16. KOLOVOZA 2013. 07:53h

Bilo je časno živjeti sa Sarom Lund

Sara Lund

Foto

Scena
0

Tekst

Dok Hrvatska televizija vrti reprize prvih dviju sezona izvrsne danske serije „Ubojstvo“, nas je zanimala treca i, po svemu sudeci, posljednja sezona. Naime, bez obzira na gledanost i kultni status koji detektivka Sarah Lund uživa u cijeloj Europi, uostalom baš kao i njezini pleteni džemperi koji su postali ultimativni modni hit, autor serije Sřren Sveistrup unaprijed je najavio da cetvrte sezone definitivno nece biti. Za sve nas koji smo se navukli na Lundicu šteta, no s druge strane svatko tko pogleda trecu sezonu shvatit ce da je serija dobila kraj kakav zaslužuje i ne bi ga trebalo kvariti iznudenim nastavcima. No, idemo ipak na pocetak i budite bez brige, bez spoilera.
S „Ubojstvom“ je, naime, sve pocelo, cijela ta prica o skandinavskom noiru, tek nakon njega uslijedili su „Borgen“ pa onda i „Most“, i sad, gledajuci unatrag, lakše je vidjeti u kojoj je mjeri ova serija unaprijedila televizijski triler. Najvažniji je svakako glavni lik, usamljene i tihe detektivke Sare Lund koju je Sveinstrup oblikovao inspiriran Clintom Eastwoodom i Prljavim Harryjem. Naravno, kao žena Lundica nije ni izbliza toliko bešcutna kao Harry, ali nije ni onako empaticna kao što smo navikli od žena policajaca. A nije niti toliko okrenuta svom izgledu i seksipilu kao što smo navikli od njezinog spola na filmu. Takoder, zbog posvecenosti poslu ima teškoce s održavanjem emocionalnih veza pa strast ponovno kanalizira u posao. A posao nije lak, jer se autor u sve tri sezone potrudio osmisliti serije nevjerojatno brutalnih i kompliciranih zlocina s kojima, ispostavilo se, samo Lundica može izaci na kraj. Specificnost serije je povezanost centralne pripovjedacke linije, istrage ubojstva, s politickim miljeom koji je uvijek nekako, rubno ili manje rubno, isprepleten sa slucajem, a za ovakav tip serije sasvim je jedinstvena i pažnja koja se posvecuje obiteljima žrtava, njihovim emocijama i patnji, što „Ubojstvu“ daje iznimnu humanisticku notu, nezamislivu u pravocrtnom fabuliranju americkih krimi serija. 
Posljednje navedeno više je karakteristika prve nego druge sezone, koja je ponešto emotivno reducirana, dok je treca sezona ponovno bliža prvoj sezoni, sa svim emotivnim prtljagom glavnih likova, medu kojima je i sama Sarah Lund. A ona na pocetku trece sezone ponovno ima novi džemper (iako manje atraktivan od onih iz prethodnih sezona), no nakon 25 godina u policiji planira premještaj u mirniji plansko-analiticki odjel, dakle uredski posao bez jurcanja po mracnim podrumima s pištoljem ispred i manijakom iza sebe. Cak je niti brutalno ubojstvo trojice mornara na brodu Medea te otmica kceri vlasnika i direktora najvece danske kompanije Roberta Zeuthena (Anders W. Berthelsen), u cijem je vlasništvu i spomenuti brod, ne bi uspjele omesti u tom naumu da slucaj ne istražuje pripadnik danske tajne policija Matthias Borch (Nikolaj Lie Kaas), Lundicina prva ljubav, koji je nagovori da zajedno vode istragu. Uskoro ce otkriti kako je otmica male Emily Zeuthen usko povezana s jednim starijim ubojstvom te da otmicar na ovaj nacin zapravo pokušava saznati tko je za njega odgovoran. A cini se da su u njemu imali svoje prste i visoki politicki krugovi pa paralelno pratimo posljednje dane predizborne kampanje aktualnog premijera i njegovog oporbenog izazivaca, s time da bi obojica mogli imati svoj udio u ovom slucaju. Istovremeno, Sarah postaje baka, no prije toga mora zakrpati potpuno pokidane veze sa sinom i pomoci mu da poput nje ne postane nesposoban za emocionalno vezivanje. Mnogo se toga ima za riješiti u svega 10 epizoda, no taj se format ipak pokazao mnogo funkcionalniji od 20 epizoda koji je prvu sezonu nepotrebno razvukao. 
Trecoj sezoni, baš kao i dvjema prethodnima, zapravo uopce nije teško pronaci mane, ponajprije u manipulativnom vodenju gledatelja i gotovo mehanickom redanju sumnjivaca iz epizode u epizodu, ili pak u lošem tretmanu ponekog sporednog lika – ovaj je put kriticna situacija s Lundicnim novim suradnikom Junckerom, novajlijom koji do kraja serije ne uspije prerasti u punokrvan i pamtljiv lik. U prve dvije sezone kritike su išle i na tanka razrješenja, tko god je na kraju sezone bio u stanju suvislo objasniti kako i zašto su se dogodili zlocini zaslužio je nagradu Danske akademije znanosti i umjetnosti, ako takvo što postoji. Srecom posljednja sezona ima mnogo cvršci i jasniji rasplet. No koncept i izvedba Sřrena Sveistrupa pokazali su se dovoljno upecatljivima da sve spomenute slabosti gurnu u drugi plan: maštoviti i brutalni zapleti, intrigantna povezanost politike i zlocina, jeziva atmosfera, stilska originalnost (osobito specificno korištenje montažnih sekvenci), no prije svega vec opisani koncept glavne junakinje, odnosno dojmljiva glumacka interpretacija Sofie Grĺbřl ucinili su »Ubojstvo« serijom koja je promijenila sliku o europskoj televiziji i pokazala da i mala europska televizija kakva je danska može biti konkurentna americkoj te snimati kreativnije i uzbudljivije produkcije.
Depresivan kraj stavio je tocku na i serije koja nam, kao i ostali izdanci nordijskog noira, pokazuje drugu, mracnu stranu po istraživanjima najsretnije zemlje na svijetu, ali i dao dodatno dostojanstvo liku Sare Lund. Liku uz koji smo proveli rijetko uzbudljivih 40 sati, prakticki puni radni tjedan, i sigurni smo da ni njoj niti Sofie Grĺbřl nije uvijek bilo lako, no što se nas tice možemo samo reci: bilo je casno živjeti sa Sarom Lund.