Beastie Boys - The Mix-Up

Ovotjedna glazbena recenzija 'na tapetu' stavlja Beastie Boyse i njihov uradak 'The Mix-Up'.

Tvorci liričnih ljepota poput 'Homophobics ain’t alright / If you learn to love then you might love life' i prvi bitni bijelci u povijesti hip-hopa, vraćaju se s albumom i prije no što bi čovjek očekivao nakon što ih je Phillip J. Fry u 'Futurami', da prostite, 'isprcao' na konto vremena koje im treba da isporuče novi materijal tako da im je za ovaj disk trebalo čak tri godine.

Vidiš li, Cijenjena čitateljice™, što javna prozivka radi?

I tako, dok studenti i studentice luduju kod kuće što ne mogu otići u utorak van i vratiti se u četvrtak bez da roditelji postavljaju glupa pitanja tipa 'Kamo ideš' i 'Kad se ti to misliš vratiti? Pa danas je utorak!', i čekaju novi soundtrack za partijanje, a da nije 4/4 dosadni house u Armand Van Helden remixu ili neka lijeva Ministry of Sound kompilacija; od Beastie Boysa ga neće dobiti. Dobit će disk za kavu i Cedevitu, pošto je očito postalo in piti Cedevitu na javnim mjestima.

MCA, Mike D i Ad-Rock duguju koliko RUN D.M.C.-ju toliko i Bad Brainsima; kuriozitetu u hardcore punk vodama utoliko jer su glazbenici Afroamerikanci. Stoga su i Beastie Boys počeli kao pankeri te vidjeli da od toga nema para već samo vlažni pod i vreća za spavanje u klubu gdje se svira.

Godine 1984. Rick Rubin producira 'Licenced To Ill' koji postaje najprodavaniji debi album u povijesti najprodavanijih albuma u Sjedinjenim Američkim Državama i ostalo je povijest.

'The Mix-Up' neće biti povijesni ili antologijski ili što već iz čistog razloga što je, brate, dosadan instrumentalni album gdje su se momci latili instrumenata i sve to lijepo odsvirali. Lijepo i ravno. Dvanaest pjesma koje su skoro sive i jednolične kao cijela diskografija Toola s časnom iznimkom Parabol/Parabole. Ipak i ovakvi Beastie Boysi u lounge, dub, 'svašta-nešto' audio mješavini su bolji od Cafe Del Mar i ostalog precijenjenog, preproduciranog, preremiksiranog i prepopularnog smeća što nenametljivo svira oko nas, baš kao što su, recimo, Thievery Corporation nenametljivo dosadni. Čak je sam Mike D, na pitanje što se dogodilo sa osovinom kreacije pod naslovom: 'Taking Drugs to Make Music to Take Drugs To'; odgovorio s 'Yeah, it would be a great record to eat pie to'. Eto.

Inače, Beastie Boysima treba oko šest godina da isporuče album, a ovaj im je izašao samo za tri. Zašto? Zato što za tekstove trebaju još dodatne tri. Muahaha!

Popis pjesama:

01 B for My Name
02 14th St. Break
03 Suco de Tangerina
04 The Gala Event
05 Electric Worm
06 Freaky Hijiki
07 Off the Grid
08 The Rat Cage
09 The Melee
10 Dramastically Different
11 The Cousin of Death
12 The Kangaroo Rat

(Capitol/Dallas Records)