Berlinska umjetnost među ruševinama

U Berlinu se javlja inicijativa za proširivanjem kulturno- umjetničke scene na napuštene prostore starih elektrana i tvornica.

U gradu prepunom napuštenih građevina iz prošlog stoljeća ljudi poput Dimitrija Hegemanna dolaze na svoje. ''Istraživač prostora'', kako se sam naziva, 1990. godine otvorio je umjetničku galeriju u jednokatnici u blizini Berlina kroz koji je prolazio zid. Ubrzo je otkrio i vratašca koja vode u golemi prostor koji je nekada služio kao skladište. Ta lokacija ubrzo je postala poznata pod nazivom ''Tresor'', techno klub, simbol kaosa i kreativnosti post hladno-ratovskog Berlina.

Dvije godine nakon što su ga građevinski investitori prisilili da napusti klub ovaj pedesetogodišnjak namjerio se na nešto još grandioznije. Bivša elektrana Istočne Njemačke, zdanje od dvadeset tisuća kvadratnih metara, zjapi prazno od 2001. godine, a Hegemann ga vidi ne samo kao novi Tresor već i kao prostor za alternativnu kulturu i umjetnost.

Berlin se napokon budi i shvaća potencijal cijenjene umjetničke scene, a Hegmannov prijedlog još jednom se razmatra. Godinama su kritičari isticali kako njemački kapital ne služi za otvaranje radionica i galerija za umjetnike kao što su Tacita Dean, Olafur Eliasson i Thomas Demand, no nisu u obzir uzimali da se njihova djela mogu vidjeti izložena u njujorškom Muzeju suvremene umjetnosti ili u londonskom Tate-u.

- Gradski čelnici počinju shvaćati da je berlinska umjetnost znamenita i da počinje donositi mnogo novca u gradski proračun - rekao je Ingolf Kern, urednik časopisa za kulturu i umjetnost Monopol u intervjuu za Herlad tribune.

Posljednju godinu vode se javne rasprave oko toga da li je potrebno osiguravati dodatan prostor za suvremenu i modernu umjetnost ističući da će stara Palača Republike Istočne Njemačke biti pretvorena u prostor za suvremenu umjetnost, no mnogi i Hegmannovo rješenje vide kao moguće.

Napuštene elektrane i stanice niknule su u Njemačkoj tridesetih godina i za vrijeme hladnog rata, od onda je tehnologija napredovala, a potrebna arhitektura za podržavanje te tehnologije se promijenila. Elektrane su se preselile u nove prostore ostavljajući iza sebe gomile neiskorištenih prostora koje grad daje mladim poduzećima i firmama za jeftine mjesečne naknade.

Vodeći se tom filozofijom Hegemann je došao na ideju iskorištavanja napuštenih prostora za kulturne potrebe. Na prvom katu nekadašnje elektrane, u projektu kojeg naziva ''Modem'', Hegemann namjerava posaditi bambus i napraviti prostor u kojem bi se posjetitelji kluba (u podrumu) mogli odmoriti, a na četvrtom katu osigurao bi izložbeni prostor i galeriju. Za prvi dio plana on i njegovi partneri već imaju potrebna sredstva, no za ostatak je potrebno mnogo više. Veliko pitanje koje se postavlja je da li se takvo nešto može izdržati financijski?

Nekoliko proteklih mjeseci Hegmann pokušava povećati interes za projekt ''Modem'', a do sada su kustos Njemačkog muzeja i razni kulturni službenici posjetili prostor, u kojem su izlagali umjetnici poput Sashe Waltz, i svirao orkestar od četrdeset članova.

Profit nije nužno zvijezda vodilja za ovakav projekt.

- Nije stvar u tome da se nešto isplati, jer novac je važan samo ako ga želite uložiti u nešto ludo i otkačeno - izjavio je Hegemann za Herald tribune.