen na turneje po Sovjetskom Savezu.

Tu bi priča vjerojatno i završila da se nešto kasnije glavni plesač Baleta Kirov, Konstantin Sergejev, nije ozlijedio. Jedini koji ga je mogao zamijeniti na Kirovoj europskoj turneji bio je Nurejev.

Postoje mnoge teorije zašto je Nurejev odlučio pobjeći na Zapad. Neki vjeruju kako je osjetio da će biti slobodniji izvan Sovjetskog Saveza, dok drugi smatraju kako se na taj korak odlučio zbog svojih homoseksualnih sklonosti. Nurejev je kao gay na Zapadu, kada je to još bilo ilegalno, mogao doživjeti neugodnosti i prekid karijere, ali u Sovjetskom Savezu ga je čekala tamnica.

Skok u slobodu

Početak europske turneje počeo je slavodobitno i Nurejeva su izvedbe uz ovacije dizale publiku na noge. Ali, opet su se pojavili stari problemi s disciplinom i KGB je zahtijevao njegov promptni povratak u Rusiju. Kada mu je bilo javljeno da se mora hitno vratiti u domovinu i održati specijalnu predstavu u Kremlju, Nurejev je shvatio da mu se ne piše ništa dobro.

Na pariškom aerodromu je, uz pomoć brojnih prijatelja, uspio izbjeći pratnju KGB-ovih agenata i konačno prebjeći na Zapad.

Takav udarac na ponos Sovjeti mu nikada nisu oprostili, čak ni u vrijeme kada je svima bilo jasno da se Sovjetski Savez urušava u svojim temeljima, a Nurejev je već bio velika zvijezda. No, problemi s KGB-om tek su počinjali.

Mnogi su Nurejevi prijatelji doživjeli neugodnosti, od ispitivanja, zatvaranja do ukidanja viza za izlazak iz Sovjetskog Saveza. I sve to samo zato što su ga poznavali.

Internacionalni uspjeh

Nurejev je s druge strane Željezne zavjese mijenjao lice baleta. Njegov su ogroman talent i plesačku tehniku prepoznali i publika i kritika, a egzotičan izgled i karizma ubrzo su ga pretvorile u

internacionalnu zvijezdu. Osim velikih uspjeha koje je Nurejev imao kao klasičan baletan on je svojim primjerom također uspio spojiti klasičan i moderni ples. Iako se plesači danas često obučavaju u oba smjera plesa, Nurejev je taj koji je započeo s tom, tada osporavanom, praksom. Svojim primjerom služio je kao uzor mnogim ondašnjim baletanima, a i promijenio je cijelu dogmu baleta, te je natjerao na davanje većih uloga muškim plesačima. Njegov privatan život je također procvjetao, pa se Nurejev mogao mnogo slobodnije kretati u društvu muških ljubavnika. Nurejev se smatra zaslužnim i za populariziranje tada malo poznate emisije The Muppet Show, u kojoj je jednom prilikom nastupio.

Sve je to samo još više ljutilo sovjetsku vrhušku i KGB kojima je onog ljeta na početku šezdesetih pobjegao iz ruku.

Zabranjen mu je povratak u domovinu, iako je godinama molio da vidi majku s kojom je ostao blizak. Otac, uvjereni komunist, na telefon se nije želio javiti.

Povratak u Rusiju

Ali, najveći udarac Nurejevu nije napravila nikakva vlast ni tajna služba, već promiskuitetni način života. Početkom osamdesetih jedan ga je od brojnih ljubavnika zarazio virusom HIV-a. Prvih nekoliko godina Nurejev nije želio priznati kako je bolestan, a punu ozbiljnost situacije priznao je tek pred kraj života.

Upravo je njegovo sve lošije stanje bilo savršeno oruđe KGB-a protiv slavnog, ali i već umornog baletana.

Kada se 1989. godine Nurejev, nakon dopuštenja Mihajla Gorbačova vratio u Sovjetski Savez posjetiti majku na samrti, bio je pozvan da zajedno s Baletom Kirov pleše u Lenjingradu. Ponuđena uloga, Albrechta u 'Giselle', bila bi teška i za plesača u savršenoj kondiciji, a osobito za sada već pedesetjednogodišnjeg AIDS-om pogođenog Nurejeva.

Ipak, Nurejev nije želio odustati od prilike da vidi prijatelje i kolege koje je izgubio prije toliko godina, te je na ulogu pristao.

Konačna pobjeda

Njegova izvedba bila je poražavajuća, pogotovo u očima mlađe generacije koja se nije sjećala njegovih izvedbi kasnih pedesetih, niti je imala priliku vidjeti njegove nastupe na cenzuriranoj sovjetskoj televiziji.

KGB je konačno odnio pobjedu nad neposlušnim baletanom, koji se u Rusiju vratio samo zato da bi razočarao svoje obožavatelje.

Ipak, postojali su i drugi koji su cijenili talent Rudolfa Nurejeva.

Mnogi su kritičari njegovo odbijanje da nestane s baletne scene, unatoč teškoj bolesti i sve lošijem fizičkom zdravlju, smatrali njegovim najsvjetlijim trenutkom.

Nakon njegovog posljednjeg nastupa pred publikom 1992. godine 'La Bayadere' u Palais Garnieru publika se uz ovacije podigla na noge. Nurejev je također primio najveće francusko odličje za kulturu Chevalier de l'Ordre des Arts et Letters.

Rudolf Nurejev umro je 6. siječnja 1993. godine u dobi od 54 godine. Za života je uspio vidjeti krah sustava od kojega je 32 godine ranije 'skočio u slobodu'. Također je vidio i kraj KGB-a te tako na kraju odnio u grob posljednju odlučujuću pobjedu.